Strahovi plaćenog kameleona sa šaltera Prve banke

Piše: Teodosije

Čitam ovih dana kako nekadašnji lideri ranije uvažene Narodne stranke srpskog naroda crnogorskog, kasnije uz pomoć grčkih veza, stanova u Budvi, direktori Acovih banaka, sada pomoćni statisti analitičkog pogleda na političku scenu Crne Gore, tvrde kako će u susret budućim izborima za njihov rezultat biti skoro svejedno da li će biti ili ne tražene tehničke vlade, jer opozicija (valjda u svojoj konstitutivnoj slabosti), koja to već godinu dana i više traži, nema nikakvih izgleda na tim budućim i navodno ,,slobodnim i demokratskim izborima“ DPS-a.

Iako ova više propagandistička poruka ,,plaćenih oglasa“ svojom misaonom prazninom i ne zaslužuje komentar (ako ništa drugo onda zbog jeftinog sofizma kojim se htio poslužiti u stilu ,,puža i zeca“) jer, u toj ,,ponuđenoj alternativi“ – sa ili bez tehničke vlade, bilo bi očekivano da ,,analitičar“ nepristrasno ponudi formiranje tehničke vlade kao ,,samuvjereni demokrata sa šaltera Prve banke“, jer će opozicija i tom slučaju po njemu biti poražena, a on bi u ime svoje kaste ,,prosvećenih i plaćenih analitičara“ mogao da sačuva svoju dušu ili lice omiljenog mu DPS-a ukrasi ,,tolerantnom širokogrudnošću“.

Ali, on to ne radi zato što on u stvari želi da kaže drugo: Pošto opozicija svakako ,,gubi“ onda je pitanje tehničke vlade apsulotno besmisleno, pa možda i sami izbori – jer ako samo jedan pobjeđuje, a svi drugi gube, onda fiktivnu demokratiju treba poslati u istoriju i službeno objaviti povratak oligarhijske demokratije gdje izbori služe da se produži vladavina istih, nedodidirljivih, jedinih vlasnika Crne Gore.

U tom smislu, iako saopšteni komentar pomenutog ,,analitičara“ nosi u sebi jednu vrstu logičkog minimalizma, on u stvari poput kameleona želi da pošalje jednu opasnu poruku narodu Crne Gore: ,,Ukinimo demokratiju i formalno dok imamo ovaku ,,herojsku vlast“ i tako ,,nekompetetnu opoziciju“!“, koje se ovaj autor itekako plaši jer bi inače stao u odbranu prava da se na viši nivo izgrade mehanizmi zaštite ravnopravnosti u izbornim procesima svih strana, pa ako treba i preko pomenute tehničke vlade.

Strah dakle govori iz ovih poruka bivšeg direktora banke Prve familije – strah, ne misao, zaštitničko proroštvo ili lokalna vizija.

Tehnička vlada je suvišna jer se izbori pokazuju bezvrijednim ako se pobjednik i poraženi znaju i prije sve te demokratske predstave, advertajzinga, istraživanja javnog mnenja, konvencija sa mirisima Koloseuma i prebrojavanja glasova.

Opozija, kako tvrdi ovaj i slični ,,analitičari“, ne može dobiti izbore ni sa tehničkom vladom, pa je čudo zašto se ne založe kod Gospodara da izađe u susret ovim zahtjevima većinske opozicije, ako baš ničim njeno konstituisanje ne ugrožava aktuelnu vlast. Upravo u tome je glavna slabost ovog mišljenja i to na više nivoa.

Prije svega ,,analitičar“ je veoma svjestan važnosti tehničke vlade u kontroli izbornih procesa, pa je nastoji obezvrijediti tako što će samu opoziciju opisati još nevažnijom, ne razumijevajući da upravo sa tehničkom vladom jača snaga svih u fer i ravnopravnim izborima, pa bi na taj način ojačala i za ovog ,,analitičara“ slaba opozicija, što on svakako ne želi, pa se i uključio u ovaj ,,čitljivi performans ponavljanja istrošenih mantri“.

Drugo, tehnička vlada bi svakako podigla nivo povjerenja građana u izborni proces i njegovu legitimnost, što bi izvelo veći broj birača i podiglo izlaznost – od čega je vlast u Crnoj Gori uvijek zazirala i nastojala da na neki on poznatih načina kontroliše.

Treće, formiranjem tehničke vlade obnovila bi se bar minimalno mogućnost racionalnog dijaloga između različitih strana i pokušaj Crne Gore da izađe iz iskustvom nametnutnog obrasca Karla Smita da je politika nemoguća bez neprijatelja, a Crna Gora ih prema ,,dosijeima“ vlasti ima i previše – od ,,kolonijalistički Crkve“, ,,ruskih doušnika“, ,,velikosrpskih agentura“, kriminalnih grupa na svakom ćošku, gdje god se Prvom učini da je dobro pokazati domaćrg izdajnika još iz Božićne pobune, kraljeve vojske, golootočana, njihovih potomaka, Bokelja, manastira Podlastva i koga sve još ne.

Tehnička vlada bi na taj način djelovala ljekovito, skoro optimistično za samu Crnu Goru, za sve njene građane i u tome je njena suvišnost za vlast koja se u Crnoj Gori, kako je pisao Aristotel, pojavljuje kao vlast koja brani svoje privatne, a onda zajedničke interese naroda.

Da je drugačije vlast bi sama izašla sa predlogom tehničke vlade, jer ona ako ništa može biti prvi zreli korak ka miroljubivom prenosu vlasti bez tjeranja i procesa, revolucija i kontrarevolucija.

Od svega toga je Crna Gora odavno umorna i treba joj novi vazduh, novi ljudi i nove vrijednosti okrenute prema svakom čovjeku, a ne odbrani vlasti po svaku cijenu. Vjerujem ipak da ima pameti u vrhu da shvate da je ključ izbora u volji naroda i njega treba uvažiti – ne dijeliti, nego složno i za uvijek zbližiti.