Strogo kontrolisana Crna Gora: Kako ON kaže

Piše: Ivan Milošević

U strogo kontrolisanoj državi kao što je Crna Gora i sudska lakrdija sa Nebojšem Medojevićem i Milanom Kneževićem nije slučajna.

Ona je poslužila lideru DPS-a, kao vrhovnom kontroloru i akteru svih političkih i ostalih dešavanja u CG, da pokaže svoju moć i da poruči jednom dijelu svoje partije da on može bez njih, a kako će se oni snaći bez njega, neka dobro razmisle. Pada u oči da je lider DPS-a svih ovih dana dok je Medojević bio u zatvoru, a Knežević tamnovao u parlamentu, bio van zemlje. I to ne bilo gdje, nego u Argentini i Paragvaju, gdje je obilazio crnogorske iseljenike.

Malo morgen što je on tamo bio zbog iseljenika i mislim da u to ne vjeruju ni većina članova njegovog stranačkog glavnog odbora. Nešto drugo je u pitanju, ali danas je teško reći zašto je lider DPS-a sa bezbjedne udaljenosti posmatrao jednu od najvećih političkih kriza u CG u posljednje dvije godine. Zbog toga nam ostaje da o tome nagađamo, ali jedno je sigurno. Lider DPS-a u Argentini i Paragvaju i to u pratnji obavještajno interesantnog Milana Roćena nije bio zbog onoga što se javno saopštava o tome. Čuj, poslije 220 godina zaborava Crnogoraca u Južnoj Americi, baš se sada sjetio balkanski diktator da obilazi argentinske i paragvajske zabiti gdje žive Crnogorci. U to ne vjeruju ni djeca u vrtiću,  a ni vrapci nijesu više toliko naivni!

Bilo bi lijepo vjerovati da je neko bitan iz EU ili SAD sugerisao lideru DPS-a da je vrijeme njegove političke karijere pri kraju i da valja spašavati glavu i tražiti negdje drugdje dom, nakon što se političke cipele okače o klin. Za takvu penziju južnoameričke zemlje su pravi melem, jer se ovih dana otkriva kako su pod zaštitom tih zemalja mirno živjeli brojni politički lideri kojima niko nije mogao da garantuje spokojnu mirovinu u sopstvenoj zemlji. Kažem, bilo bi lijepo vjerovati da se o tome radi, ali mislim da još nije došlo vrijeme da čelnici EU I SAD urade tako nešto. Ipak, ima još ponešto da se za njih završi na Balkanu, a naš vajni predsjednik je pokazao i dokazao da kada hoće i kada je neko moćniji od njega ume valjano da sluša i sprovodi naređenja.

Zbog toga mi se čini da je bliže realnosti da je lider DPS-a napravio ovu sudsku lakrdiju, a potom sio u avion i odletio preko okeana. Svoje pulene je ostavio da se sami krčkaju u loncu koji je on zakuvao i da sa bezbjedne udaljenosti i onako potpuno nezainteresovan posmatra kako će se oni u svemu tome snaći. Ta priča pokreće i mogući rat partijskih klanova u DPS-u, a šefu je možda sve to dozlogrdilo, pa je sam sebi dao petnaestodnevni odmor i ostavio zaraćene strane u DPS-u da se sami nose sa vrućim krompirom, odnosno neopravdanim, neustavnim, protivpravnim i nerezonskim hapšenjem Medojevića i Kneževića.

Kako su se oni snašli u tome i da li je lider DPS sa time zadovoljan, pokazaće vrijeme, ali mislim da je siva eminencija od vođe vladajuće stranke pokazao kome je trebalo, da on može sa njima, nažalost i svima nama, da upravlja i na daljinu.

Pretpostavljam da je odluka Ustavnog suda da se iz apsa puste Medojević i Knežević sugestija lidera DPS-a. Da je drugačije taj sud i sudije mogle su da se oglase i još prije 10 dana, ali su oni čekali šta će predsjednik CG reći. A kada je on to odlučio sve je završeno za par dana.

Marković je vjerovatno iz svega ovoga izvukao pouku. Odgovorio je tako što je zaštitio svoj dio DPS-a čiji se najistaknutiji članovi očigledno nalaze u sudovima. Jedino mu izmiče Ustavni sud i većina njegovih članova izgleda da je odlučila da sluša Mila, a ne njega. Zbog toga je epilog ove sudske lakrdije nepovoljan po Markovića, jer mu je poručeno da iznad njega još uvijek vlada jedino ON, neponovljivi i nedodirljivi lider DPS-a. Dodatno poniženje za Markovića je što je to glavni šef uradio preko skajpa ili nekog satelitskog telefona, preko kojih je lider vladajuće stranke kontrolisao sve što se u CG dešavalo prethodnih desetak dana.

A šta treba da radi opozicija? Ona prije svega treba da bude spremna da istrpi možda i još po koju sudsku lakrdiju koja im se sprema, a da u isto vrijeme sve što može uradi na okupljanju i zaboravu stranačkih i ličnih svađa. Od njihovog jedinstva umnogome zavisi hoće li DPS, jedinstven ili okrnjen, krenuti u još koji ovako primitivan obračun sa njima. Ukoliko shvate da se ovim igrama mogu suprostaviti samo ukoliko dišu kao jedan, možda se ovaj režim nekako i privede poznanju prava. On se možda još uvijek ne može smijeniti ni sa ulice ni iz institucija sistema, ali ukoliko opozicija bude jedinstvena biće pošteđena DPS marifetluka poput ovih sa Medojevićem i Kneževićem. A to bi bio prvi i najvažniji  korak ka urušavanju posljednjeg balkanskog diktatora koji nema namjeru da se sam povuče i da konačno omogući Crnoj Gori da diše slobodnim plućima i oslobodi se totalitarističkog jarma, koji su davno zbacile sve bivše zemlje komunističkog bloka.