Srpski „zlatni vitez“: „Srbi u Rusiji dišu punim plućima vazduh slobode“

Novinar i pisac iz Beograda Slobodan Stojičević se upravo vratio iz Rusije sa književnom nagradom za svoje djelo „Mrežni rat protiv Srba: lekcija za Rusiju“. U ekskluzivnom intervjuu za Russia Beyond on govori o putovanju u Rusiju i snažnom utisku koji je na njega ostavila ruska provincija.

Književna nagrada „Zlatni vitez“ je jedno od najvećih priznanja u Rusiji. Međunarodni slovenski forum umjetnosti se održava pod motom „Za moralne ideale. Za uzvišenje ljudske duše“, a njegovi pokrovitelji su Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril i predsjednik Saveza filmskih radnika Rusije Nikita Mihalkov.

Slobodan Stojičević nije ni maštao da će njegova knjiga „Mrežni rat protiv Srba: lekcija za Rusiju“ dobiti bronzanu nagradu.

„Ona je bila objavljena na srpskom jeziku u januaru, pa prevedena na ruski i objavljena u Rusiji u maju. I tada na konferenciji u Moskvi ja sam se upoznao sa profesorkom Jelenom Guskovom, poklonio sam joj jedan primjerak knjige i ona je meni ponudila da konkurišem za Zlatnog viteza. Ušao sam u širi krug, pa u uži i na kraju dobio sam poziv za Pjatigorsk na deseti jubilarni forum“, govori srpski pisac.

Nagrađivanje pobjednika i gala koncert se po pravilu održavaju u različitim gradovima. Slobodna govori da je više puta bio u Moskvi, ali prvi put vidi rusku provinciju. I ona je ostavila jak utisak na njega.

„Nama obično pričaju, kako jadno živi ruska provincija, da se samo Moskva i Sankt Peterburg grade i da najveći problem u Rusiji još uvijek Gogoljeve ‘budale i drumovi’. Šta da kažem… Put od aerodroma Mineralne Vode do Pjatigorska je bolji nego autoput u Grčkoj.

Pjatigorsk i Železnovodsk, gdje je bila dodjela i završno veče, to su mali gradove čak i za naše prilike, ali u Železnovodsku je potpuno nov dom kulture, sve u gradu je sređeno i uredno“, govori Slobodan. On objašnjava da je administracija Stavropoljskog kraja na dodjelu nagrada pozvala poznate u Rusiji pjevače koji su nastupali čak i u selima.

„To je kao kada bi neko organizovao predstavu u Jagodini ili u Brzom potoku. I ljudi su bili oduševljeni! Mi smo imali nekoliko promocija u običnim malim bibliotekama, na kraju grada, i sala je bila puna! I to nisu bile neke ‘babuške’, bili su i mladi ljudi i studenti i vidjelo se po njima da ih nije doveo neki profesor i da moraju da budu tu, nego su došli iz znatiželje“, govori Slobodan.

Ali najveći utisak je na srpskog pisca ostavilo to kako u ruskim provincijama čuvaju istorijsko sjećanje.

„U biblioteci postoji jedna sala koja je priređena za izložbu i uspomene na Drugi svjetski rat. Direktorka biblioteke kaže da oni vode račun o svakom veteranu u svom rejonu i na tu promociju su doveli sve veterane! I to je prava atmosfera, koja njeguje patriotski duh“, oduševljeno govori srpski pisac.

Slobodan Stojičević je takođe ispričao da su sem njega iz Srbije bili pozvani i legendarni Momčilo Minić, autor knjige o srpskim padobrancima herojima, i Nebojša Vujović, bivši ambasador Jugoslavije u SAD koji je napisao knjigu o Dejtonskom sporazumu.

„Oni su gostovali u nekoj kozačkoj biblioteci. Niko od nas nije znao da postoje kozačke biblioteke, a domaćini su njima pripremili promociju. Bila je puna sala Kozaka, oni su igrali, pjevali, slikali se, svi naši bili su ushićeni“, prisjeća se Slobodan.

„Mi, Srbi, u Rusiji dišemo punim plućima vazduh slobode“, kaže srpski novinar i pisac. On oduševljeno govori da je posle „Zlatnog viteza“ i putovanja u Rusiju dobio inspiraciju za novu knjigu.

Izvor: Katarina Lane, Russia Beyond