Studenti srbistike iz Nikšića u Moskvi govorili o problemima sa kojima se srpski jezik i njegovi govornici susreću u Crnoj Gori
1 min read
Studenti srbistike sa fakulteta u Nikšiću u Moskvi
Kao što je odranije javnosti Crne Gore poznato – mi studenti sa Studijskog programa za srpski jezik i južnoslovenske književnosti bili smo učesnici prve naučno-praktične škole srbistike,,Dominante srpske kulture“, od 8. do 13. novembra 2019, u zdanju MGU ,,Krasnovidovo“ (Moskovska oblast), pisala je, za Maticu srpsku – Društvo članova u Crnoj Gori, Šejla Habibović.
Projekat je organizovao Moskovski državni univerzitet M. V. Lomonosov u saradnji sa Filološkim fakultetom Državnog univerziteta u Sankt Peterburgu, Institutom za slavistiku RAN i Društvom srpsko-ruskog prijateljstva ,,Bratstvo“. Studenti i postdiplomci iz Rusije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske imali su priliku da čuju predavanja vodećih ruskih srbista, kao i da izlažu svoje referate iz oblasti srpskog jezika, književnosti i kulture…
Za to što smo uspjeli da budemo dio ovog velikog naučnog skupa zahvalnost prije svega dugujemo Matici srpskoj – Društvu članova u Crnoj Gori koja nam je pružila i finansijsku pomoć, kao i našim profesorima od kojih smo imali bezrezervnu podršku. Budući da smo prije odlaska moje kolege i ja davali izjave o našim očekivanjima u Rusiji, ovom prilikom bih ukratko objasnila da li su se ta očekivanja i ispunila.
„Kada sam, prije odlaska u Rusiju, govorila o svojim očekivanjima, kazala sam kako vjerujem da ću se otud vratiti bogatija za jedno neponovljivo i prelijepo iskustvo, sa novim saznanjima i poznanstvima. Zaista je tako i bilo. Predavanja koja su održali profesori, kao i izlaganja studenata, bila su i interesantna, i lijepo osmišljena, i korisna. Svako ko voli srpski jezik, književnost, istoriju i kulturu, uživao bi na ovoj naučno-praktičnoj školi.
Ja zaista jesam, i dok sam sjedjela u publici prilikom tuđih izlaganja, ali i kada sam se našla sa druge strane i izlagala svoj rad. Kako je tema mog rada bila „Kontinuitet srpskog jezika i srpski jezik danas u Crnoj Gori“, veliki dio mog izlaganja odnosio se na probleme sa kojima se srpski jezik i njegovi govornici susreću u Crnoj Gori. Iako donekle upoznati sa jezičkom situacijom u ovoj državi, ispostavilo se da ni profesori, ni studenti sa drugih univerziteta nisu mogli ni da pretpostave koliko je zapravo srpski jezik u Crnoj Gori ugrožen, ko ga i kako ugrožava i čime su opravdani svi naučno neutemeljeni postupci u vezi sa preimenovanjem jezika.
To je izazvalo veliko interesovanje i kod profesora i kod studenata, pa su, po završetku izlaganja, uslijedila brojna pitanja i komentari. Pažnju svih prisutnih i mnoštvo pozitivnih reakcija pokupila su i izlaganja mojih kolega iz Nikšića (Ljubice Simonović i Balše Vukčevića i Jelene Šaković i Ane Jaredić) koji su se bavili problemima pisma i tumačenja Njegoša. Da smo zaista uspjeli da zainteresujemo učesnike ove škole za probleme u Crnoj Gori, potvrdila nam je i profesorica Rajna Dragićević koja nam je uputila čestitke i zaključila da svi govore o našim izlaganjima.
Naše kolege iz Rusije pokazale su se kao divni domaćini i njima dugujemo zahvalnost za besprekornu organizaciju, a zajedno sa kolegama iz Banjaluke i Beograda, nesumnjivo su naš boravak učinili i beskrajno zanimljivim i lijepim. Nakon vremena predviđenog za predavanja i diskusije, okupljali smo se i skupa pjevali, igrali kola, plesali, svirali, recitovali, gledali filmove…
Neki od njih pridružili su nam se i prilikom boravka u Moskvi i, bez sumnje, uljepšali i taj dio. Inače, ova posjeta bila je ispunjenje mog davnog sna da prošetam Crvenim trgom, da vidim Kremlj, Boljšoj teatar i moskovske hramove, da posjetim Tretjakovsku galeriju i vidim ikone Andreja Rubljova i djela velikih ruskih slikara. Nizmjerno srećnom me učinilo što sam konačno posjetila zemlju velikog Gogolja, Dostojevskog, Tolstoja, Bulgakova, Majakovskog, Jesenjina, Puškina, Cvetajeve, Ahmatove i drugih; zemlju bogate istorije i kulture i prelijepog jezika„, rekla je Habibović.
„Zahvaljujući nesebičnoj podršci Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori i nas petoro studenata sa Studijskog programa za srpski jezik i južnoslovenske književnosti bili smo dio ovog važnog naučnog skupa. Svaki dan počinjao je radionicama vodećih ruskih srbista, koje su bile posvećene ulozi srbistike u savremenoj nauci, ali i raznovrsnim temama iz istorije i dijalektologije srpskog jezika, dok su se kao nezaobilazna raskršća u diskusijama, između ostalih, javile: srpsko– ruske kulturne veze, nacionalne odlike srpske književnosti, etnografske i istorijske konstante naše borbe za opstanak u periodu revizije kulturnih paradigmi. Učesnici su imali priliku da čuju zanimljiva i interaktivna predavanja naučnika poznatih našoj naučnoj i čitalačkoj javnosti, kao što je to bio slučaj sa Anatolijem Turilovim, jednim od najvećih znalaca slovenskog srednjovjekovnog rukopisnog nasljeđa. Među domaćim predavačima glavno mjesto pripalo je profesorici Rajni Dragićević, tim prije što je ona na ovom seminaru našim studentima bila veliki oslonac: pokazala se izdašna u savjetima, topla i profesionalna u komunikaciji, pokazavši ne samo svoj akademski već i ljudski integritet, na čemu joj, u najmanju ruku, i ovom prilikom možemo reći – hvala„, kazao je za „Dan” Balša Vukčević.
„Grupi studenata iz Nikšića bila je čast i zadovoljstvo upoznavati Moskvu tokom trodnevnog boravka u njenom jezgru. Sve im je išlo naruku – vrijeme, ljudi, druženje, obilasci, mali trenuci koji se ne zaboravljaju. No, najvažnije što ostaje nakon svojevsrne ekskurzije jeste trajnost ove manifestacije u budućoj perspektivi, u kojoj će studenti srpskog jezika i književnosti imati priliku da ispune svoje snove i osjete slovenski duh boravkom u prijestonici Rusije, ali i da se profilišu kao naučnici i ljudi, kroz naučne referate i poznanstva sa kolegama iz čitavog slovenskog svijeta. Panslavizam se na svoj način ostvaruje i ovakvim inicijativama, i naša nada jeste da tako i ostane„, zaključio je Vukčević.
