Srpstvo je moja parada ponosa!
1 min read
Medenica
Piše: Mihailo Medenica
Ponos je kad se nebo dograbi za Prokletije, zastane da se odmori i nagleda Božije milosti.
Gleda nebo i ćuti.
Iznova svakoga jutra otkad je veka, a opet se nagledati ne može, a i kako bi..?
Malo je očinjeg vida, kratak je život, kuso je i nebo da se nagleda porte gospodnje…
Ponos je kad ucveta i zamiriše Prizren, uzbereš ga i okitiš jelek, a on samo niče…
Kolko da uzbereš tri put više nikne, sve jače i lepše zamiriše, sav se crveni, plavi i beli…
Ponos je kad u šake zahvatiš čitavu Bistricu, pljusneš je onako preko lica, otvorenih očiju, a kapi se dohvate o trepavice ko ono deca o najniže grane duda…
Šam- duda, eno ga ponos vekuje kraj posestrime pećke svetinje.
Jedno- drugo ispovede i pričeste, ponos je to!
Ponos je kad ništa u mrklome mraku ne vidiš a sve znaš gde je.
Ne vidi se to očima, ne svojim, predačkim i potomačkim.
Ponosnu su mi Simonidu oslepeli da mi progledamo…
Ponos je to!
Stotinu puta da mi spale i ruše Samodrežu- kostima i mesom svojim ću je podići iznova…
Ponos je to!
Gde su mi drob razdrobili- Orahovcem sam previo…
Gde su mi glavu odsekli- Hoču sam stavio na ramena…
Gde su mi noge prebili- Paštrikom i Koritnikom prohodah…
Ponos je to!
Poljubim Bajgoru pa odlomim parče, umočim u Drenicu, prekrstim se i progutam…ponos je to!
Sretoh Kosovo Polje, pošlo sa buklijom pred Šumadiju i svatove, i ja sa njim.
Ponos je to!
Evo devera sa Malog Zejtilnika, kumova iz Kravice, staroga svata iz Prebilovca, barjaktara iz Gline, evo Studenica povela kolo, eto se Manasija i Ravanica utrkuju ko će do nje…
Ponos je to!
Evo me istrgoh bor s Tare pa ko ono šećernu vunu namotao neba više Cera.
Ponos je to!
Otpiću Drine da nazdravim s Kajmakčalanom- ponos je to!
Još je dana, da oberem šajkača i opanaka, povile se grane uz Moravu, rodile mošti prađedova, nazdarvlje…
Ponos je to!
Eno mi kuće na vrh Lovćena- eno mi se ime i soj vladiče…
Ponos je to!
Eno mi neznanih grobova đedova prađedovih na poslušanju u Morači…
Ponos je to!
Eno mi očiju pod Ostrogom, a svugde sam ih tražio…
Ponos je to!
Eto me svuda gde mi vele da me nema i da nije moje, jer čije je ako mi kosti prekopavaju, kuću pale, nebo razgrću da vide jel ostao još ko..?
Ponos je to!
Ponosno se ne paradira- ponosno se živi!
Ponosan što si polen večnosti, što su ti kolevke od raspeća, što u nemanju imaš sve, što u imanju znaš da ti ne treba…
Srpstvo je moja parada ponosa!
Ono gde se ne pitam: „čemu sve“ jer znam da sve ima čemu.
Ono gde se ne molim: „Bože daj“ već- Bože, dajem ti…
Ponos je to!
Za njega se ne paradira- ponosom se živi…
Pročitajte JOŠ:
(VIDEO) „Sokole naš“: Episkop Metodije skakao padobranom na Kapinom polju
Medenica je naslednik Dučića, Šantića, Zmaja, Rakića…
Divno.
Preljepo gospodine
To je pravi ponos, a ne ono što nam se prodaje i nameće sa Zapada. Propast porodice i ropstvo je njihov cilj.
Tvoje pojenje brate melem za rane srpstva, himna reči raširila krila i Sve Nas grli…Hvala ti Viteže Srpstva,hvala ti Rođeni!!!
Nas brat, Mihailo Medenica pametna Srpska glava.
Bravo Medenice viteže!
U ova teska vremena cast je biti SRBIN!
Po ko zna koji put, suze teku, duša se čisti!
Hvala ti, učitelju, brate, rode moj!
Ponos je Mihailo Medenica….
Sto Te SrBstvo Rodi i Ima…
Sto Gotovo Bozanskim Rijecima….
Pises ODU SRBSTVU, Vjeri i Slobodi….
Pises Ljubavlju, Istinom i Vjerom….
Kroz Tvoje Duboke i Pronicljive….
„NAGLEDANE OCI PRE RODJENJA“….
Hvala Brate…. Zivjeli Rode Nas….