Somaroj – Gornje Zaostro

Piše: Batrić Babović

Somaroj je ostrvo koje se nalazi na krajnjem sjeveru Evrope. Poznato je po prestanku toka vremena. Istovremeno tamo nema elemenata sveprisutne vječnosti. U vrhu Norveške, Arktički krug je oslobodio noć od vječnog dana 69 kalendarskih crta u periodu ljetnjih mjeseci.

Trava se može kositi u četiri ujutro, slikati kuća… Jednom riječju biti aurora. Sve ostalo što čini svakodnevnicu ne ulazi u domen mjerenja. Satovi vise na mostovima kao relikvije, a ruke su oslobođene od gledanja u curenje vremenske fikcije. Impozantan prirodni fenomen vidan samo na krajnjem norveškom sjeveru. Gornje Zaostro liči na Arktički krug. Neko čezne za desetak glasova, neko za mandat više,a neko za mandat manje kuka kao „Zelenko“, iako je vlasnik od Zelenka daleko od Gornjeg Zaostra- kolijevke i grobnice razorenog vojvodstva. Impresivnog crnogorskog Somaroja neluksemburškog tipa. U Gornjem Zaostru iznad nebesa uočavaju se autore svih oblika i boja. Satovi nisu na mostovima već na umornim težačkim rukama. Vrijeme je u figurativnom smislu stalo. U realnom smislu neumitno teče ka svom kraju. Duboko se vjeruje da Sloboda, Pravo, Pravi i Krivi tamo mogu pronaći sebe. Svako bratstvo može naći svoju istoriju, karijere, promjene, mijene, prevjeravanja i nevjerovanja. Molekularnim rečnikom- mutacije svih tipova. Astralnim rečnikom-auroru jedinstvenog tipa. Kad se u sjećanje vrati tv snimak iz pobjedničke noći potonjih lokalnih izbornih igranki, iz štaba koji je okosnica polimske prealimpijevske snage za budućnost Vasovog etosa, u oči upadaju pokeraško sivo odijelo i komesarski crveni džemper.

Isti sukobljeni karakteri sa različitih strana pobjedničke pozornice u jedinstvenom oličenju zavisti nad ostvarenim narodnim rezultatom. Možda baš zbog ovakve dijagnoze, Gornje Zaostro jeste Somaroj vazdušnog tipa sa 900 metara nadmorske visine i bezdanima duhovne dubine. U njemu će prošli naći prošlost, budući budućnost, demokrate demokratiju a republikanci zgaslu kraljevinu. Trinitrotoluenom srušeno vojvodstvo, iz fondacije koja istovremeno nagrađuje mir, na humu sjećanja pali novu svijeću. Tamo gdje sunce ne grije. Ili gdje tama ne želi da postane stvarni krug polarne zvijezde, a ne loša kopija obesmišljenih tragičnih junaka slavne crnogorske istorije. Dim prošlosti samo ćuti i gleda beransko potpadanje u transatlansko napredovanje. U Somaroju bez početka, kraja i dvojnika. Za pehar lige šampiona autodestruktivnih poriva i sunovrata. Zanavijek. Nažalost!!!