Smrt špijunima: Kako je nastao Smerš, sovjetska vojna kontraobavještajna služba
1 min read
Josif Staljin
Prije 75 godina Josif Staljin je formirao novu specijalnu službu koja se pokazala veoma efikasnom u obmanjivanju njemačkih agenata. Ipak, ostaje na lošem glasu, jer je likvidirala i nevine ljude. Ovo je priča o Smeršu.
19. decembra 1954. godine 46-godišnji oficir optužen za izdaju streljan je u Lenjingradu, nakon što je mjesecima mučen od strane KGB-a. Kako se prisjećao izvršilac smrtne kazne, samo nekoliko sekundi prije nego što je pao pokošen metkom, oficir je uzviknuo: „Sve ću prijaviti Politbirou (rukovodeći organ Komunističke partije, defakto: vlada)! Sve!”
Nije prijavio. Viktor Abakumov, nekada načelnik Smerša, najefikasnije kontraobajveštajne organizacije u ratnom periodu od 1943-1946. godine, osuđen je i pogubljen zbog zločina koji nije počinio. Zaboravljen je zatim kao i mnoge nekada moćne ličnosti. Ali bilo je vrijeme kada je Smerš uticao na živote i smrti miliona ljudi.
Važna misija, efektan naziv
Smerš je osnovan u aprilu 1943. godine nakon što je Staljin odlučio da je izuzetno važno imati kontraobavještajno odjeljenje u vojsci, nezavisno od organa državne bezbjednosti.
Kako je Valerij Hristoforov, ekspert iz Instituta ruske istorije Ruske akademije nauka, rekao u intervjuu za RIA Novosti, „to je učinjeno kako bi se poboljšalo cirkulisanje informacija. Abakumov je najvažnije dokumente prosleđivao direktno Staljinu.”
U to vrijeme je rad kontraobaveštajne službe bio suštinski značajan za napredak Crvene armije na zapad. „Vojska je morala da oslobodi okupirane teritorije na kojima su Nemci ostavljali svoje agente. Osim toga, morali su da se bave zarobljenim Nemcima, da saznaju ko od sovjetskih vojnika je zarobljen i zašto, ima li izdajnika…” – objasnio je istoričar Aleksandar Zdanovič za televizijski kanal „Zvezda”.
Navodno je Staljin lično dao ime novoj organizaciji. Smerš je skraćeno od „Smertь špionam” (Smrt špijunima). Prva varijanta je bila Smerneš (Smertь nemeckim špionam – Smrt nemačkim špijunima), ali sovjetski vođa je odlučio da je važno naglasiti da će nova struktura eliminisati sve špijune.
Brutalno čišćenje redova
Abakumov, koji je Staljinu vjerno služio, dobro je organizovao svoju službu.
Prema zvaničnim podacima, za vrijeme rata „Smerš je neutralisao preko 30 000 Hitlerovih agenata i preko 3 500 sabotera”.
Njemački feldmaršal Vilhelm Kajtel izjavio je na Nirnberškom suđenju da „njemačka obaveštajna služba za vrijeme rata nije uspjela da utiče na vojne akcije”. Smerš je uložio puno napora kako bi u tome uspeo.
Istovremeno dio ruskog društva optužuje Smerš za smrt nevinih ljudi. Mnogi od onih koje je Smerš uhapsio nisu imali nikakve veze sa špijunažom, bili su to prosto dezerteri, oni koji sami sebe ranjavaju da ne bi morali da ratuju ili „politički nepouzdani” ljudi.

Tako je i kapetan Aleksandar Solženjicin, budući čuveni pisac i disident, završio u Gulagu 1945. godine: Smerš je pročitao njegova pisma u kojima je kritikovao Staljina.
Kontroverza
Čak i prema statistici Smerša, broj uhapšenih (594 000) ozbiljno premašuje broj njemačkih agenata. Kako je pukovnik Aleksandar Lebedincev, veteran iz Drugog svjetskog rata, izjavio za AiF, „mnogi oficiri Smerša nisu uhvatili nijednog špijuna za vrijeme rata. Nažalost, bilo je mnogo drugih, prije svega dezertera.”
Sa druge strane, specifičnost Smerša je u tome što su se saradnici kontraobavještajne službe nalazili zajedno sa vojnicima Crvene armije u aktivnoj vojnoj službi.
„Smerš je zato procentualno izgubio isto toliko oficira kao Crvena armija”, kaže Valerij Hristoforov. Četvorica oficira Smerša posthumno su postali heroji Sovjetskog Saveza.
Specijalni zadaci
Osim hapšenja špijuna i dezertera, Smerš je mnogo truda ulagao u obmanjivanje Njemaca. „(1943. godine) Staljin je insistirao da se intenziviraju operacije dezinformisanja”, kaže Zdanovič.
„Smerš je izveo 183 takve operacije za vrijeme rata.” Neke su bile komplikovane, kao što je slanje Aleksandra Kozlova, sovjetskog agenta, u njemačku pozadinu, gdje se upisao u obavještajnu školu i pogrešno informisao Njemce o mnogim važnim pitanjima.
Nakon što je Crvena armija ušla u Berlin u maju 1945. godine, Smerš je pokušao da uhvati Adolfa Hitlera. Nisu uspjeli, jer je nacista broj 1. izvršio samoubistvo. Ali Smerš je doprinio tome da se zaustave dalje glasine o tome da je Hitler živ (oni su pronašli fragmente njegovih kostiju).

Neslavan kraj
Posle rata Smerš je raspušten: njegova misija je ispunjena. Abakumov je visoko napredovao, postavši ministar državne bezbjednosti 1946. godine, ali to nije dugo trajalo.
Poražen u borbi unutar partijske elite, uhapšen je 1951. godine po Staljinovom naređenju i pogubljen tri godine kasnije od strane svog naslednika.
Nikada nije priznao nikakvu krivicu iako je bio mučen, ali, kako se često dešavalo u ta surova vremena, to mu nije pomoglo. Šef Smerša je eliminisan kao i njegova organizacija.