Slučaj pukovnika Aleksića: Tužilac Željko Tomković nastavlja sa obmanama i podvalama i nakon okončanja postupka

U Osnovnom sudu u Podgorici juče je održano ročište po tužbi pukovnika Radovana Aleksića zbog montiranog postupka pokrenutog u oktobru mjesecu 2016. godine i vođenog više od pet godina zbog lažne i, od strane lica iz tadašnjeg državnog vrha, namještene optužbe da je on 11. jula te godine pokušao ubiti policijskog službenika Predraga Šukovića, aktuelnog šefa Specijalnog  policijskog tima.

Zahvaljujući čudnom ponašanju nadležnih za zaštitu interesa države, njihovoj indolentnosti i pozivanju na dokaze onih koji su bili suštinski nosioci namještanja i podvala, ovaj postupak dugo traje iako je od podnošenja tužbe prošlo skoro dvije godine.

Umjesto da se svi suoče sa činjenicom da su nalogodavci pokušaja ubistva Predraga Šukovića i nalogodavci montiranog procesa iste osobe te da je cio slucaj Aleksiću planski podmetnut, Zaštitnica interesa, zajedno sa onima koji su montirali ovaj proces, istrajava na besmislu i pokušaju opravdanja državnog zločina učinjenog prema jednom čovjeku i njegovoj porodici i to samo da bi zaštitili one koji su i počinili ovo teško krivično djelo, obračunali se sa Aleksićem iz osvete i ujedno ga eliminisali kao neugodnog svjedoka žrtve djelovanja tzv. crnih trojki u Crnoj Gori o čemu je naš portal izvještavao u više navrata.

Postavlja se opravdano pitanje – zbog čega u Crnoj Gori ne postoji spremnost nadležnih da se suoče sa istinom, otkuda toliko odsustva osećaja za pravdu i odsustva potrebe preispitivanja odgovornosti institucija za podvalu učinjenu sa umišljajem radi obračuna sa ovim jugosloveniskim i srpskim oficirom.

Pažnju posebno privlači činjenica da se zaštitnici interesa države Crne Gore pozivaju na izjašnjenje tužioca Željka Tomkovića, jednog od najodgovornijih za sramnu farsu koja je ikada vođena u Crnoj Gori, tužioca koji je direktno realizovao naloge lica iz državnog vrha da se Aleksicu podmetne teško krivično djelo, koji iznova istrajava na beščašću i jednako širi laži i podvale.
Umjesto da bude uhapšen zbog svjesne podvale krivičnog djela nedužnom čovjeku, Tomković pokušava da opravda svoje postupanje u tom predmetu i čak uzima sebi za pravo da u svojoj izjavi osporava Radovanu Aleksiću pravo na naknadu nematerijalne štete. Pri tome, na sebi svojstven način, manipulativno, ne skrivajući mržnju prema Aleksiću, tumači čak i odluke o jemstvu koje je prihvatio sudija za istragu i koji je jedini bio nadležan da propisuje  i kontroliše ograničenja koja iz jemstva proizilaze samo da bi Aleksiću i njegovoj porodici dalje nanosio štetu.

Pri tome je, kako nezvanično saznajemo, pokušao, čak i na kraju postupka, podvaliti Aleksiću, dostavljajući naredbu o obustavi istrage na pogrešnu adresu samo da bi pokazao kako ne se on skriva na nepoznatoj lokaciji i ne poštuje naredbu o napuštanju mjesta prebivališta bez odobrenja.

Osim toga, Aleksić sumnjiči Tomkovića i dva službenika policije da su mu protivzakonito otuđili mobilni telefon i jednu SIM karticu pretplatničkog broja +3826902…. što može biti pokatatelj mnogo čega, od običnog nemara, preko sitne krađe i šišnjarenja, do namjere da se dalje nešto podvaljuje i konstruiše.

Podsjećamo, Tomković je vodio istragu tako rđavo da se iz nje ne vidi da li je Šuković uopšte ranjen ili nije, a ignorisao je sve Aleksićeve pritužbe i prigovore i nije dozvoljavao uvid u spise premeta čime je dovodio osumnjičenog u neravnopravan položaj u postupku.

Tomković je ignorisao iskaz Predraga Šukovića u kome je on ukazao na lica od kojih je došao napad na njega i sakrio iskaz jednog od lidera DF Nebojše Medojevića u kome je on, javno u Skupštini Crne Gore, a kasnije i pred tužiocem, ukazao na identitet stvarnog napadača na Šukovića sa njegovom slikom uz napomenu da su nalogodavci napada na njega čelnici tzv. Mojkovačkog klana.

Zašto nije saslušan Duško Marković?

I što je najvažnije, Tomković je odbio saslušati Duška Markovića koji je, odmah po ranjavanju Šukovića, a prije nego što je bilo ko osumnjičen i prije navodne prijave Ahma Hajdarpašića, saopštio da „policija ima osnovni identitet i sliku napadača“.

Zanimljivo je niko od nadležnih u državi ne pokreće pitanje odgovornosti za ova dešavanja iako su mnogi u zemlji i van nje upoznati sa dokazima o zloupotrebama tužilaca Željka Tomkovića i Vesne Jovićević, policijskih službenika, vještaka Nemanje Radojevića, lažnih svjedoka Ahma Hajdarpašića i Veselina Golubovića i drugih lica, niti se preduzima bilo šta na pronalaženju i kažnjavanju stvarnih nalogodavaca i izvršilaca napada na Predraga Šukovića iako su oni uglavnom poznati i široj javnosti. Istražni organi ne smiju preći preko toga i oni počinioce moraju goniti po službenoj dužnosti bez obzira da li je je njima Šuković eventualno oprostio ili nije.

Nakon jučerašnjeg ročišta se postavlja pitanje, uz napomenu da je sudija pokazao korektan i vrlo profesionalan odnos, zašto se Zaštitnica interesa poziva na tužioca koji je svjesno podmetnuo krivično djelo nedužnom čovjeku i montirao cio postupak i njegovo mišljenje uzima kao relevantno.

Ćutanje državnih institucija na ova dešavanja su, prema saznjima našeg portala, navela pojedine strukture da pokrenu inicijativu da se za ovaj formira jedan skupštinski anketni odbor koji treba da ispita rad državnih organa, policije, tužilaštva, vještaka i drugih pojedinaca radi utvrđivanja njihove odgovornosti i propusta u radu u ovom slučaju.

Široj javnosti je poznat slučaj Radovana Aleksića, državljanina Republike Srbije koji je uhapšen 2016. godine i pokrenut montirni postupak koji je trajao nešto više od pet godina da bi na kraju bio okončan u fazi istrage a da nikada nije ni potvrđena optužnica protiv njega.