Snoviđenja

Lagano odoše sva zbivanja dnevna,
Gaseći časove večernjega hoda;
Dan se izokrenu
U zvjezdane slike
Pod ogromnom kapom nebeskoga svoda.

Sve je utihnulo što je u poretku
Rađalo zvukove protekloga dana;
Zamrla je svjetlost
Okolnog prostora
Koju je upila samosvjest pospana.

I dok čudne sjenke nemirne podsvjesti
Usnule strahove zagonetno bude,
Razna snoviđenja
Ogrnuta tamom –
Tumaraju noću i potajno blude.

– Vojislav Gledić