SNP sebe sveo na ulogu Narodne stranke: Tužan zaokret za partiju Momira Bulatovića i Duška Jovanovića!

Ono što je danima i nedjeljama unazad većinska crnogorska javnost očekivala, uprkos različitim tumačenjima u određenim trenucima kada se činilo da je tradicionalna crnogorska politička stranka kao što je to SNP, ipak, daleko od učestvovanja u projektu konstituisanja nove parlamentarne većine, na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora ove stranke je donijeta odluka koja nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Socijalistička narodna partija će postati konstituent tzv. manjinske Vlade.

Za ulazak SNP-a u manjinsku vladu glasalo je 97 članova Glavnog odbora partije, 32 člana su bila protiv.

„Nama nije bitno koliko će imati SNP ministarastava, nego da se naši prioriteti ostvare – Temeljni ugovor, Otvoreni Balkan, zakon o lustraciji, popis, čišćenje biračkog spiska i izbori u jednom danu. Ići ćemo u razgovore o novoj vladi i vjerujem da ta vlada može postići više nego Vlada Zdravka Krivokapića“, rekao je Joković.

Jučerašnju odluku SNP-a negodovale su Demokrate, a posebno njihov koalicioni partner Demokratski front, čiji su funkcioneri i aktivisti preplavili portale i društvene mreže osudama dojučerašnjeg koalicionog partnera i dominantnim konstatacijama da je prevareno članstvo, politički zavjet osnivača partije Momira Bulatovića i da je SNP ušao u nepovratni proces nestanka sa crnogorske političke scene.

Jedina stranka koja je pružila podršku odluci SNP-a je GP URA.

„Pozdravljamo odluku Glavnog odbora Socijalističke narodne partije da učestvuje u 43. Vladi Crne Gore“, saopšteno je iz Građanskog pokreta URA na njihovom Tviter profilu

Dobrosavljević: SNP sebe sveo na novu Narodnu stranku

Kada bi neko želeo da definiše šta bi to bio egzemplar ironije na političkoj sceni CG, to bi svakako bila odluka SNP o ulasku u tzv. ’’manjinsku’’ Vladu. Partija koja je nastala izdvajanjem iz nekada jedinstvenog DPS, kao oblik otpora zbog njegove kriminalizacija i napuštanja programskih načela, danas mu se vraća u koalicioni zagrljaj koji će biti prstenovan kroz saradnju u novoj izvršnoj vlasti, saopštio je za IN4S politički analitičar, Vladimir Dobrosavljević.

On smatra da svi pokušaji da se minimalizuje ta saradnja, kroz argumentaciju kako stranka Mila Đukanovića neće učestvovati u izvršnoj vlasti, već je samo podržavati, zvuči krajnje naivno, jer je, kako je istakao, nesrazmera u snazi između ovih stranaka enormna, i potpuno je jasno na kojoj će strani biti gravitaciona politička sila buduće egzekutive.

„Bizarno je da epigoni, onih koji su odbacili sve privilegije i moć, koju je donosila pripadnost tada vladajućem DPS, a čije su članstvo i simpatizeri, decenijama nosili najveći teret u naporima za demokratizaciju CG, danas za mnogo nižu cenu prihvataju ovakve ponude bez budućnosti. Pristajući da igraju ulogu pogodnih srpskih političkih predstavnika u konstruktu ’’manjinske’’ Vlade, SNP sebe svodi na ulogu nekadašnje Narodne stranke, koja je upravo Milu Đukanoviću 1998., dala željeni privid, kako eto i neki Srbi, participiraju u njoj. I kao što je tada bilo jasno da većinski, pripadnici naše etničke zajednice stoje iza SNP, danas je isto tako očito da neki drugi politički subjekti, a konkretno DF, predstavljaju najuticajniju opciju među našim sunarodnicima u CG. Ovom odlukom, SNP je definitivno i napustio ambicije da ikada obnovi snagu koju je nekada imao, i opredelio se za format klijentelističke stranke po uzoru na nekada SDP i SD, koja koristi državne resurse kako bi obezbedila uticaj na ograničeni broj birača, preko egzistencijalnog situiranja i materijalne koristi“, szaključio je Dobrosavljević u izjaiv za naš portal.

Damjanović: Tužan zaokret za partiju čiji su osnivači bili spremni da žrtvuju i karijere i živote za ideju pravedne i zajedničke države

Sjednica GO SNP, na kojoj bi se odlučivalo o odnosu te stranke prema konceptu nove manjinske vlade, iščekivala se sedmicama. Mnogo se govorilo o internim sukobima, nesaglasju između članova, zatim o nezadovoljstvu simpatizera i glasača, a na kraju je, prilično ubjedljivom većinom, odlučeno da SNP bude dio nove vladajuće strukture. Da li to znači da je GO te stranke ubijedio gotovo kompletno članstvo u ispravnost ulaska u novu vladu? Ne nužno. O raspoloženju članstva ćemo nešto više znati tokom narednih dana – mada već postoje naznake o cijepanju nekih opštinskih odbora – a prvi značajan test pred biračima slijedi već krajem ovog mjeseca, na lokalnim izborima u Beranama, poručio je za IN4S politički analitičar, mr Tomaš Damjanović.

„Šta nam govori ovakva odluka GO SNP, u kontekstu već pomenute priče o trvenjima? Prosto, sada je i onima koji slabije prate politiku jasno da se članovi GO biraju shodno bliskosti sa liderom stranke te da njihov stav ne održava uvijek i opredjeljenje opštinskih i mjesnih odbora. Da li je SNP prva ili jedina stranka čiji GO čine gotovo isključivo ljudi bliski lideru? Daleko od toga, ali je sigurno da je to, za sada, jedina stranka čiji je GO donio odluku koja se, dominantno, kosi sa dosadašnjim, dvadesetčetvorogodišnjim stavom članstva i glasača prema ideji o saradnji sa DPS-om. Jer, da se ne zamajavamo eufemizmima: ako ste dio vlade koja zavisi od podrške DPS-a, objektivno sarađujete sa tom partijom. Kako GO SNP opravdava ovakvu odluku? Prosto, svi dosadašnji istupi sadrže dvije poruke. Na unutrašnjem planu, ističe se da neposredno učešće u vlasti omogućava institucionalnu zaštitu simpatizera, glasača i – šire gledano, a implicitno saopšteno – srpskog naroda. Na spoljašnjem planu, potencira se uvažavanje sugestija emisara iz Brisela i Vašingtona, prvenstveno Miroslava Lajčaka“, navodi Damjanović.

Šta nam GO SNP poručuje ovakvim potezima i, ne manje važno, opravdanjima, zapitao se Damjanović.

„Iako se o konkretnom učinku sada ne može govoriti, vjerujem da postoji mnogo razloga za zabrinutost. Prvo, GO SNP se, po prvi put u bogatoj istoriji te stranke, opredijelio za kontriranje sopstvenoj tradici. Drugo, GO SNP se, opet po prvi put na tom nivou, opredijelio za neposrednu saradnju sa DPS-om. Treće, činjenica da se potencira zaštita članova i simpatizera, upućuje na zaključak da je lukrativnost, takođe, bitan aspekt transformacije. Četvrto, isticanje Lajčakove podrške ukazuje na manjak dostojanstva i kratko pamćenje, jer ako ovako krupna odluka zavisi od briselskog emisara, onda nam izbori nisu potrebni, a nezgodno je hvalisanje dobrim odnosima sa čovjekom koji je, neposredno, odgovoran za raspad zajedničke države, kao ideje zbog koje je SNP i osnovan“, kaže Damjanović.

On smatra da je najveći rizik za SNP odliv nezadovoljnog članstva i birača, koji bi se mogli preorijentisati ka Demokratama i DF-u ili se, pak, opredijeliti za povlačenje u apstinente.

„Rezon GO SNP, po ovom pitanju, jeste takav da može da cilja samo dvije opcije: ili misli da zadrži dio nezadovoljnih tako što će ih kupovati radnim mjestima po dubini – što može zadovoljiti dio, ali ne i sve nezadovoljne aktere, a bitno je i pitanje kako, pored očuvanja dijela postojećih, privući nove članove i glasače u većem broju – ili su, pritisnuti mogućim ucjenama ili kratkovidošću, započeli svoj posljednji ples“

Kada je u pitanju uticaj koji ima odluka GO SNP na položaj srpskog naroda, odakle se crpi najveći dio glasača te stranke, Damjanović smatra da će manji dio ljudi, zacijelo, zadovoljiti svoju potrebu za zaposlenjem, nekima od njih će, SNP, služiti kao proksi, što ne bi bilo moguće u varijanti bez te partije, premda je, imajući u vidu tendenciju URA-e, kao važnijeg igrača u priči, da normalizuje crnogorsko šovinističko stanovište kao dominantni društveni narativ, upitno koliko će snage i volje imati SNP da se tome odupre.

„Uporedo sa rizikom od mogućnosti da Srbi opet ostanu izvan zone uticaja stoji opasnost od ponavljanja priče koja je pratila Narodnu stranku: mnoštvo njenih članova i simpatizera je, onomad, upravo posredstvom koalicije te partije sa DPS-om zamijenilo i stranačke i ideološke i nacionalne boje. Mnogo je, naravno, eksternih faktora u igri: ukrajinska kriza će, zasigurno, motivisati Vašington da u zonama svog interesa jača sebi lojalne aktere, a to u Crnoj Gori, igrom slučaja, nijesu Srbi niti partije koje ozbiljno računaju na srpske glasove. Šta će i na koji način SNP učiniti za tu zajednicu sada ne možemo znati, mada mi javni istupi ključnih činilaca te partije, za sada, ne ulivaju mnogo povjerenja, naročito ne na planu sposobnosti da zrelo i pravovremeno anticipiraju političke procese, tim prije što za partnera imaju Đukanovića – čovjeka kome duguju slom svih svojih dosadašnjih političkih ideala. Tužan zaokret za partiju čiji su osnivači bili spremni da žrtvuju i karijere i živote za ideju pravedne i zajedničke države. Kome se čini da je ovakva ocjena preoštra, neka se sjeti životopisa Momira Bulatovića i Duška Jovanovića nakon ’97. i štošta će mu biti jasnije“, zaključio je Tomaš Damjanoviću komentaru za naš portal.