ИН4С

ИН4С портал

Српски историчар доказао: У репрезентацији Хрватске све Србин до Србина!

1 min read

Српски историчар и етнолог Божидар Кљајевић, један од најпознатијих познавалаца српске историје и родословља, анализирао је поријекло играча хрватске фудбалске репрезентације који су играли на Светском првенству у Бразилу и дошао до закључка како су већина српског поријекла.

rvati 1

Кљајевић се пореклом српских родова бави преко 40 година, на темељу метода рада академика Јована Цвијића.

Раније је дошао до закључка да неки познати Хрвати попут Марка Перковића Томпсона, Оливера Драгојевића или Здравка Мамића имају српско поријекло што је познато једном броју људи.

Анализа хрватске фудбалске репрезентације према Кљајевићу изгледа овако.

pletikosa

ПЛЕТИКОСА (ПЛЕТИКОСИЋИ) живе у Рупама, католици, има их и православних и славе Светог Николу, старином су из српског племена Бјелопавлића у Црној Гори, чији родоначелник је био Павле Плетикоса који је учествовао у боју на Косову 1389. године. Славе Светог Ђурђа. Плетикосе се касније јављају у Боки и Далмацији.

srna

СРНЕ воде поријекло од српског племићког рода МАЛИШЕВЦИ (МАЛЕШЕВЦИ) – старо племићко братство, становало у селу Малина, на путу Требиње-Билеће, а касније су се проширили и на друга села.

Родоначелник овог великог братства је био Малеш војвода, који је дошао са породицом после „косовске разуре“ па су се разишли бојећи се турске освете, јер су били убили злогласнога пашу.

corluka

ЋОРЛУКА православни и католици, доселили су из Попова, а има их по разним селима Херцеговине, славе Св. Јована. Породично предање каже да су братство Ђорлуке од братства МАСЛЕША, а родоначелник им је био предак ћорави Лука, који је имао три сина, један је остао у Попову, а двојица су отишла у западну Херцеговину, одакле су се селили даље. Братсво Маслеше живе у Туљу (Попово), старином су од српског братства НИКОЛИЋИ из Озринића, краја у Катунској Нахији. Некада Маслеше зову и братство ШКАЉИЋИ, раније су славили Св. Јеремију, а касније су узели Св. Јована, као и већина породица у селу, наравно из економских разлога.

vrsaljko

ВРСАЉКО (ВРЗАЈКО) славе Св. Јована и Св. Јована, породица српског рода. МИЛИЦА ГРКОВИЋ у Дечанској хрисовуљи набраја: „Међу именима становника Дечанског властелинства била су популарна старобалканска имена: Барбат, Букур, Бун, Врсајко, Врсал, Дронун, Мазоје, Пелегри, Шарбаи итд.“

kovacic

КОВАЧИЋИ муслимани, живе у Стоцу, доселили су од Требиња, има их у селу Турчиновићима у Широком Бријегу, тамо су католици, а тамо су доселили од Билећа, славе Св. Јована. Има их у све три вјере. Они у Турчиновићима кажу да су из Далмације, по једнима су од српског братства ИВИЋА и славили су Св. Илију, а по другима од српског братства КОВАЧЕВИЋА из Грахова, па су скратили презиме.

jelavic

ЈЕЛАВИЋИ католици, доселили су с Вргорца око 1700. године. Братство Јелавићи воде порекло од старога српског рода МАЦУРЕ – ЈЕЛАВИЋИ живели у селу Змијинац, на Пелевом Бријегу, у Кучима, стари род. Одатле су их давно истерали братство Баљевићи, иселили су се преко Херцеговине у Далмацију.

rakitic

РАКИТИЋИ (РАКЕТИЋ) живе у Задру и залеђу, славе Св. Арханђела, појављују се као просветна породица крајем 19 века, има их и у Кањанима, Миочићу, а најбројнији су у Мокром Пољу. Кажу да су се доселили из Босне 1692. године, славе Св. Николу. Уствари они су огранак братства ВЛАДОЈЕВИЋА из Херцеговине, православни род, некада живели у Мириловићима. У Дробњаку постоји братство Ракетића који су од ове фамилије, живе у Добрим Селима, доселили су из Бањана старином, одселили преко Пиве. Старо презиме им је братство Владојевићи.

modric

МОДРИЋИ (Подгорје, Сењ, Оточац, гаршички, чазмански, бјеловарски, винковачки, жупањски, ђаковачки, нашички, пожешки и валповачки котар) живе у Корлату и Затону Обровачком, добили презиме по Модрином Селу одакле су некада дошли 1689. године из средње Далмације (из Буковице) када су насељене српске породице.

perisic

ПЕРИШИЋИ – доселили су из Драчева, пореклом су из Риђана никшићких, раније су се звали братство МИХОЈЕВИЋИ, а још старије братство РАДИШИЋИ. Пореклом су из Риђана никшићких, одакле су дошла три или четири брата. Од те браће Лука је остао у Мркоњићима и од њега су братство ЛУЧИЋИ, Радуле се населио у Туљима и од њега су братство РАДУЛОВИЋИ, а трећи је Михаило од кога су братство МИХОЈЕВИЋИ. Остала братства су огранци Михојевића.

mandzukic

МАНЏУКИЋИ дошли почетком 19 века из Херцеговине. Најстарије порекло им је из српског племена Пипера у Црној Гори. Имају рођаке у околини Бијелог Поља, братство МАНЏУКЕ.

rebic

РЕБИЋИ (РЕБА) католици и православни, славе Лазареву Суботу, српски род из Херцеговине. Старином су од православних презимењака чија старина је од братства КРИВОКАПИЋА-БАТИНИЋА, и којих има доста насељених у пљеваљском крају. Они који су остали у Херцеговини примили су ислам и католичанство. Старином су од српског братства БАТИНИЋА-КРИВОКАПИЋА. Старином су из Херцеговине из крајева између Никшића и Билећа, где су формирани средином 16 века, када је почело да слаби старо братство Батинића и када су у то братство женидбеним везама ушла неколика братственика Кривокапића. У далматинско село Баљке су се доселили из села Баљака код Билећа. Сродни са осталима који славе ову славу. Сви су огранак великог рода БАТИНИЋА-КРИВОКАПИЋА.

kovac

КОВАЧИ католици и православни, живе у Шибенику и залеђу, доселили су из Херцеговине од тамо бројних српских братстава са овим презименом. Ковача има од братства Деретића, од братства Вујачића или Ковачевића, од братства Радишића, и од братства Баћовића (Бановића).

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

12 thoughts on “Српски историчар доказао: У репрезентацији Хрватске све Србин до Србина!

  1. U PROLAZU je primjer kako konvertit u prvoj fazi mora vec da mrzi i prezire svoje djedove i sve svoje najblize , jer su oni svjedoci njegovog nesojluka i njegove sramote. Vec u drugoj fazi konvertit postaje veci ;;Katolikod Pape.. ili veci ::Turcin od Sultana..

  2. Овај „у пролазу“ је само овим постом заслужио најмање језичарску магистратуру код дра-мра тра-ла-ла Чиргилића за научни допринос објашњењу употребе упитне замјенице што/шта.
    Кад овај изразито изо – паћени лик нешто објасни, онда је то за сва времена!

  3. Kao prvo Crnogorci ne zbore ŠTA nego ŠTO. Tako je bilo oduvijek.To što ti kažeš ŠTA definišete te geografski, državno i nacionalno. Ti bi da nas sve strpaš u svoj koš. E pa, laska nam to kada nas neko toliko svojata. Malo nam je neprijatno, pred ostalim svijetom, to što ste to baš vi. Da je neko drugi…
    Da ne vredimo ne bi nas toliko svojatali. Vas niko ne svojata. Niko vas neće u svoj nacionalni korpus. Kao takvi ste prepoznati u cijeloj prosvećenoj Evropi.
    Što se Donjeg Kraja tiče tu si se prevario. Desetinama kilometara su moji bili daleko od Donjeg Kraja koji pominješ. Malo mi je smiješno da tim ljudima nešto prigovaraju oni koji su trpjeli agino pravo prve bračne noći čitavih pola milenijuma. Takođe mi je smiješno da neko čiji su preci „šetali opanke“ turcima dok su im žene i sestre zabavljale iste, drži neosnovanu moralnu pridiku, zasanovanu na viševjekovnoj ljubomori prema tim ljudima, nekome ko je bio svoj na svome pola milenijuma. Što su radile vaše babe u tom periodu nije moje da ocjenjujem. Što su radili vaši preci trpeći nešto takvo… Ipak mora čovjek zadržati izvjesnu dozu dostojanstva bez obzira na sagovornika kakav ste vi.
    O kakvim vi ustašama pričate. Ustaše i četnici su prošli sa drugim svjetskim ratom. Bogu fala na tome.
    Đe prepoznaste rasizam u mom predhodnom tekstu. Samo sam konstatovao i podvukao neke antropološke paralele. Malo se našalio i to je sve.
    Imam osjećaj da ćeš početi da se vrijeđaš kada neko u ponoći kaže da je napolju mrkli mrak i da je noć crna.
    No ne navedoste mi niti jednog igrača iz Kenije da je rodom Srbin iz stare hercegovine. Neka vam to bude inspiracija za sljedeći post. Pozdrav od Dukljanina ili kako već hoćete me nazvati. Prihvatam sve geografske odrednice.

    1
    3
    1. To „STO“ je kljuc novostaskog dukljanskog identiteta. A i odgovor je lak – „NISTO“ 🙂
      Glupost tipicnog, neznavenog predstavnika ustasoidne podvrste.

      Nesto te pogodiio ovaj Pircijev boot-sex kamp, a? A ovaj „argument“ je genijalan:

      „Što se Donjeg Kraja tiče tu si se prevario. Desetinama kilometara su moji bili daleko od Donjeg Kraja koji pominješ.“

      Ajde?! To te spasava 🙂

      Za razliku od tvojih krajeva – „nahija“ moji nikad nisu imali takvu administrativnu tursku odrednicu. A tamo gdje je administracija, bogme je bilo i „poreza“. Tako da su, lepi moj, babe u nahiji itekako placale porez. Redovno 🙂

      Ne znas za tekst Djidov u Borbi? Kad ti je KPJ omogucila da „progledas“? Moras to da procitas, ti koji si miljama daleko od Donjeg Kraja, valjace ti 🙂

      1. Da pojasnim suštinu ove prepiske.
        Stojane NK, zar nijesi primijetio da se sa tobom samo šalim (ovo je najblaža riječ za to što sa tobom radim). Sa tobom je nemoguće voditi neku kulturnu polemiku a da ona ne pređe u lično vrijeđanje. Ljudi tvog mentalnog sklopa (ovđe ih ima na pretek), u nedostatku argumenata, odmah pređu na lične uvrede. Nikako da shvatiš da, nekoga koga lično ne poznaješ i o kome ne znaš ama baš ništa, ne možeš uvrijediti sem da izmisliš nešto i da ti taj izmišljeni „argument“ postane osnovica za dalje vrijeđanje. Ovo je prepoznatljiva karakteristika kojoj pribjegavaju ljudi iz vašeg kraja a koju nećete naći kod urbanog (čak ni kod seljačkog) stanovništva vaše države matice. U tome je razlika između vas i nas a, Boga mi, i između vas i njih za koje smatrate da ste dio istog naciona. Nešto baš i nijesam siguran da su oni preoduševljeni tim što (po vama) pripadate istom nacionalnom korpusu.
        Koliko vidim zamjerate mi što se ne izjašnjavam kao Srbin. Pobogu čovječe, nacionalni identitet svakog čovjeka je njegova lična stvar. Svojatati i negirati nekome njegov nacionalni osjećaj je vrhunac gluposti i nerazumijevanja ljudskih prava. Svemu ovome, po meni, je uzrok to što ljudi poput mene ne dozvoljavaju da im neko, pa makar taj neko bio moj prvi komšija sa kojim dijelim istu vjeru, otima državu, svojata istoriju, u kojoj on nije učestvovao, i nameće njegove kulturne obrasce. Između ostalog, iz ove i sličnih prepiski, se vidi da imamo i različitu kulturu dijaloga.
        Pozivate se na Đida, Njegoša,kralja Nikolu… kao da bi neki od njih morali biti razlog zbog čega trebamo biti ove ili one nacije, kao da to ne bi smjelo biti lični osjećaj pripadnosti nego unaprijed definisani pojam kojeg se, baš zbog nekog od njih, moramo pridržavati i po njemu izjašnjavati.
        Petar drugi se nacionalno izjašnjavao kao i ti. To mu niko ne može osporiti. Ali niko ne može osporiti činjenicu da on nikada nije bio u Srbiji. On nikada nije vidio niti porazgovarao sa narodom za kojeg je mislio da mu pripada. Čisto sunjam da bi se, sa dobrim dijelom tog naroda, razumio. Osjećao je i pisao, što naš narod kaže, „po čuvenju“.
        Zar ne vidiš da su se neke stvari izmijenile. Sada smo u stanju, za vrlo kratko vrijeme stići u vrlo udaljene krajeve i lično se uvjeriti u neke stvari. Prošetajte malo. Izađite iz NK i upoznajte malo svijet. Manite se ojkalica i katuna iz djetinjstva i otvorite svoj um za neke nove stvari.
        Čovječe, ako nijesi primijetio uveliko je počeo 21. vijek.

        1
        1
        1. ”Koliko vidim zamjerate mi što se ne izjašnjavam kao Srbin. ”

          Uh, ovo je bila kardinalna greska. Naprotiv, ja sam veoma zadovoljan cinjenicom sto se ti tako ne izjasnjavas, a mnogo vise obradovan onim sto zapravo predstavljas. Samo tako, ti si potpuni argument onom sto ja s vreman na vrijeme, na prakticnim primjerima, pokazujem drugima koji jos uvijek gaje neke iluzije – da mi i oni, ciji si ti, vec rekoh, sjajan predstavnik, imamo nesto zajenicko. Naravno, mislim na zajednicko na ono sto bi nam eventualno oplemenilo zivote. Postoji mnogo toga sto, nazalost, moramo da dijelimo, ali vjerujem da ce neumitni istorijski procesi i jasnost identitetske linije razdvajanja pomoci da i to sto trenutno dijelimo, na razuman, hladnokrvno-komsijski nacin razdvojimo.

          Ti si, uz sve ono sto iskreno, odnosno prirodno nosis, odlican pokazatelj da je proces srpsko-duklljanskog razdvajanja nesto sto niko ne moze (i ne treba!) zaustaviti. Vise od toga, ti si koncentrisana mrznja koja svima koji su u nekoj istorijskojj inerciji dodje kao hladan tus. I zato, hvala ti na svemu sto radis na ovom portalu. Iskreno.

          Na ovu malogradjansku opasku o putovanjima kao uslovu kulturnog i civilizacijskog uzrastanja, mogu samo odgovoriti – ti uopste ne poznajes vijek u kom zivis. Samo si podlegao ovom lokalno-snobovskom mentalitetu ciji se svjetonazori zavrsavaju kolazima na Instagramu. Eto, sticajem oklnosti i izborom zanimanja, ja sam proputovao vise nego sto ces ti vjerovatno za dva zivota, ali nije to nikakav uslov – moze samo da pomogne onom ko vec nesto zna. Tebi, na primjer, ne bi znacilo nista. Samo bi te dodatno utvrdilo u tom malogradjanskom dozivljaju.

          I na kraju, ono sto je nesporno cinjenica, to je da su ljudi iz mog naroda debelo ukljuceni u veliku knjigu civilizacijskih, kulturnih, naucnih dostignuca. Ovo malo Dukljana je bilo, a i ostace na nivou onih sanera koji u svoju lokalnu birtiju dodju da impresioniraju neznavene i priproste slusaoce o „cudima“ svijeta koje su, eto, oni vidjeli. I eto, upravo to ovim postovima demonstriras…

          1. Stojane, nas dvojica razgovaramo sa različitih civilizacijskih nivoa. Znam da mnogo očekujem od tebe kada tražim da me razumiješ, kao što znam i to da je uzaludan posao objasniti nekome nešto za što njegov, od malena programiran um, još uvijek nije spreman. Deprogramirati i razbiti vjekovima stvaranu nacionalističku matricu, o superiornosti nacije kojoj pripadaš, nimalo nije lako. Stoga ću pokušati da ti objasnim ponešto bez obzira što sam skeptik po pitanju tvog razumijevanja tematike o kojoj pišem.
            Za razliku od tebe ja nijesam zadovoljan što se ti osjećaš Srbinom, ali zbog te činjenice nijesam ni razočaran. Tvoj osjećaj pripadnosti nekoj naciji je samo tvoj i u njega niko ne bi trebao dirati. Ne znam zbog čega bi neko zbog toga bio tužan ili srećan. Stoga tvoje zadovoljstvo što ja ne pripadam tvom nacionalnom korpusu tumačim nečim sasvim drugim.
            Nemam razloga da ti ne vjerujem da si obišao mnogo država. Iz naše prepiske imam osjećaj da si sa svih tvojih putešestvija donio sjećanje o kvalitetu njihovog fast food-a i cijena robe široke potrošnje. Proći kroz neku državu ne znači ništa. Proći ne znači i shvtiti. Za shvatanje treba ono „nešto“. Ne mogu ti oprostiti što ti je promakla činjenica da te tamo niko nikada nije pitao kojoj naciji pripadaš. Tu činjenicu si previdio. To je u civilizovanim državama odavno smješteno u pretinac koji se zove „lični izbor“. Tamo te, ukoliko nijesi egzotičnog izgleda ili svojim izgledom i nekulturom ne kršiš norme pristojnog ponašanja, niko neće pitati ni to iz koje države dolaziš a pitanje kojoj naciji pripadaš u većini njih smatraju nekulturnim ili neprimjerenim normalnoj ljudskoj konverzaciji. Oni su to riješili prije koju stotinu godina. Čudi me da ti nije na um palo da napraviš paralelu između tih država i svoje sredine đe je pitanje nacije jedno od osnovnih i ključnih u posmatranju svijeta. Uz sve ovo mene optužuješ da ne znam u kojem vijeku živim.
            Ovo o razdvajanju nečega što nikada nije bilo jedno bih volio da mi podrobnije objasniš.
            Molio bih te i da mi objasniš otkud nekome pravo da negira postojanje neke nacije, otkud nekome pravo da određuje njenu starost, njen doprinos svjetskoj kulturi i nauci a da optužuje nekog drugog za „koncentrisanu mržnju“.
            Kada će te prestati da izmišljate neprijatelje tamo đe ih nema. Kada će te prestati da im dajete proizvoljne moralne karakteristike i izmišljati problem tamo đe ga ne bi trebalo biti. Kada će te prestati verbalno da se borite protiv tih i takvih neprijatelja i na taj način stvarati sebi prave neprijatelje od ljudi koji to do sada nijesu bili. Kada će te sebe kritički sagledati i odrediti sebi mjesto koje vam stvarno pripada među ostalim narodima.
            Citiraću Iva Antuna Andrića koji je daleke 1944. godine napisao sljedeće
            „U nas je čest tip čovjeka koji misli da je svađa akcija, a grubost isto što i energija, da nanijeti neprijatelju uvrede znači zadati mu udarac, da je svaka uzdržljivost u govoru slabost, a svaki pokušaj predviđanja – danguba; da se tzv. životna borba sastoji od neprestanog i naizmjeničnog laveža i režanja“.
            Ivo Andrić je bio čudo. Znao je sa tako malo riječi opisati milione ljudi sa ovih prostora.
            Zar ne?

  4. Dodao bih bratstvo Klintona koje sada živi u SAD-u vodi porijeklo od Klikovaca iz Zete. Iz Zete su se u SAD preselili iz ekonomskih razloga a iz Zagarača i bratstvo Buškovića. Od njih je nastalo čuveno bratstvo Buš koje je SAD-u dalo dva predsjednika..
    Svi su oni porijeklom iz malene CG sem Obama koji je čisti, pravi predstavnik zemlje Srbije. Ime Barak je dobio po pretku koji je domicilne indijance ubijedio da je bolje živjeti u baraci nego u vigvamu. On to iz ličnog iskustva…
    Ovo je moj doprinos istorijskim istnama koje se plasiraju na ovom portalu. Nije ništa manje validno od ovoga što pišu vaši „naučnici“.

    1
    1
    1. Doza rasizma u iskazu dukljanoida – ustasa nikad ne fali. Posto oni idu u potpunosti za ustaskom matricom, onda se drze i one ustaske parole „Srbi su Cigani“. Ovaj mali rasisticki ispad na racun boje koze Obame, pa povezivanja sa „domicilnim indijancima“ je mala, odvratna poza lokalnih ustasa. Dukljansko ustastvo, kao i sve ostalo ima taj osnovni karakterni znak – tupost i ljenost. U svemu su samo kopije, tacnije falsifikati.

      Ovaj pokret novodukljanskog ustastva se posebno ukorijenio u onim krajevima u kojima dominira genetika Pircijevih bojovnika. A tamo je u specificnom juznajckom miksu bilo svega i svacega. Prema odredjenim naznakama, postojali su „seksualni kampovi“ u Donjem Kraju. I nisu fasisticku Italiju kostali ni centa. Eto tako… Ovoga „u prolazu“ je izgleda tako u prolazu otkovao neki Sicilijanac arapskog nosa. Dobro mu ucinjelo, sto bi rekli tamo.

      Sto se tice starih Crnogoraca, znali su i ko su i sta su. Sve dok Djido nije 1945. u „Borbi“ zapisao manifest o radjanju nove nacije. Otud ova poplava neznavenih kretena.

  5. Ima odje greshaka samo da vam kazem.. Kao prvo- Rakitic je iz Bosne a Profesorovi koje tu pominjete su Raketici iz Ercegovine. Veza- ne postoji.

    Kao dr.- bro. Kovachi su od Livna, i prema tome tkdj. nema veze s njegovim pisanijama. Uostalom ko bi voleo da dokazane ustashe imaju isto poreklo..?! Ja ne bih sigur.

    Perisici i Corluke su jedini po meni nesporni Hercegovci srpskog roda, no tacno je da Perisici ne mogu biti originalno iz Vrgorca kod Makarske.

    Tako da iako za vecinu korijenje nije sporno, ipak zbog uticaja katolicanstva i unijacenja, ne bih smio bas da tvrdim da je vecina igraca- srbskoga roda, kad mozda samo par prezimena (2-3): jeste.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *