IN4S

IN4S portal

Srbi i Ustav Crne Gore

1 min read
U Crnoj Gori, od 1945. godine, sprovodi se asimilacija Srba u Crnogorce. U ovom procesu važno je istaći geopolitički zaokret 1997. godine, kada aktuelni režim počinje da sprovodi otvorenu antisrpsku politiku
naroda

Ilustracija

Piše: Slaviša Batko Milačić, istoričar

U Crnoj Gori, od 1945. godine, sprovodi se asimilacija Srba u Crnogorce. U ovom procesu važno je istaći geopolitički zaokret 1997. godine, kada aktuelni režim počinje da sprovodi otvorenu antisrpsku politiku.

Jer za vrijeme komunizma, i ako su se gotovo svi morali nacionalno izjašnjavati kao Crnogorci, ipak se radilo o Crnogorcima koji su bili u srpskom kulturno – istorijskom krugu. Međutim, od 1997. godine, aktuelna vlast u Crnoj Gori kreće u projekat nezavisne Crne Gore, sa krajnjim ciljem, da broj Srba u Crnoj Gori bude na nivou statističke greške a da etnički Crnogorci više ne pripadaju srpskom kulturno – istorijskom krugu. Cjelokupna politika vladajuće partije u Crnoj Gori se svodi na to da su Srbija, a sada i Rusija, spoljni neprijatelji, dok su Srbi u Crnoj Gori unutrašnji neprijatelji.

Međutim, pokazalo se da su Srbi tvrđi orah nego što se pretpostavljalo, pa proces asimilacije nije išao brzo kao što se očekivalo. Pa tako, i ako je referendum o nezavisnosti bio 2006. godine, aktuelna vlast nije uspjela da nametne crnogorski identitet Srbima. I ako su svi posleratni popisi, od 1948. do 2011. bili fingirani i nisu odražavali stvarno stanje, i na takvom popisu 2011. godine, Srba je bilo “previše”. Srba u Crnoj Gori i po „štelovanom“ popisu, zvanično ima 28.7%, a po podacima američke Centralno obavještajne agencije (CIA) 42.9% govori srpskim jezikom a još oko 2 % govori srpsko-hrvatskim jezikom, dok crnogorskim govori 37%.(1) Zanimljivo je i istraživanje CEDEM-a, bliskog DPS-u, prema kojem 46,6% ispitanika smatra da treba da postoji samo Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dok samo 4,9% smatra da treba da postoji samo Crnogorska pravoslavna crkva.(2)

Glavni cilj aktuelne vlasti nije samo da se nove generacije izgrade kroz čisto crnogorski identitet, već i kroz antisrpski identitet. Taj proces se ne može izvršiti preko noći, za to je potrebno vrijeme. U skladu sa tim je i došlo do izbacivanja srpskih književnika, uvođenja novih slova, koja ničemu ne služe, koja čak ni Milo Đukanović ne koristi. Ukidanje odluka Podgoričke skupštine iz 1918. godine, priznanje Kosova, skandalozna prisutnost vojnog atašea Mašulovića na proslavi Oluje, ulazak Crne Gore u NATO, obilježavanje Božićne pobune, podizanje spomenika „komitima“ i otvoreni napad na Srpsku pravoslavnu crkvu, jasno ukazuju da vlast ulazi u završnu fazu asimilacije Srba.

Sistem rada DPS-a i njegovih političkih partnera je jednostavan. Vlast sprovodi asimilaciju i podstiče Srbe na iseljavanje. Srbi koji ne mogu da izdrže socijalni pritisak su primorani da napuštaju Crnu Goru, što odgovara aktuelnoj vlasti. Međutim, oni koji nemaju mogućnosti da napuste Crnu Goru, primorani su na asimilaciju i postaju nacionalni Crnogorci. Crnogorski nacionalni projekat sprovodi se pre svega ekonomskim pritiskom, to je glavna poluga za asimilaciju Srba. A pored nje, tu su još i mediji, obrazovni sistem, kulturne ustanove… A kako vrijeme odmiče režim je sve suroviji.

To je i jedan od razloga zašto Milo Đukanović ima podršku Zapada, o čemu otovreno govori i jedan od glavnih američkih jastrebova za Balkan Danijel Server. U svojim istupima Server jasno govori da u Crnoj Gori ne postoji dobra opozicija, jer opozicija u Crnoj Gori nije pro-NATO i proevropska, i nije za nezavisnu Crnu Goru.

„Sada nema prostora da se predsjednik Milo Đukanović povuče jer opozicione snage u Crnoj Gori ne dovode u pitanje samo članstvo u Alijansu i ulazak u EU, već i crnogorsku nezavisnost. Smenjivost vlasti je neophodna i ja bih želio to da vidim, bolje pre nego kasnije. Ja sam to rekao i predsjedniku direktno“, objašnjava Server.

Server dadaje i da svaka promjena vlasti mora da ponudi alternativu.

„To je moja poenta: bez ozbiljne opozicije koja nije vezana za Moskvu, biće nemoguće za Đukanovića ili njegovu partiju da napuste vlast. Ali taj dan treba da dođe. Niko ne treba da ostane na vlast zauvijek. To je već dugo vremena, mada se predsjedniku mora odati priznanje zbog toga što je nekoliko puta napuštao državne funkcije“, kaže on.

Server “objašnjava“ da je proces stvaranja ozbiljne opozicije koja nije pod uticajem Kremlja dug proces.

„Ne smatram da bi proces stvaranja proevropske opozicije trebao da sečeka članstvo u Evropskoj Uniji. Već tada Crna Gora bi trebalo da bude ozbiljna demokratija. Naravno, za taj proces stvaranja opozicionih snaga, koje se neće oslanjati na Moskvu, će biti potrebne godine. Vrijeme za početak tog procesa je sada. Bitno je naglasiti da oni koji se protive nezavisnosti i članstvu u NATO-u ne mogu činiti tu ozbiljnu proevropsku opoziciju“, poručuje Server.(3)

Nedavni podaci o broju Srba koji rade u institucije Crne Gore, a koje je iznio Gojko Raičević, samo su još jedna potvrda diskriminacije Srba u Crnoj Gori. Prema tom dokumantu koje je objavilo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, iz 2015. godine, jasno se vidi da su Srbi izopšteni iz sistema Crne Gore. (4) Bez ikakve sumnje situacija je sada još gora.

Zato, izjave iz DF-a da će tražiti promjenu Ustava, sa ciljem poboljšanja položaja Srba, je nešto što ohrabruje i što u svakom slučaju treba podržati.

Na maliciozne izjave oko toga da je nemoguće promijeniti Ustav, pa samim tim i da to pitanje sada ne treba potencirati, je nešto na šta se ne treba obazirati, jer za poboljšanje srpskog položaja u Crnoj Gori nije najvažnije da se promijeni Ustav (i ako bi to bilo idealno) već da se položaj Srba osjetno poboljša.

U tom cilju, bilo bi poželjno da DF insistira na ravnomernom zapošljavanju Srba u institucije Crne Gore, jer je to, zajedno sa agresijom na SPC, glavni problem Srba u Crnoj Gori. Tražiti regulisanje položaja Srpske pravoslavne crkve, u kome bi se za SPC tražio položaj koji joj pripada u skladu sa evropskim standardima. Ravnomjerna medijska zastupljenost, da Prvi ili Drugi program RTCG-a bude na ćirilici, da na njemu budu emisije iz srpske kulture, istorije… Omogućiti zakonom da Srbi mogu da ističu svoje nacionalne simbole, i da oni zakonom budu obavezni u svim opštinama gdje Srbi čine trećinu ili više stanovnika. Sve ovo će ići teško, međutim ako bude srpske sloge i volje, u parlamentu ali i na ulici, Srbi se mogu izboriti za poboljšanje svog položaja.

Recenzija:

https://www.danas.rs/svet/najvise-gradjana-crne-gore-govori-srpskim-jezikom/

https://rs-lat.sputniknews.com/regioni/201907181120392653-istrazivanje-spc-u-crnoj-gori-i-dalje-ima-najvece-povjerenje-gradjana/

http://standard.co.me/index.php/politika/item/42717-server-nije-vrijeme-da-se-dukanovic-povuce-nema-ko-da-ga-zamijeni

https://www.in4s.net/raicevic-dokazi-o-frapantnoj-diskriminaciji-srba-u-crnoj-gori-video/?lang=lat

 

 

Podjelite tekst putem:

3 thoughts on “Srbi i Ustav Crne Gore

  1. Srbi u CG mogu da opstanu samo ako su jedinstveni pogldajte izbore 2002.god.koliko su Srbi osvojili glasova kad su bili jedinstveni plus manje stranke kad se dodaju njihovi glasovi i bice sve jasno svima. Drugacije je kad u parlamentu imate 35.poslanika u odnosu na sadašnjih 10.

  2. A šta bi pa moglo da se doda ili eventalno dovede u pitanje u ovom sjajnom tekstu!
    Znanje, znanja nam trebaju Srbima!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *