Srbi, Rusi i drugi narodi koji pamte su smetnja globalizaciji: Složni smo samo kada smo oko Krsta!

Piše: Otac Miajlo Backović za portal IN4S

Sveti Sava je srpskom narodu približio Jevanđelje, kao što je to kasnije radio i njegov učenik Sveti vladika Nikolaj Velimirović.

Pravoslavlje je jedno i jedinstveno, kao i učenje Pravoslavne Crkve, međutim Sveti Sava je svom u najvećoj mjeri neukom narodu još uvijek opterećenom sujevjerjem i paganskim običajima, dao umjesto tih malih “božanstava” koje su bile naslijeđe mnogoboštva, slave pa tako mi Srbi jedini u pravoslavlju imamo tu posebnost koja se zove Krsna Slava.

Svi pravoslavni narodi pa i naš imali su svoje putevoditelje ka spasenju kroz svoju istoriju, Sveti Sava i njegov otac Sveti Simeon, Sveti Car Lazar koji je svojom glavom potvrdio onaj zavjet Svetog Save, pa mnogi Sveti Mučenici i pravednici kojima su Srbi okitili NEBO!

Za narod koji nema Svece ili mora da ih izmišlja, ne može se reći da postoje, jer samo narod koji ima svoju Nebesku Otadžbinu postiji kao narod u vječnosti ma koliko bio jak brojčano ili slab na ovoj zemlji.

Mi smo hvala Bogu narod koji je svoje opredjeljenje potvrdio i potvrđuje kroz cijelu istoriju stradanjem, a stradamo od onih koji nemaju Svetitelje ili imaju pojedince koji su pronašli spasenje kroz istinu Pravoslavlja!

Pored Svetih ljudi iz našeg roda mi imamo i istoriju koju mnogi danas kao i svece moraju da izmišljaju.

Mi kao narod imamo i tradiciju, duboko utemeljenu na Pravoslavnim vrijednostima, to sve zajedno naravno ne odgovara onima koji nemajući vrijednosti izmišljaju surogate i za vrijednost postavljaju sve ono suprotno i njihovoj Hrišćanskoj tradiciji!

Po meni ne postoje Istočna i Zapadna vrijednost, ona je jedna i jedinstvena,ili je vrijednost ili nije ma gdje se i u kom narodu se ili strani svijeta nalazila…

Danas u ovom istorijskom trenutku čiji smo mi savremenici očigledne su zamjene teza i borba protiv istinske vrijednosti i tradicije, ali to nije počelo danas već od početka, od čudesnog rođenja Bogomladenca Hrista u Vitlejemu kada se tadašnja vlastela uplašila onoga što to rođenje donosi pa do danas. Jasno je da kako tada tako i danas, ta ISTINA koja je zasijala iz Vitlejemske pećine, kvari komfor onima koji žive bez načela i morala.

U svjetlu ili bolje reći tami događaja u Ukrajini i tragediji jednog istog Pravoslavnog naroda koji strada, vidimo svu izopačenost pa čak i logike, braća rođena i stvorena na istinskim vrijednostima ubijaju jedni druge, jedni braneći tu vrijednost i zajedničku istoriju, drugi zavedeni ličnim interesom pojedinaca, stradaju za obezvrijeđivanje ljudskog dostojanstva!

Globalizacija čije prljave tragove i mi dobro osjećamo, njihove “darove” i posledice od 1999. godine pa do danas, prijeti da uništi svijet kakav poznajemo i da gomilajući nepočinstva i nenormalnosti dovedu do vlade mračne propasti Adske!

Taj kancer najeda sve pore društva i naravno jedina smetnja su mu oni koji drže do sebe, svojih predaka i koji pamte. Vidimo da nam se nameće zaborav kao demokratska vrijednost moderne Evrope, zato što je pamćenje ono što nas drži!

Srbi, Rusi i drugi narodi koji pamte, koji su Hristovi koji nisu odstupili od svog zavjeta su smetnja globalizaciji.

Bogatstvo različitosti i posebnosti koje zajedno čine buket koji se nekad zvao Hrišćanska Evropa, danas se želi “uniformisati” pod plaštom DEMOkratije i ljudskih prava, pa da svi postanemo isti ali ne uzvišeniji i u Hristu, nego uniženi i nesposobni, ne u Ljubavi već u mržnji koju bi jedan “gazda” kontrolisao. Takvi bezlični narodi su laki za manipulaciju i sprovođenje raznih planova…

Svaki je Srbin jaka ličnost,velikog genetskog materijala, mi smo narod u velikoj većini jakih pojedinaca koji kada se slože čine nepobjedivi bedem! A kada smo mi to složni?

Samo kada smo oko Krsta!

Nakon Drugog Svjetskog rata, upravo je borba bila da se taj Krst u srpskom narodu slomi, a time i ono što nas čini jedinstvenim i jakim, projekat koji se danas dešava pred našim očima dakle traje odavno, i treba obezličiti, sa Krsta skinuti, uvesti zaborav kao vrijednost kako bi ti jaki pojedinci postali individualci u svojoj i opštoj propasti…

Jedno na šta nikako naši “surovi prijatelji” da se naviknu i upamte,a to je da dok god ima bar jedan Srbin koji nije zaboravio ko je i šta je, neće Srpstvo propasti! To smo pokazali mnogo puta kroz istoriju.

NATO pakt kao udarna pesnica globalista najbolje pokazuje suštinu tih “zapadnih vrijednosti” i pravo lice. Oni ne primaju narode i države u članstvo već ih porobljavaju, stvarajući upravo sve ono o čemu sam gore pisao…

Zašto se to kod Srba ma gdje živjeli ne prima lako, jer je to potpuna suprotnost od svega onoga što mi jesmo, trude se i trudiće se da nas promjene, kroz sistem obrazovanja,preko ekonomije, i na silu kao što to sad rade u Ukrajini, i neke će uspjeti da pridobiju, ali nikad neće ma koliko vojno bili sila, pobjediti ISTNU, pobjediti HRISTA!

Čujemo često da je bitna egzistencija i ekonomija, kažu nam da je glupost pričati u 21 vijeku o identitetskim temama, u regionu gdje je očigledna kriza identiteta i kako to rade samo zaostali narodi, da treba misliti na djecu i njihovu budućnost…

Da ćemo ulaskom u Evropsku porodicu naroda (kao da to već nismo) pronaći sebe i blagostanje… dakle ako uđemo u bezličnu masu, i postanemo niko, dobićemo pare, djeca će se školovati kvalitetnije i putovati bez pasoša…. ali i bez duše, samo će slika i ime biti podsjetnik na LIČNOST koja je nekad postojala.

Ne kažem da treba ići mimo svijeta,ali ako to znači da treba na tom putu izgubiti sebe, onda neka bude i mimo svijeta jer taj svijet nije onaj za koji mi živimo i ka kojem stremimo!