Sport je iznad politike
1 min read
Đoković
Piše: Luka Radonjić
Od referenduma o nezavisnosti Crne Gore do danas, bilo je mnogo primjera zloupotrebe reprezentacije Crne Gore u političke svrhe. Nije mali broj sportista koji su se promovisali kao članovi partijskih organa DPS-a, kao ni onih koji su govorili na skupovima ove partije, angažovali se u kampanji i pružali podršku bivšoj vlasti na različite načine. I to je u jednom ambijentu dubokih podjela i potpunog izostanka konsenzusa, uticalo da jedan dio javnosti reprezentaciju ne prepoznaje kao svoju nego kao partijsku, dok je drugi dio percipirao kao reprezentaciju na koju “ostali” čak i nemaju pravo. Ostaci ovog nasljeđa mogu se uočiti i danas.
Recimo, premijer Krivokapić i ministarka Bratić čestitali su rukometašicama plasman na Olimpijske igre. Značajna većina javnosti to je dočekala lijepo, mnogi su se i obradovali, pozdravili to kao doprinos jačanju duha reprezentacije, itd. A bilo je i komentara koji su na to odgovorili negodovanjem, odbijanjem, pa čak i psovkama. Bilo je i onih koji su premijeru poručili “Vaša čestitka nam nije ni potrebna” (kao da se radi o nekom privatnom, provincijalnom klubu) a bilo je i onih koji su ministarki kazali “da nema pojma ni o čemu jer je tek došla iz Kanade (do ovih još uvijek nije stigla ni informacija ko su članovi vlade, ko vodi koji resor, itd).
Zanimljivo je to što se radi o onom sloju “navijača” koji su sportska nadmetanja reprezentacije Crne Gore koristili kao povod da svoje sugrađane, komšije ili rođake koji su reprezentaciju posmatrali kao partijsko sredstvo za narative DPS-a, optuže da ne vole svoju državu, da nisu solidarni, da se ponašaju otuđeno. Jasno vam je da bi isto to sačekalo premijera i ministarku, da kojim slučajem nisu uputili čestitku.
Dakle, ako ne čestitaš ne valja, ako čestitaš opet ne valja.
Zaključak je jasan: ovakvi tipovi ne žele da za reprezentaciju navija čitava Crna Gora. I tu se može prepoznati potpis DPS-a, koji je “patriotske” narative gradio na podjeli, štaviše, podjela je tu osnovni sastojak. A to je upravo kontra onome što reprezentacija treba da bude, ne samo ovdje nego bilo gdje. No, ako navijači, instrumentalizovani politikom, mogu biti ovakvi ili onakvi, sportisti sebi ne bi smjeli da dopuste takvo, nesportsko ponašanje. A bilo ih je koji su to činili – u dresu reprezentacije. Onaj koji šutira loptu ka golu, ona koja šalje tenisku lopticu preko mreže, onaj koji traži prostor da zadara udarac u rukavicama, ona koja skače da smečuje, onaj koji šalje pak po ledu i ona koja hvata zalet da skoči u dalj, time donose radost onima koji za njih navijaju, a oduševljenje i poštovanje svih koji gledaju. To je ljepota igre, poteza i nadmetanja, koja briše razliku. U slučaju reprezentacija, sportista to čini prije svega za svoju zemlju. I sve u njoj.
Reprezentativci SFR Jugoslavije, igrali su za čitavu svoju zemlju i za one u Makedoniji i za one u Sloveniji, i za one u Srbiji i za one u Crnoj Gori, i za one u Bosni i Hercegovini i za one u Hrvatskoj. A neki članovi i članice reprezentacije Crne Gore nisu u stanju da igraju – ni za čitavu jednu malu Crnu Goru.
To je ostvaština DPS-a koja mora biti pobijeđena. Sportom, možda, najprije.
Od kad mi je oteta drzava 2006 uopste ne pratim ni lavice ni ajkule niti bilo koji sport u Cg. Sve je politika u nasim glavama. Zamislite kad smo bili SRJ ili SCG, bili smo prvaci u najvaznije kol.sportove, a dje smo sad ? Dakle zabolje me….napred Nole i to je to
Taman da krenu normalni odnosisa navijanjem u sportu;svi iz vlasti cestitali plasman na Olimpijske igre; pojave se igracice i stave do znanja da su one za DPS- ovce .E sad ja im zelim sto brzi povratak iz Japana.
Bravo za komentar svaka rijec mu je na mjestu. Nazalost jedina smo zemlja na svijetu gdje pola stanovnika ne navija za neke svoje reprezentacije i ne osjeca ih kao svoje iako nas nema ni 600 000. Ovakvi slucaj nije poznat cak ni u Kini koja ima preko milijardu ljudi od kojih su mnogi pritiv vlasti. Svud u svijetu ima i simpatizera i protivnika vlasti, ali samo kod nas to se prenosi i na sport, jer je kod nas i u sport duboko usla politika, mrznja i podjele. A jedini krivac za to je Milo i njegov DPS koji su to svjesno uradili.
Bravo, Luka!
Nismo mi politizovsli sport.I nije istina da vecina gradjana navija za komitske sportiste.Jednostavno nije nas briga.Imaju dobar standard od novca gradjana..Spitisti su ti koji iritiraju gradjane.Izgubili su se u mrznji.Pih.Sjcam se kada sam navijao za Cibonu zbog odlicnih spirtista.I zaZelja.Spirtisti su ti koji su izgarali za rezoltat.Ovi ovdje su divlji.Neobrazovani.Zenske su masne nedotjerane.Mogu se okupati podlije utakmice.
„Reprezentativci SFR Jugoslavije, igrali su za čitavu svoju zemlju i za one u Makedoniji i za one u Sloveniji, i za one u Srbiji i za one u Crnoj Gori, i za one u Bosni i Hercegovini i za one u Hrvatskoj. A neki članovi i članice reprezentacije Crne Gore nisu u stanju da igraju – ni za čitavu jednu malu Crnu Goru“
Bravo!!
U obe reprezentacije CG u rukometu izbija takav fasizam, da je to vidljivo na prvi pogled. Fuj.
Ostale reprezentacije nisu takve na srecu. Bar ja nisam primetio.
Ista govna
Primitivizam koji je pratio dočeke reprezentativnih ekipa i „navijanje“ tj. iživljavanje kvazipatriota, ogadili su mi i reprezentacije i klubove. Žao mi je zbog onih momaka i djevojaka koji se ubijaju od treninga i utakmica što nemam emociju za njih. Ne može ljubav na silu.
Radonjic u centar kao i uvijek! Dajte ovakve momke na javnu scenu! Volio bih ga vidjeti u Skupstinu.