Služena liturgija u manastiru Stara Marča – skup u molitvenom osjećaju

Po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva episkopa gospodina dr. Kirila, administratora mitropolije Zagrebačko-ljubljanske, a povodom Prestone Slave bivšeg istorijskog manastira i mitropolije marčanske u mjestu Stara Marča, čast mi je podnijeti sljedeći

I Z V J E Š T A J o liturgiji služenoj u Staroj Marči dana 28. jula 2024. g.

Koliko nam je poznato iz arhivske građe i dostupne literature, manastir Marču, posvećen sv. Arhangelu Gavrilu, podigao je mitropolit Gavrilo Avramović 1578. godine. Naime, mitropolit dabro-bosanski Gavrilo, pećki egzarh dalmatinski, morao je pred najezdom i zulumom Osmanlija prebjeći u Habzburšku carevinu. Sa njim je izbjeglo i sedamdeset kaluđera iz manastira Rmnja (Kašić). Nastanili su se u ove, tada puste, krajeve gdje je već bilo srpskih graničara koje su prihvatile habzburške vlasti radi odbrane carske granice.

Dakle na prostoru Stare Marče nastao je manastir. Impozantan građevinski, od velikog kulturnog i nacionalnog značaja, kao tada najsjevernije utočište i pravoslavno vjersko, prosvjetno i nacionalno sjedište. Potvrđeno Carskim poveljama, manastir je u to vrijeme posjedovao: „170 jutara šume, sedam jutara oranica, 100 jutara livade, 150 jutara vinograda. Na obližnjem brdašcu bilo je i monaško groblje sa kapelom. U neposrednoj blizini je i manastirski izvor, a sto metara niže prilično velika dva ribnjaka.

Sve se to još danas može raspoznati, ali čije je vlasništvo ne znamo.

Ukratko ubrzo poslije pogubljenja grofova Zrinskih i Frankopana, manastir i mitropolija dolaze pod strašni udar unijata. Dolazilo je i do krvavih obračuna. Manastir je bio prepušten unijatima, ali ga konačno pravoslavni vraćaju. Međutim naredba je bila da se manastir ponovno vrati unijatima, što se nije desilo. Napokon, 28.(17.) juna 1739. godine manastir Marča je potpuno spaljen i srušen i nikad se više nije oporavio. Kaluđeri su vredne sasude i dokumenta prenijeli u manastir Lepavinu.

Godine 1781., marčanski su kaluđeri okovani odvezeni u unijatski okrug u Križevce sa njima i nekoliko monaha Lepavinskih, te još i Gomirskih (sedam) kaluđera sa igumanom. Svi su okovani na galije i ubijeni na Malti, u zalivu Punta Krišto godine 1782 (vidi: episkop Simeon).

Manastir Marča ostaje vjekovno zgarište a okolni pravoslavni srpski narod koji se odupro uniji ne ostavlja to osvećno mjesto zaboravu.

Vjekovima je dolazio naš narod na ruševinama i ostacima manastira na dan sv. Arhangela Gavrila i sada sa lepavinskim monasima služio svetu Liturgiju i pominjao svoje žive i mrtve pretke, a posebno svoje svete episkope i postradale kaluđere.

Godine 1925., Mitropolija zagrebačko-ljubljanska uz pomoć ostatka vjernog naroda, na mjestu nekadašnjeg oltara velike crkve zida malu kapelu, dimenzija dva sa tri metra, koja još i danas postoji. To je jedini ostatak vidljiv od nekadašnje lavre.

Prema litografiji iz početka 18. vijeka manastir Marča u najljepšem periodu ovako je izgledao:

Danas o ovoj spomen kapeli brine jerej o. Dragan Topić, paroh iz Narte. Kapelica je dosta ruinirana i oronula od vlage.

Na samo sto metara unijati su prije nekog vremena, mislim samoinicijativno, sazidali jedan objekat koji donekle liči na kapelu.

Pored samog našeg arheološkog lokaliteta i spomen kapele urađen je novi put za brežuljak nekadašnjeg manastirskog groblja. Na izvoru je donedavno bila kamena ploča sa ćirilićnim natpisom, sada je betonska široka cijev, bez vidljivog natpisa. Voda teče prema jezercu koje se još uvijek zove Ribnjak.

Ispred kapele sv. Arhanđela izrađena je ne velika nadstrešnica u pravcu sjever-jug, veličine tri sa pet metara. Udaljena je od zapadnih vrata kapelice otprilike sedam metara.

Na crkvenoj livadi zasađeno je stotinjak šljiva koje su stare desetak godina.

Kao što je vjekovna praksa, otac Dragan pripremio je sve potrebno za crkvenu slavu koja se obilježava svake godine prve nedjelje najbliže datumu sv. Arhangela. Organizovao je ono malo preostalog pravoslavnog naroda, odredio kuma slave za godinu dana, koji su pripremili predivnu trpezu ljubavi u navedenim uslovima, spremili slavsko žito i neobično lijep slavski kolač. Sve po običaju za krsnu slavu pripremila je gospođa Ljilja, sa svojim suprugom. Inače otac Dragan, sadašnji paroh, kaže da većina od ostatka srpskog naroda ne prima sveštenika, niti želi imati kontakt sa pravoslavnom crkvom, mnogi su prešli u katolike, a i oni koji nisu ne žele se izjašnjavati kao pravoslavni.

Otac Dragan kaže da postoji i pritisak od nepravoslavnih da im se proda ostatak naše zemlje sa kapelom Sv. Arhanđela.

Prema podacima dr. Dušana Kašića, cijeli taj kraj je u 17. vjeku bio pravoslavan te je davao grofovima Zrinskim i Frankopanskim do 700 graničara.

U okolnim selima još ima šest pravoslavnih srpskih crkvi, ali naroda nema.

Sveta Liturgija počela je u 10 sati, po blagoslovu Episkopa načalstvovao smo ja, otac Dragan i đakon Petar.

Za pjevnicom je bio jerej Ljubiša Miodragović, donedavni paroh, inače dobrog sluha i glasa. Nas kao poklonika iz Zagreba bilo je oko četrdesetak, a sa lokalnim narodom i mnoštvom djece, liturgijsko sabranje činilo je oko 60 duša. Bilo je neobično toplo vrijeme. Ali, naš liturgijski skup bio je u molitvenom osjećaju. Mnogo se naroda pričestilo. Ono što je kod našeg naroda živo opštenje je okretanje slavskog kolača, i tu zajednica nekako živne, postane aktivna i molitveno slobodna, to je neki naš srpski specifikum. Podjela anafore, kolača i slavskog žita kao da zbliži sve: i djecu i odrasle, što u drugim crkvama nije.

Govorio sam u besjedi o svetim Arhangelima i njihovoj svetoj ulozi u domostroju spasenja, ali sam govorio o istorijatu ovog svetog mjesta i njegovoj ulozi u spasenju pravoslavne vjere, o našem nacionalnom ponosu i viteštvu koje je ovde završilo mučeništvom. To jest o svjedočanstvu prave vjere i Gospoda našega Isusa Hrista, i čekanju vaskrsenja mrtvih.

U neobičnim uslovima i neobičnoj ljetnoj žegi, lokalna crkva je predivno i otmeno organizirala agape nad kostima mučenika i to smo svi osjetili, posebno gosti iz Rusije, i poneki od braće i sestara rimokatolika, koji sad potpuno dominiraju krajem.

Možda bi se moglo još nešto pridodati i u svrsi podizanja morala braći i sestrama kao i sveštenicima pridružiti neki recital i neka prigodna pjesma radi ukrepljenja zajedništva.

Molitveni skup razišao se u popodnevnim časovima, duhovno ukrepljen Hristovom ljubavlju.

Vašem Preosveštenstvu u Hristu odani

Arhimandrit Danilo Ljubotina (Istrijan)

U Zagrebu, 30. jula 2024.