Sramota, gospođice Saltini

Mihailo Medenica
Sram te i stid bilo Margerita Saltini, ti ćeš našeg Mila nazivati sinonimom za šverc i kriminal, je l’?!
Ti ćeš svjedočiti da u Italiji nemate lijepu sliku o Crnoj Gori zbog njega, a nije u tebi ni godina koliko je on na vlasti, boreći se ko lav protiv organizovanog kriminala i korupcije, što je uspješno i učinio organizovavši ga lijepo ko privrednu granu u usponu i brend po kojem se mogu praviti razglednice, oni magnetići za frižidere i brošure o turističkoj ponudi Crne Gore, tipa: „Kriminalci svih zemalja – ujedinimo se, ne mogu više sve sam, opučih se, vala!”
Šta ti, djevojko, fukcionerko nekakve Forca Italija stranke, uopšte znaš o našem Milu prepodobnome i njegovom pregalaštvu, osim što načuješ, eto, neke zlonamjerne glasine dušmana o tome kako je, tobož, Crnu Goru otjerao u stečaj, pa privatizovaao za male pare, te njome gospodari strahom i prijetnjama, ima ga u svakoj prljavoj raboti, nema posla koji ne ide preko njega, materijalno je obezbjedio budućih 17 koljena Đukanovića i slične gluposti!
Istina je da nema posla koji ne ide preko njega, al’ isključivo preko njegovih leđa i nejakih prsa, jer je vazda spreman da ih beskompromisno poturi za dobrobit države, makar ga taj dobrobit koštao i koji milion više na računu, al’ ne sabira on to za sebe već za crne dane ako naiđu, pa da ima kojom milijardom da pripomogne sirotoj Crnoj Gori na zajam, ne pitajući kad će da mu vrati i ne insistirajući na sumanutim zelenaškim kamatama bez na simboličnoj proviziji, koliko da ne kažu da je vazda na gubitku zarad opšteg dobra!
Nije njemu do vlasti zbog vlasti, moći, kombinacija, mahinacija i odbrane privatnog pašaluka, već zato što nema, ponavljam NEMA, ko bolji i umniji da ga naslijedi, inače bi on kolko sjutra, ili za koju deceniju, batalio i fotelju i privilegije i najradije otišao negdje da peca i uživa u malim stvarima kao svaki običan i pošten čovjek: da uživa u jahti, vilama, satovima od nekoliko stotina hiljada evra, talovima i svemu ostalom što nema i što prihvatio ne bi, pa da mu klince pod nokte zakivaš!
Dokle više ta izanđala i sramotna priča o švercu i našem Milu, kad svako dobronamjeran zna da taj nije dvije kutije cigareta prenio preko granice, a da ih ne prijavi, dok su nečiji tuđi gliseri prevozili tone i tone pozivajući se na njega sve s namjerom da mu naškode, a šta zdravlju i ugledu više škodi nego pušenje, baš kao što na paklicama jasno i piše, a Milo ti je, đevojčuro, čovjek sportskog kova – višestruko je nagrađivan kao sportista godine u Crnoj Gori, dugoprugaš, uspjevši da vazda prođe kroz cilj prije pravde, koja ne da je spora, nego je Milo ušiva za koju godinu najmanje….
No, drž’ se ti, mala, svoje Italije i ondašnje mafije, a našu prepusti nama, mada je, rekoh, nema ni u tragovima, no ja to onako, omače mi se…
Bolje vam je da se ugledate na Mila Đukanovića koji ne dozvoljava da mu mafija vodi državu, kad on to čini bolje i daleko organizovanije od nje!
Nije Crna Gora – Sicilija, pa da ima donova na pretek – ovdje je jedan i nema bespotrebnog rasipanja energije ko u vas!
A, to što vam se slika Crne Gore ne sviđa zbog Đukakovića, e to je isključivo vaš problem i nemojte sirotog čovjeka opterećivati time, već promijenite sliku, preporučujem neku mrtvu prirodu na primjer, baš kako je i u Crnoj Gori!
Doduše, ovdje se taj pravac zove mrtva privreda, ali ljepota je u oku posmatrača, što se ono kaže, a ljepota posmatrača je kad pogledate Mila Đukanovića i shvatite da sa pomenutim nepočinstvima nema nikakve veze!
To se drugi pozivaju na njega, a on siroma’, žaobitan i učinjen, hoće svakom da pomogne pa na kraju ispade da je kriminalac kakvog nema!
E, pa nije tako, ima ga, zove se Milo Đukanović!
Mislim, ne kriminalac, već duša od čovjeka koja decenijama radi na imidžu Crne Gore kao države bogatih i ravnopravnih – bogat je Milo, a ravnopravan mu je Đukanović!
Sram Vas i stid bilo, gospođice Saltini, sram Vas i stid bilo!
Dobar si ti, neka ti je na zdravlje, Donji Stolivu!
… Gore iznad tebe, gore u Gornji Stoliv, đe jednom nasjeliše baš naši Vujovići od Čeva, prevjeriše u katolike, jednom nateram don Branka Zbutegu, nek mu je pokoj duši, koga sam volio …
Dosadio mi bio u pošalicu i nadgornjavanju kome je da se vrati u prađedovsku vjeru!
Uspemo se u jedan dan, ja ga pravo odvedem pred crkvu, okružimo je pa pravo na grob na kome piše : don Gracija Vujovich ot Cheva hiljadu petstotins i neka godina!
Rekoh, don Branko, ko kome da se vrne? KO???
… A on se smije, veli, malo ti je jedan grob u dokaz!
Dobro rekoh, onda ćemo sad da se penjemo u Krivošije!
Ne ja, makar se vrćao u ovu tvoju, kako ono kažete, pravoslavnu!
Ne moraš, valaj, taman kao da i jesi, ma si priznao don Branko!
Milo mi je da ga se prisjetim …
Inače, mi smo ti Katunjani, ako nijesmo najbolji, onda smo najgori!
Na sve spremni!
Zajedno sa svima drugima Srbima u najljepšu Planinu i u srpsko Primorje, kraja nama nema!!!
Komlen neka tebe, čitaj nas i pati se, ovo je srpski portal, nema veće muke za tebe kad vidiš kakvi smo mi Srbi i koliko nas ima. Ni marihuana ti ne može pomoći…..
Komlene , ti znaš nešto što mi ne znamo.
Opet balavko Komlen.
Da se Margeriti dodijeli nekakav orden i zvanje počasnig građanina Budve. Jeste da ona ovo nije izjavila, nije ni onaj grčki potporučnik komandovao razaračem i okrenuo ga nazad u luku, ali lijepo zvuči i podiže moral pravovjernog naroda.