Sporni Zakon je vododjelnica između dvije Crne Gore – „brozovske“ i „njegoševske“
1 min read
Podgorica, 16. februar 2020.
Piše: Feđa Pavlović
Htjeli mi to da priznamo ili ne, ovaj Zakon o slobodi vjeroispovijesti postao je, sasvim neočekivano i mimo namjere zakonopisaca, svojevrsna vododjelnica između dvije, ‘ajmo tako reći, ideologije – između dva doživljaja crnogorske zajednice, njenog identiteta i institucija koje taj identitet konstituišu, između dva tumačenja njene istorije i karaktera koji ta istorija ocrtava, između dva diskursa, dva idejna korpusa, ili, ako vam je tako draže, između dvije Crne Gore – ‘brozovske’ i ‘njegoševske’.
Nazive, naravno, ne treba shvatiti bukvalno – niti je ‘brozovska’ Crna Gora nužno komunistička, niti je ‘njegoševska’ Crna Gora svodiva na lik i djelo Rada Tomova. Tito i Njegoš u ovoj priči figurišu više kao metonimije dva istorijska projekta, koja su ponudila različite odgovore na ista pitanja – što smo to mi, Crnogorci?
Šta nas definiše kao zajednicu? Jesmo li, u prvom redu, ‘srpska Sparta’ ili ‘nekadašnja članica SFRJ’? Na kojim institucijama počiva taj naš zajednički identitet? Na ‘bratstvu i jedinstvu’ (koje smo, nakon pada Berlinskog zida, preimenovali u ‘multikulturalizam i multietnički sklad’) ili na sabornosti pod pokroviteljstvom Crkve (koje se nekada iskazivalo zborovanjem, a danas kroz litije i molebane)? Na Partiji, ili na Mitropoliji? Ima li to naše ‘građanstvo’ neki dublji osnov, ili svoj legitimitet u potpunosti crpi iz sopstvene ugovorne prirode? Shvatamo li sekularizam kao slobodu religije, ili kao slobodu od religije – kao zaštitu religioznog izraza u javnoj sferi, ili kao cenzuru religioznog izraza van granica manastira?
Pitanja ove vrste najjasnije pokazuju razliku između ta dva naša autohtona svjetonazora, ‘brozovske’ i ‘njegoševske’ Crne Gore.
Mi odavno imamo jedan nezdrav i krajnje nerazuman odnos prema svim podjelama koje se ne daju svesti na socio-ekonomsku klasu – otkako su nas titoistički istoriografi ubijedili da su do krvoprolića 90-ih dovele nacionalističke i vjerske strasti (a ne, recimo, autoritarna agresija imanentna Brozovom režinu), mi podjele koje nisu klasne vrste tretiramo kao nekakvu opasnu patologiju, koju valja iskorijeniti („prevazići“) prije nego li Čehovljeva puška opali.
Međutim, ideološki rovovi koji nisu svodivi na klasni konflikt postoje u svakoj razvijenoj zemlji – u UK-u (oko Bregzitaita), u SAD-u (oko Trampa) i u velikoj većini evropskih zemalja (oko EU/imigracije/multikulturalizma/suverenosti).
U svakom od tih društava vodi se kulturkampf čije neposredne teme određuje domaći kontekst, dok je lajtmotiv jedan te isti. I baš kao što se danas, u razvijenom svijetu, kroz taj kulturkampf redefiniše podjela na ljevicu i desnicu – ne kao prije, kroz odnos prema sistemu socijalne zaštite, već kroz odnos prema globalizaciji i suverenosti – tako se i podjela na ‘brozovsku’ i ‘njegoševsku’ Crnu Goru polako artikuliše kao naša verzija priče o ljevici i desnici.
Zašto je to važno? Pa zato što su, budimo iskreni, ‘brozovska’ i ‘njegoševska’ Crna Gora odavno dva neporiciva ideološka, kulturna i dnevno-politička pola našeg društva – samo smo se, sve ove godine, pretvarali da to nije tako, da je ‘brozovska’ Crna Gora „normalna“, a ova druga „patološka“: necivilizovana, vulgardna, maloumna, krezuba.
Ovih dana, ta hegemonska slika, koju ‘brozovska’ Crna Gora decenijama plasira, postaje sve manje ubjedljiva – litije su pokazale ta ‘njegoševska’ Crna Gora izgleda i kako zvuči. I zamislite – izgleda i zvuči pristojno, urbano, porodično i mirno.
Uporedite govore sa jučerašnje litije i one sa nedavno održanog patriotsko-komitsko-državotvornog skupa u Nikšiću, pa recite iskreno – gdje su šovinisti koji pjene od mržnje? Gdje su ovještale mumije koji biju bitke iz Drugog svjetskog rata? Gdje su rušitelji, a gdje branitelji? Ko je tu „normalan“?
Podjela na ‘njegoševsku’ i ‘brozovsku’ Crnu Goru je činjenica koja, sama po sebi, nije ni pozitivna ni negativna – na nama je da je prihvatimo i da, ako već biramo stranu, pokušamo da doprinesemo kvalitetu diskursa sa kojim smo se identifikovali.
Pročitajte još:
Noje ovo odjela na Brozovu i Njegoševu Crnu Goru. Kao prvo postoji samo Montenegro, nikakva Crna Gora koja zvuči zatucano i srednjevekovno.
Drugo ako ne postoji Crna Gora, onda je bespredmetno kenja.t o Njegoševoj Crnoj Gori. Njegos je bio srbijanski primitivac. Kukavičje jaje koje nam je Srbija podmetnula.
Broz nas je oslobodijo te zablude i gigantske laži koju su nam vjekovima nametali iz Svrbije.
Danas postoji samo Montenegro, Montenegrini kao stanovnici i preśjednik Milo Đukanović otac nacije.
Hahahaaa. Legendaran si… Crnu Goru pokorit ne mogu pa da je sto put moja!!!!
Rećiću ovdje nešto što sam poodavno uočio čitajući i odmalena uz gusle slušajući:
Srpstvo se trebalo ujediniti pod krunom Petrovića!
Tada ne bi bilo jugoslavije i pucanju srpstvu u noge.
E da ne behu Nikolini nesposobni sinovi za bilo šta pametno i racionalno moglo bi se i diskutovati. Ovako naše dinastije su prošlost i tražimo među političarima najbolje.
Bravo casni sine od casnog oca!!
Zivio majci.
Istina živa, pa čak i gore od Brozove. Ja bih prije rekao Boljševički. Njima su mnogo sličniji
Kakav otac takav i sin
I Bodin je zanemeo pred ovom istinom!
„I baš kao što se danas, u razvijenom svijetu, kroz taj kulturkampf redefiniše podjela na ljevicu i desnicu – ne kao prije, kroz odnos prema sistemu socijalne zaštite, već kroz odnos prema globalizaciji i suverenosti – tako se i podjela na ‘brozovsku’ i ‘njegoševsku’ Crnu Goru polako artikuliše kao naša verzija priče o ljevici i desnici.
Bravo,toeto.
Prestanite da lažete da je više od 63000.zato i ne reaguju, ne manipuliše nego zovite ljude da izadju. Malo je!
Njegoš je večan!Njegoš je svetionik Srpstva! Nek je večna Njegoševa Crna Gora!
Istina!
Cijela jedna Istina, bez da truna jednog u nju ima, čista!
… Nepobjedna, kao i svaka druga prava Istina!
Ga.ovi jedni i manipulanti, objavljujete samo ono što vam odgovara, pola su vas udbaške muve pod oni…
Bravo!
Sjajno!
Pa treba dok se okilimo svi da šetamo, bez rezultata. Nek se miču kolovodje da d i dju drugi, jer petlju nemaju a naroda imaju.
Pavlovicu svaka ti cast.
Svijetlo Lice Nasega Naroda….
Obasjano Oreolom Svjetlosti i Svetosti….
Bog, Istina i Pravda sa Nama….
Njegosevska i Gorsko-Vijencana Crna Goro….
Fedja….Sine Lijepi….
Pametna Glavo….
Majka Te Rodila….
Braćo Crnogorci,
kad ovo uradite, ujedinili ste Crnu Goru:
moje slike, komitske barjake i vojnu knjižicu u litije SLOBODNO, u njoj piše da sam Srbin bio i srbsku krunu Petrovića branio, ne valja se stiđet’ svoga.
Bez mene nemaju ništa, zato me i otimaju.
Njima eto Jova Kape, Jusufa Čelića i Anta Moškova.