Srbiju su gospodari tranzicije vratili na samu periferiju svetskog kapitalizma
1 min read
Piše: Ljubomir Kljakić
Posle 37 godina tzv. „tranzicije” – od 1980. preko 1989-90. do danas – Srbija je strukturalno vraćena tamo gde je u istoriji jednom već bila, u ambijent koji je definisao Berlinski kongres 1878. A to znači da je strukturalno vraćena na samu periferiju svetskog (kapitalističkog) sistema.
Što se Srbije i svih nas tiče, ovo je glavni rezultat globalne restauracije „starog režima” krupnog kapitala i uspostavljanja svetskog poretka korporativne distopije sa njegovom ideologijom tzv. „neoliberalizma”. Zato je danas (i) Srbija jedna zemlja radikalno ograničenog suvereniteta.
Shodno takvom stanju stvari, sve strateške odluke od interesa za Srbiju, njene građane i njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost donose Banka za međunarodna poravnanja, MMF, Svetska banka, Evropska komisija, drugi, naročito korporativni entiteti, kao i stari, tradicionalni centri geopolitičke moći, oni u Vašingtonu, Moskvi, Berlinu i Pekingu.
Čak i za odluku o visini minimalne cene rada, Srbija danas mora da dobije dozvolu MMF-a.
Vulgarna tabloidizacija javnog prostora koja se u Srbiji predstavlja kao tzv. „unutrašnja politika” uzorno reflektuje ovo stanje stvari.
Imamo posla sa meta-prostorom krize.
To je dinamička struktura ekstremne kompleksnosti – ona obuhvata sve što postoji, sve što znamo i, takođe, sve ono što nam još nije poznato.
Nalazimo se u opasnom vrtlogu.
Zato odgovor na pitanje o putevima i politikama za izlazak iz krize nije ni lak, niti jednostavan. Još više, traganje za ovim odgovorom bitno je ograničeno zahvaljujući činjenici što je proces dugogodišnjeg sistematskog i sistemskog suspendovanja i marginalizacije znanja i kritičke javnosti, što je, dakle, prostor sistemskog i sistematskog zaglupljivanja javnog prostora i društva uopšte, tako uspešno doveden do samog kraja.
Ipak, za mene, današnje traganje za odgovorom o izlasku iz meta-prostora krize kao spasu počinje od imenovanja stvarnih društvenih procesa i stanja, od kritike korporativne ideologije tzv. „neoliberalizma”, od identifikovanja današnje socijalne strukture, naročito od identifikovanja strukture stvarne moći i vlasti i njenih svojstava, od razumevanja istorijske matrice – matrix – u kojoj smo zarobljeni, od kritike njene političke ekonomije, odnosno od kritike političke ekonomije korporativnog poretka i njegove oligarhije… i tako dalje.
Čitava jedna Vavilonska biblioteka članaka, knjiga, studija, umetničkih dela, izjava… objavljenih u svetu i kod nas od 1973-1976. do danas stoji nam u ovoj stvari na raspolaganju. Uostalom, čak su i glavni istraživači MMF-a u junu 2016. došli do zaključka da je „neoliberalizam preplaćen”, te da su „neoliberalne” politike proizvele posledice radikalno suprotne od proklamovanih – socijalnu nejednakost bez presedana u istoriji i praktično nulti ekonomski rast.
Traganje za odgovorom na pitanje gde je izlaz iz meta-prostora krize počinje, dakle, ovde i sada. Ovo je u vitalnom interesu obespravljenih, a to je, kao uostalom u čitavom današnjem svetu, svih 99% stanovnika i u Srbiji. Zato je (i) pitanje meta-prostora krize sa kojim imamo posla (i) u Srbiji zapravo svetsko pitanje.
Traganje za produktivnim odgovorom na to svetsko pitanje istovremeno će biti i proces rekonstrukcije srpskog društva. Ne sumnjam u ishod ovog preduzeća.
Naime, „Srbija je velika tajna”, kao što je pesnik već rekao.
…“Ima ih koji će tu upornost da se ne popusti izdajniku i izdaji okarakterisati kao „tvrdoglavost“, „nerazumevanje realnosti“, „ekstremizam“, pa čak i „pomaganje neprijatelju“. To je, na prvom mestu, bezobrazluk. A na drugom – to je nerazumevanje države. Ako se popusti nekome, bilo kome, po suštinskim pitanjima poput poštovanja Ustava i neodustajanja ni od jednog pedlja državne teritorije, onda je sve dozvoljeno. I to je pravi uvod u buduću revoluciju, a ne insistiranje na poštovanju Ustava i zakona…
…Tako isto, i kada Vučić ponavlja da od pitanja Kosova „zavisi budućnost Srbije“, on zapravo zna da od toga zavisi, najpre, njegova budućnost. On je taj koji je nešto obećao, neovlašćen od naroda Srbije. On je taj koji veštački diže tu temu na nivo koji joj ne pripada tako što Srbiju drži kao taoca u potpuno neperspektivnom procesu EU integracija, unutar kog se pitanje KiM nameće kao „pitanje svih pitanja“.
…Postoji ogroman svet, pun rizika ali i istinskih mogućnosti, koji se već uveliko razvija izvan tog adskog balona u kom „EU nema alternativu“ a budućnost navodno zavisi od našeg „suočavanja sa (veštačkom) realnošću“. Balona, ispred kog, poput Kerbera, stražare Vučić i Vučići, zaduženi da puste mrtve da uđu, ali nikako i da izađu.
Srećom, ima u Srbiji još dovoljno živih. Da nema, ne bi bile potrebne ove Vučićeve predstave, prenemaganja i pravdanja…“
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/tresao-se-vucic-rodio-se-mis/
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/dijalog-o-kosovu-i-pitanje-klira-ili-sta-je-sa-nasom-duhovnom-elitom/
…“Naša „elita“, ipak, ne razume osnovne istine o Kosovu i Metohiji iz jednog prostog razloga: prave se nevešti. I prave se nevešti iz razloga svog komfora i zbog ciljeva krajnje koristoljubivih.
PITANJE ELITE
Pisac mlađe generacije, Marko Tanasković, još 28. maja ove godine na svom fejsbuk profilu objavio je sledeći zapis: “Pre izvesnog vremena, na jednoj kućnoj žurci, imao sam neobično zanimljiv i iskren razgovor sa bivšim diplomatom jedne izuzetnio uticajne zapadne zemlje, koji se sada bavi biznisom u regionu. Obojica smo bili malo više popili, doduše ipak on više nego ja, što mu je dodatno razvezalo jezik. U jednom trenutku, upitao sam ga sasvim otvoreno: “Zašto u Srbiji pomažete i na vlast dovodite samo najgore ljude?“ Razmislio je na trenutak pa mi je odgovorio vrlo nediplomatski: “Prvi razlog je očigledan, ljudi bez kvaliteta i ljudi koji imaju slab karakter i oni skloni korupciji su najposlušniji i sa njima je lako manipulisati. A drugi razlog, hm, pa kako da ti kažem, mi tom negativnom selekcijom planski ubijamo samopoštovanje naroda i osećaj patriotizma među budućim generacijama. Kada vide kakvi sve isplivavaju na površinu, mladi se razočaravaju, počinju da mrze sopstvenu zemlju i strani uticaj prihvataju kao nešto sasvim normalno, pa čak i poželjno“…(5)
Kad narod ne vodi duhovna i moralna elita, nego korumpirani i nedostojni, on propada, i mora da propadne ako se nešto hitno ne promeni…“
“I have two children myself and Samantha has a family mode. She can talk about animals, she can talk about philosophy, she can talk about science and she is programmed with a 1,000 jokes. So there’s a lot to Samantha. She’s advanced.”
https://www.rt.com/uk/403102-sex-doll-interview-itv/?utm_source=browser&utm_medium=aplication_chrome&utm_campaign=chrome
https://www.rt.com/news/403087-famous-cases-accused-nazis/?utm_source=browser&utm_medium=aplication_chrome&utm_campaign=chrome