”Što sitnija duša to zlobnije riječi. Što manji čovjek to niži udarci“

Piše: Jovo Pejović

Pokušaji aktera na izborima u Budvi da se njihovi izborni rezultati predstave kao pobjeda, u situaciji kada je formiranje vlasti krajnje neizvjesno, vrijeđa intelegenciju čak i onih sa dvocifrenim koificijentom. To što nas političari ubjeđuju da se radujemo njihovim porazima je najblaže rečeno tužno.

A, istina je potpuno drugačija. Niko iz političkih partija čiji su se odbjegli ili odbačeni kadrovi našli na čelu novih izbornih lista i ostvarili dobre rezultate nije dao odgovor što je glavni razlog za to i kako se od dojučarašnjih prijatelja dolazi do najljućih protivnika. Ono što se da primijetiti je da građani sve više prepoznaju da im niko ne pruža stvarnu viziju za budućnost, već se isključivo bave političkim igrama i skandalima, pa se u sve većem broju opredeljuju za apstinenciju ili traganje za nekim novim izbornim listama koje ih na njihovu žalost brzo razočaraju. Književnik Meša Selimović je govorio da će doći vrijeme kada će ljudi istjerivati dobrog čovjeka zbog toga što neće da radi ono što oni rade. Mi svjedočimo da je to vrijeme već došlo. Patriotizam je u novije vrijeme kad se političke elite pune, a narod gladuje. O tome slikovito govore njihovi imovinski kartoni i stalna borba za poboljšanje ličnih privilegija.

U državi gdje je stopa siromaštva djece koja u njoj žive 27%, u najmanju ruku je nekorektno povećanjem ličnih dohodaka i brojem savjetničkih mjesta kako u Skupštini tako i u Vladi, trošiti pare građana. Ostaje da vidimo da li će vlast i opozicija na ovom pitanju biti jedinstveni. Kao što nijeste u prilici da svaki dan procijenite ko vam je prijatelj, a ko nije, tako nijeste u prilici ni uvijek da prepoznate što su stvarne namjere onih kojima najviše vjerujete. Moja iskustva govore da su po pravilu političari veliki manipulatori i da narod o njima ima pogrešnu percepciju, zato se prema drugim partijama i njihovim liderima odnose krajnje ekstremno jer nemaju što da izgube, a pred svojim liderima su manji od makova zrna jer od njih očekuju nagradu za poslušnost. U partijama sve više vlada jednoumlje, a razlazi su uvijek rezultat nezadovoljstva ličnim privilegijama, a manje programskim razlikama. Zato smo svjedoci najveće mržnje među onima koji su se razišli zbog ličnih interesa. Što bi naš narod rekao:”Što sitnija duša to zlobnije riječi. Što manji čovjek to niži udarci“. Kada se nađete u okruženju ljudi koji nemaju viziju i čija su najveća dostignuća komentarisanje dnevno političkih događaja, prijeti i vama opasnost da postanete dio takvog shvatanja politike i života.

“Kada su me od pravih prijatelja počeli odvajati lažni prijatelji u svojoj naivnosti nijesam slutio da sam bio na putu da izgubim sebe“, govorio je moj bliski prijatelj, bivši političar od koga sam mnogo toga naučio. Ko uspije da povuče granicu do koje je čovjek, a iza koje je nečovjek u ovom obeščašćenom svijetu za sebe može reći da je spasio dušu. U zemlji koja je zahvaljujući svojim prirodnim ljepotama raj za život i koja nudi sve što je potrebno za život dostojan čovjeka nema njene krivice za stanje u kome se nalazimo, a koje je daleko od dobrog, krivica je kod ljudi koji njome rukovode i koji o svemu odlučuju.

U vremenu kada smo zaboravili što znači biti prijatelj, kada smo zaboravili dijeliti sudbinu sa onima koji žive u bijedi i siromaštvu, kada smo zaboravili što znači biti čovjek, kada smo zaboravili živjeti, sve se okrenulo naopačke. Zato biti čovjek nije ni malo lako. Sve što treba ovoj zemlji, Bog nam je podario. Muka je od ljudi koji rukovode ovom državom koji decenijama pokazuju da ne znaju što čine.