Slučaj Marunovića nam pokazuje svu raskoš regionalnih mediokriteta: Mržnja prema Srbima ulaznica za pozornicu

Danilo Marunović, osrednji crnogorski reditelj čija karijera više liči na niz javnih ispada nego na umjetnički opus, protjeran je iz Srbije nakon što je pokušao da u Beogradu izvede predstavu „Gospoda Glembajevi“.

Uoči samog odlaska u Srbiju, Marunović je na portalu Aktuelno objavio tekst pod nazivom „Vidovdanom protiv Vučića“, u kojem ne samo što ponižava jedan od najvećih datuma srpske istorije, nego otvoreno i bez trunke poštovanja blatom zasipa cijeli srpski narod. Srbiju je nazvao „smradom ratnog zgarišta“, Vidovdan – „simbolom patološkog kulta poraza“, a Miloševićevo izručenje Hagu na taj dan predstavio kao katarzu koja označava kraj „mitomanske prošlosti“. I kamo sreće da je to prvi put da Marunović pokazuje su raskoš svoje mržnje i neobrazovanja.

Teško je zamisliti da bi ijedna ozbiljna država dozvolila da neko ko je u javnosti samo dan ranije brutalno satanizovao njen narod, institucije i istorijske simbole, slobodno nastupa u njenoj nacionalnoj kulturnoj ustanovi. Srbija, na sreću, ovog puta nije okrenula drugi obraz.

Crna Gora ne odvaja žito od kukolja

Predsjednik države Crne Gore Jakov Milatović, lično se angažovao u slučaju Marunovića. Da li je to isti predsjednik koji je ćutao kada su trojica Nikšićana uhapšena u blizini manastira Visoki Dečani, samo zato što je na njihovom automobilu pisalo „Kosovo je Srbija“? Od te trojice, dvojica su pripadnici Vojske Crne Gore – Rajko Krivokapić i Dragutin Lalatović. Umjesto da država stane iza svojih vojnika koji su mirno posjetili srpsku svetinju i branili istorijsku istinu, Crna Gora ih je kaznila – suspenzijom, umanjenjem plate i pokretanjem disciplinskog postupka. Tako izgleda državna politika – represija prema onima koji bi položili život za Crnu Goru i posebno mio i topao odnos prema onima koji šire mržnju poput Marunovića. Marunović, inače poznat po bliskosti s režimom Mila Đukanovića, sad sebe predstavlja kao žrtvu, pa čak i kao simbol demokratije. A upravo je on godinama učestvovao u satanizaciji svega što je srpsko u Crnoj Gori, podržavao progon SPC, branio „crnogorski jezik“, veličao NATO, i smišljao salve uvreda za srpski narod.

Da je neki srpski umjetnik makar deseti dio toga izrekao o Crnoj Gori, bio bi protjeran bez oklijevanja. Pa isti taj DPS „građanski“ režim iza kojeg stoji kao stijena Danilo Marunović, branili su ulazak u državu svom državljaninu Vladu Georgijevu, i najvećem pjesniku iz Crne Gore Matiji Bećkoviću, jer su bili protiv jednog opresivnog sistema. Tačnije, budimo precizni, jer su bili Srbi čija se riječ preglasno čula.

Žito od kukolja ne odvajaju ni neki u Srbiji

Ako bi i morali da kažemo šta je jedna od najvećih boljki za jednu državu to je kad joj se izgubi intelektualna elita, kada pametni ućute. U Srbiji su se u intelektualce maskirali glumci. Negdje ih je neko i nekad ubjedio da to što znaju poneki dramski tekst napamet i to što znaju da isti (loše) odglume, ih preporučuje da budu dio intelektkualne elite.

Tako je Tihomir Stanić, zajedno sa Šolakovim medijima, bio duboko pogođen kad je BIA Marunovića privela na razgovor.

“Slučaj je hteo da sam ja veliki prijatelj sa Slobodanom Marunovićem, ocem privedenog reditelja Danila Marunovića. Mi smo danima unapred imali dogovor da se vidimo danas. Večeras idem da gledam predstavu “Gospoda Glembajevi”. Njegov otac, glumac u penziji, je ponosan na činjenicu da predstava u režiji njegovog sina igra u Beogradu. On me je danas zvao i rekao da je Danilo priveden. Proveo sam dan sa Slobodanom Marunovićem. Bio sam sa njim kada je, u pratnji inspektora BIA ili koga već, Danilo Marunović došao u hotel da uzme svoje stvari. Večerašnja predstava u Narodnom pozorištu u Beogradu je zakazana pre šest meseci. Ona nema baš nikakve veze sa sutrašnjim protestom!“, govori Stanić aludirajući da je Marunović priveden jer Srbija sumnja da je došao na protest. Zanemarićemo dio koji je posebno nejasan, a to je da Stanić svojevoljno druguje sa Marunovićima.

Prva važna stvar, koju Stanić evidentno ne zna, je da se niko ne boji Danila Marunovića. Nikome ni u Crnoj Gori nije bitno hoće li Marunović podržati neki protest. Mi već odavno znamo ko je on i koliko njegovo mišljenje ne treba uzimati u obzir. Ipak, to ne znači da mu treba dozvoliti da nastupa u državi prema kojoj gaji tako jasan i javan animozitet. To nije stvar nikakve diktature, već normalnosti. Da li bi pustili u svoju kuću, i još ga nagradili, nekoga ko na sve načine vrijeđa vašu porodicu? Ne. Zato Marunović i nema šta da traži u Srbiji. Šta više, čudno je da uopšte želi da u nju dođe? Zašto bi neko želio da dođe u mjesto za koje smatra da „smrdi na zgarište“ i to uoči praznika koji opisuje kao „simbolo patološkog kulta poraza“.  Štaviše, njemu je Srbija učinila uslugu – taman da ne mora više da dolazi. Što bi uzimao novac od naroda za koji vjeruje da je  narod sa „hegemonističkim ludilom“, „vježbačima pokloništva“ i „parazitima kulture“? Srbija je Marunoviću pomogla da drži do svoje riječi.

U odbranu Marunovića stala je i drugosrbijanska perjanica, Sonja Biserko, koja je za Portal ETV istakla da je ovim činom Srbija poslala jasnu poruku da kritički glasovi, posebno oni iz crnogorskog intelektualnog kruga, nijesu dobrodošli u zoni njenog uticaja.

“Snažna poruka disidentima i kritičarima režima, posebno onima koji dolaze iz Crne Gore i javno kritikuju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, poput kolumne Marunovića; Demonstracija sile bezbjednosnih službi, kroz upad u hotelsku sobu, oduzimanje telefona i hitnu deportaciju, što jasno pokazuje netoleranciju prema kritici, te jasna granica „nepoželjne aktivnosti“ u Srbiji – iako ne postoji formalna definicija, jasno je da kritika režima nosi direktne posljedice”, saopštila je ona. Opet, jasno je da nikoga ne zanima ni šta ima da kaže Sonja Biserko, ali je neupitno smiješna borba  neupućenih gradžanista iz Srbije koji ne vide dalje od svoga nosa.

Što se nas tiče, mogu da zadrže Marunovića. Niko se neće posebno nasjekirati.