Srpski oslobodioci 1918. u Rijeci i Splitu dočekani cvijećem

Piše: Ivan Milošević

I dok se zbog bilborda, posvećenih srpskoj oslobodilačkoj vojsci i njenom ulasku u Budvu nakon Prvog svjetskog rata, podigla velika galama, a Duško Marković, crnogorski premijer, zaprijetio da neće dozvoliti da se okupatori proglašavaju oslobodiocima, niko i ne pominje da su Hrvati u to vrijeme sa cvijećem dočekivali srpske oslobodioce.

I dok današnji DPS dušebrižnici pišu seminarske radove o tome da je u Budvi 1918. godine austrogugarskog okupatora zamijenio srpski, u Splitu i Rijeci nakon kraja rata klicalo se regentu Aleksandru Karađorđeviću. Tamošnja štampa objavila je kako su srpske vojnike 20. novembra dočekali u Splitu i Rijeci. Iz Splita je sačuvana i slika gdje se vidi spomen ploča srpskim oslobodiocima sa jasnim natpisom.

„Neka se znade da je 20. novembra 1918. godine za regencije Aleksandra Karađorđevića hrabra vojska kralja Srbije Petra Prvog pod vođstvom majora Stojana Trnokopovića na ovaj pristan pobjedonosno stupila. Pozdravljena, zagrljena, blagoslovljena od cjelokupnog naroda i građanstva Splita“, napisano je na ploči.

Srpskim trupama priređen je i doček u Rijeci. Zabilježeno je da je skoro čitav grad izašao da dočeka oslobodioce, odnosno 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije.

Na pristaništu se okupilo oko 20.000 stanovnika koji su klicali: „Živjela srpska vojska! Živjela Jugoslavija!“

Vođa hrvatske Pučke stranke dr Josip Smodlaka održao je i govor:

„Braćo srcu našem najmilija, neumrli vitezovi srpski! Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji. Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila! Blagoslovene majke koje vas rodiše! Blagoslovena kolijevka koja vas je odnjihala! Blagosloveni opustjeli domovi vaši, koji se u crno zaviše da nama uzmogne sinuti ovo zlatno sunce slobode, što nas sada obasjava. Koliko smo čeznuli za ovim časom…!“

„Zajedno sa vama kličemo onome koji vas je pripremio za pobjede, vrhovnome vođi vašemu, unuku Velikog Vožda Karađorđa, Kralju vašemu i našemu. Da živi Kralj Petar! Da živi Srpska vojska“ – rekao je dr Smodlaka.

I u Zagrebu je vladalo veliko oduševljenje. U trećem broju „Pučkih novina“ objavljeni su sljedeći redovi:

„Braća Srbi dokazala su ovim činom da im je više stalo do slobode i spasa hrvatskog i slovenačkog naroda nego do njihovih vlastitih života. Oni zato ostaju među nama kao naša obrana i zaštita. Svojim životima hoće da nas očuvaju od talijanskog osvajanja. Blago si ga onome ko ima u nevolji druga – veli naša poslovica. Taj drug u nevolji našoj jeste brat Srbin, koji je još i nakon pet godina junačkog ratovanja spreman da gine za opću, jugoslovensku stvar. Neka se na njega ugledaju oni naši vojnici, koji sramotno pobjegoše svojim kućama, a usput pljačkaju“, pisale su zagrebačke novine.

Većina spomen ploča iz toga vremena nestala je dolaskom ustaša na vlast. Ne bismo da budemo zlobni ili da vučemo neke istorijske ili druge paralele, ali zaključak se nameće sam po sebi. Današnja crnogorska vlast zabranom bilborda u Budvi radi nešto slično onome što su ustaše radili u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.