Spaljivanje knjiga
1 min read
Mitropolit Crne Gore pruža nadu u visoko crkveno-državno pokroviteljstvo ideji odricanja od pokreta komunista Josipa Broza kao jedini aktivni visoki autoritet u srpskoj narodnoj crkvi koji javno iznosi stav o najdubljem nacionalnom raskolu u istoriji Srba. To pokroviteljstvo može zadobiti svoje formalne okvire bilo kada i samo Bog zna hoće li se to zbiti za dvije ili dvadeset godina. Ovome narodu, dakako, ne treba odmazda, već samo i isključivo otklon. To je uslov održanja. Brojni su autoriteti iz kruga visokih službenika Crkve Hristove (a nema viših od episkopa) koji ćute o pokretu koji je razarao Crkvu. Nije govorenje o komunizmu, kada govori episkop, bavljenje politikom, nego to episkop govori o Bogoborstvu.
Piše: Goran Komar
Ove rodove piše autor koji vjeruje da zna zbog čega su dinarski Srbi krenuli za idejom koju je proklamovao pokret na čijem čelu se nalazio Broz. I to što vjeruje da zna javno ispovjeda. U tome se vrlo razlikuje od brojnih politički bliskih sagovornika. Autor vjeruje da zna razloge, ali takođe vjeruje da je kretanje za jugoslovenskim komunistima veoma ozbiljna greška. To, međutim, nije predmet ovog članka.
Prije mnogo godina stigao sam u manastir Ćelija Piperska. Saznao sam o rukopisnoj biblioteci i Arhivi. Uništili su je pripadnici pokreta Josipa Broza Tita. Arhiva i biblioteka manastira Morača gorjela je tri dana i tri noći. U Herceg Novom, neki mještani su uništili knjige popa Špira. U Luštici, crkvene knjige su plivale po moru. Istorija naroda ipak nije sadržana u sjećanju bratstvenika na djela predaka koja se kazuju uz ognjište. Istorija uzraslih naroda se čuva u knjigama starostavnim. Srpska, izmaknuto, u Hilandaru. Srpska, izmaknuto, u Dubrovniku. Srpska, izmaknuto, u Veneciji, među jednim dužnim milionom isprava. U Srba – samo izmaknuto. Na srpskom matičnom tlu – pogorjelo.
Mitropolit Crne Gore moli i glas podiže za tlo i zemlju da se umiri i ne potresa. Pa kada stane, da je počnemo puniti. Naša je zemlja poljana. Zadobila je međunarodno-pravno priznanje, simbole pred zgradom Ujedinjenih naroda, ona posjeduje obilježene mrgine. Ali, ona je prazna. Njezino materijalno kulturno naslijeđe pripada ocima i sinovima Crkve Hristove i njihovom vjerom napunjena, ona je nesagledivo bogata. U svome umjetničkom domašaju crkve na Kosmetu ravne su najreprezentativnijim renesansnim dostignućima Italije. Da li te kosmetske crkve pripadaju Srbijancima ili cjelini naroda?
Kao srpski pećki episkop, mitropolit Crne Gore poziva vjeri i redu i saboru. Došao da puni zemlju, mora da moli da stane potres zemlje.
Kakav Sveti Petar Cetinjski? Za sveca su proglasili i onoga popa iz Pljevalja, proglasili su i Joanikija Petrovdanca. Šta je vladika Petar sveto učinio?
Iš, nakazo! Đavolji nakote!
Sekula, ti ćeš da nazoveš Svetog Petra Cetinjskog „podguznom muvom“. Sram te bilo i čuvaj se od te i takvve riječi za našeg najvećeg državnika i sveca. Imaš li straha pred bogom?
Piljare oni, ali marvi nepismenoj piljarenje predstavljaju kao `službu Hristu`.
Greh etnofiletizma ne postoji. To je izmišljena optužba na račun Bugara koji su svoju nacionalnu crkvu stvarali relativno kasno, krajem 19og veka. Grčki klir je zbog gubitka uticaja, crkvenih teritorija i prihoda, na saboru sazvanom zbog ovog slučaja osudio stvaranje autokefalne bugarske crkve kao greh protiv jedinstva vere.
U istoriji Crkve takvij je jednostranih osuda bilo sijaset, i nisu im pridavane veće važnosti. Čitam ruske bogoslove i filozofe tog vremena, nijedan se ne bavi pitanjem etnofiletizma.Dovoljno za zaključiti da niko nije pridavao značaj toj konstrukciji. Sad je odjednom etnofiletizam nadgreh, pogotovo u Mitropoliji crnogorsko primorskoj. Čak su i jednog doktora teoloških nauka proterali montiranim skandalom jer se nije slagao sa novoustaljenom lestvicom greha.
Da sumiramo- kad gospoda iz PCuCG opravdavaju ukidanje imena SPC onda se tu ne radi o administrativnom preuređenju, nego otplaćivanju neplaćenog poreza na prihode Odigitrije. Upravo o onom piljarenju koje im omogućava da kupe dovoljno neofita-fanatika koji padaju u nesvest na svaku pomen cetinjskog prvosveštenika. Ako to nije idolatrija, seci me.
Zanimljivo, na to oko mitropolitstva nisam naletio. Ne znam kako je bilo za vrijeme vladike Petra Prvog koji je bio podguzna muva ruskog grofa Marka Iveljića. Ko je tu bio mitropolit?
Ne radi se tu o poznanstvu nego o logici. SPC današnji uticajan položaj u društvu crpi iz pragmatičnih veza sa vlastima čiji temelj je velika podrška Crkvi od naroda. Ako iz Crkve krenu da piljare srpstvom kao Danilović, Mandić i slični isprani mozgovi onda oni ostaju bez podrške u narodu kao pomenuti ali i bez svega ostalog. Šta će Milu SPC u manastirima koja mu ne donosi glasove kad može da ih supstituiše Mirašem ili nekom sličnom babetinom?
Nemam ja veze sa tim crkvenim krugovima. Već sam govorio o njihovom antikomunističkom sljepilu koje ovaj doktor za uho, grlo i nos Goran Komar nemušto opravdava.
` pragmatičnih veza sa vlastima čiji temelj je velika podrška Crkvi od naroda.`
Dozvoli da ti prevedem i ispravim misao- podrška Crkvi je utemeljena u njenoj finansijskoj moći. Jer ova marva ovde se prodaje za pet metara drva. A kako je najveći poslodavac crnogorska država, oni koji nemaju mogućnosti da se zaposle kod nje okrenuli su se Crkvi. Njena ekonomska moć počiva u talu sa DPSom. Kad se govori o `interesima Crkve koji se mimoilaze sa interesima naroda` tu se radi o klasičnoj izdaji. Jer po svojoj suštini pravoslavne crkve su nacionalne i državne. To je isključiva situacija, SPC ne može biti i srpska i crnogorska, nego ili ili.
Ako nema svrhe braniti SPC kao takvu, kao srpsku crkvu, čemu onda ovo mlatikurenje i preganjanje sa raznoraznim idiotima? Srpski identitet počiva u SPCu, mi smo sa našom crkvom nerazdvojni. Ako nema SPC na prostoru crnogorske države, onda neće biti ni Srba. Ćao,zdravo!
Zašto da ćutimo crkvenim velikodostojnicima? Njihov mandat je takođe oročen. Izdaja načela koje su u temelju SPC, kao što je briga o srpskom nacionalnom biću, direktno vodi ka ukidanju titula i počasti. SPC nisu stvarali arhijereji bez podrške naroda. Niti su je mogu sačuvati oni koji snishode svakoj šuši koja im se ispreči na putu.
Najmanje se tu radi o duhovnoj, još manje o onoj sabornoj komponenti.
Ili kao što piše Martin Skorceze `Back in the days we had the Church. It was just a way to say that we had each other`.
PS. Koje antikomunističko slepilo? Pa mitropolit ima partijski staž duži od iskušeničkog pre rukopoloženja.
Arhi znači Glavni na grčkom, i meni je nejasna titula arhiepiskop. Ali nebitno, moraš da razlikuješ „trgovinu“ za koju optužuješ SPC sa trgovinom koju sprovode političari koji se predstavljaju kao Srbi. Sjeti se slikanja Mandića i urednika Dan-a sa Miodragom Perovićem i sličnima, sjeti se hibernacije Mandića koji je spavao u pećini par godina po pitanju prava Srba a danas se navodno probudio kad je vidio da nema cenzus. Uporedi tu sramotu sa javnim nastupima iz SPC, ako izuzmemo javne nastupe kolumniste Vijesti Gojka. Ono što hoću da kažem, ne vidim administrativno preuređenje SPC kao neku kataklizmu iako sam protiv toga.
Ovde je po sredi jedno zamešetaljstvo dveju `praksi`- grčke i ruske.
SPC je po ustrojstvu bitno grčke prakse. Razlika je u tituli i počastima. Mitropolit u ruskoj praksi je po tituli i počastima na nivou arhiepiskopa. Mitropolit je do reformacija Petra Velikog bila i vlastelinska titula. Upravo su to poimanje mitropolita kao duhovnog i sekularnog vladara imali ruski agenti u Kotoru kada su u 18om veku pomogli cetinjsku mitropoliju posle ukidanja Pećke patrijaršije.
Posle formiranja nekanonskog Episkopskog saveta i samoprogašavanja za arhiepiskopa, smene vladike Filareta, nasilja u Niškoj eparhiji i smene vladike Jovana, jedini zaključak je da se priprema preregistracija Mitropolije u novu crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Jedno je kad Mandić & ko. trguju nacionalnim interesima, nešto sasvim drugo kad to rade crkvena lica. Mandić je vezan za mandat, a crkvena lica za počasti i poverenje ukazano od strane srpskog naroda. U tim počastima je suma kolektivnih nadanja da su u izabranom licu našli stožer i zaštitnika onoga što kao zajednica predstavljamo- pravoslavne Srbe. Često se to `pravoslavno` prenaglašava naspram nacionalne pripadnosti. To se opravdava tobožnjom ikonomijom prema drugonacionalnim pravoslavcima.Opet nema podataka, ili se kriju, koliko tih drugonacionalnih pravoslavaca svoje duhovne potrebe namiruju u hramovima SPC.
U svojim javnim nastupima kompletan klir mitropolije ne koristi ime majke crkve, već fantomski eufemizam PCuCG. Možda ih poznaješ bolje, moguće da privatno drugačije misle i govore, ali u javnosti svi su se složili sa Gojkovom formulacijom.
Ako je pritisak mlade demokratije države sa milenijumskim trajanjem tako jak, kako će onda izdržati i veće muke?
U SPCu je zavladalo apsolutno bezakonje. Imamo totalnu uzurpaciju naviših crkvenih tela, Sinoda i SASabora. Svako radi kako mu se prohte, bez ikakvih obaziranja na kanonsko i ustavno ustrojstvo i poredak.
Nije svejedno ko će gazdovati manastirom Morača i Đurđevi stupovi. To su simboli vekovnog trajanja Srba na ovim prostorima. Predati to blago Crnogorcima zbog `poštovanja zakona crnogorske države`, kako reče Gojko, onda je to izdaja prvog reda. Na rečima jaki Srbi iz Crne Gore ako na to pristanu ne zaslužuju da postoje.
BRAJANE TIPIČNO SRPSKO IME
JUTUTUNSKAJUHAHAHA
U kraljevstvu Jutututu1
Kralj trinajsti Balakaha2
Obećao svom narodu
Da će dati juhahaha.3
Samo neka budu verni,
Nek vojuju o svom kruhu,
Neka ćute i nek žmure,
Nek plaćaju juhuhuhu.4
Poslušni su Jututunci,
Plaćali su juhuhuhu,
Ćutali su, žmurili su,
Vojevali o svom kruhu.
A prolećem svakog goda
Popne s’ na breg Balakaha,
Pa poviče gromoglasno:
Dobićete juhahaha!
U kralja su jake prsi,
Grlat li je Balakaha,
Kad poviče, brda s’ ore –
Juhahaha, haha, haha!
Svi se grotom smejat stanu,
Sve se trese brat do brata,
A od smeha, teška smeha,
Za trbuh se i kralj hvata.
A štaim je tako smešno?
Il’ je smešan Balakaha?
Il’ su smešni Jututunci?
Il’ je smešno „juhahaha“?
Sve troje je dosta smešno,
Ponajviše Balakaha,
Kad ozbiljno, milostivo,
Progovori: Juhahaha!
Srećni su ti Jututunci,
Srećan li je Balakaha,
Kad ih tako razveseli
Prazna rečca: Juhahaha!
Zagrevanje pred preregistraciju.
Pale ljude onim `srpski pećki episkop`, a nit je Srbin nit ima veze sa pećkom arhiepiskopijom. Opšte poznata stvar je da se Radoviću cvrcnulo da ga zovu AEM i to mu je pošlo za rukom samo u njegovoj i eparhiji Budimljansko nikšićkom.
Istorijsko utemeljenje ove titule je sporno. Zakonitost starih potpisa je neproverena. Imamo navodno dva episkopa u XVI i dva u XIX veku, koja su u potpisu ponekad koristila ovu titulu, što ukazuje na sporadičnost iste pojave. Takođe, nepoznat je izvor prava mitropolita Crnogorsko-Primorskog da prisvaja ovu titulu kao svoj stari naziv. Nema ga u kanonskom pravu, nema ga ni u crkvenom pravu, nema ga ni u praksi Srpske pravoslavne Crkve. Ovakva promena ranga episkopa je nezakonita.
Amfilohije je do juna 2006. godine titulisan kao mitropolit Crnogorsko-Primorski, u svakoj prilici, u skladu sa odlukom Sabora o njegovom izboru, i potom proizvodstvu na tron iste Mitropolije sa sedištem na Cetinju.
Amfilohije u različitim aktima samog sebe različito tituliše. Dešava se i to da u jednom istom aktu bude različito titulisan. Na primer, u Presudi Velikog crkvenog suda, u opisu veća koje je odlučivalo, označen je kao – …mitropolit Crnogorsko- Primorski, dok je lično u svojstvu predsednika Presudu potpisao kao – arhiepiskop Cetinjski i mitropolit Crnogorsko-Primorski. Broj Presude nećemo navoditi.
Ustav Srpske Pravoslavne Crkve poznaje arhiepiskopa. Ali samo jednog – Pećkog. No, isti je istovremeno i patrijarh. Druge arhiepiskope ovaj Ustav ne pominje.
Kad bi po pisanju Svetigore uz titul mitropolita postojao istorijski i pravni kontinuitet titule arhiepiskopa, Amfilohije bi već prilikom proizvodstva u mitropolita Crnogorsko-Primorskog bio proizveden u arhiepiskopa Cetinjskog. Jer prava su vezana za tron. Sva prava trona mitropolije Crnogorsko-Primorske primio je uzvođenjem na njen tron, proizvođenjem u mitropolita Crnogorsko-Primorskog. Neko drugo, više pravo može dobiti samo konstitutivnom odlukom potpunog Episkopskog Sabora SPC.
U službenom listu SPC „Glasnik“ od 6. juna 2006. godine na stranama 174-177. objavljeno je Saopštenje za javnost sa redovnog majskog zasedanja Svetog arhijerejskog Sabora SPC održanog od 15-27. maja 2006. godine, a isto tako i odluke toga Sabora. U Saopštenju sa Sabora nema ni pomena o arhiepiskopu Cetinjskom. Među odlukama Sabora takođe nema pomena o nekakvom potvrđivanju titule arhiepiskopu Cetinjskom, ili bilo čemu sličnom.
Navedeni dokument sa sajta MCP, međutim, tvrdi da je Sabor potvrdio titulu. To nije tačno.
Sabor ni na koji način nije potvrdio titulu „arhiepiskop Cetinjski“ Visokopreosvećenom g. Amfilohiju. Zato ga naredne 2007. godine tituliše kao mitropolita Crnogorsko-Primorskog u svojoj odluci o sastavu Svetog arhijerejskog Sinoda.
Visokopreosvećeni g. Amfilohije zna da je na Saboru bilo reči o spornoj tituli. Zna da je Episkopski savet Crne Gore (nekanonsko i neustavno telo) obavestio Sveti arhijerejski Sabor o tome da je on, tj. Episkopski savet Crne Gore, mitropolitu Crnogorsko-Primorskom „potvrdio“ titulu „arhiepiskop Cetinjski“ za upotrebu u samoj toj mitropoliji. Zna da je Sabor obaveštenje uzeo k znanju, ali bez ikakve odluke o njemu.
Dakle, pripremite se za preregistraciju. Lakše ćete je progutati.
Jedino gdje Mitropilit griješi,je misao da svi koji su u Crkvi su hrišćani…nisu, još se obraćaju Bogu kao Partiskom Sekretaru Komunista….još su spremni da odu za velikom laži…Molim da svi koji uzmu učešće u komentarisanju odgovore samo na jedno pitanje -U čemu je razlika između obećanja Partiskog Sekretara Komunista da je samo potrebno zovnuti Ruse(Sovjete)i da će doći kiša iz Rusije,i onoga što smo čuli prije samo pola godine na izborima u H Novom o gradnji 25 hotela,1kg sira koji će koštati 50e,suštinski NEMA RAZLIKE.Ne nisam ljut na moj narod,volim njegovu naivnost,ali sam pomalo zabrinut,zbog ponavljanja grešaka,moj narod je imao uzlete koji ga upisuju u civilizovane,međutim,on strada zbog diskontinuiteta razvojnog puta.Nesumljivo strada i zbog svog položaja,kao i uticaja velikih sila.CRKVA JE JEDINA POZVANA I PRIZVANA DA GOVORI U IME SVIH.Komunisti i njihovi potomci nisu i nemaju nikakvo moralno i istorisko pravo na to. Dr Komar odličan kao i uvijek