Slučaj Kovačević i hajka na Srbe u Crnoj Gori

Piše: Mihailo Bratić

Logika hajke kao instrumenta jednog totalitarnog sistema odavno je oprobana u praksi crvenog i crnog totalitarizma i pokazala se uspješnom u brojnim slučajevima. Hajkama su rješavani unutarpartijski sukobi među funkcionerima i sl, a hajkama su sistemski zatirane ideje, tradicije i snage koje nisu odgovarale režimskim nastojanjima.

Danas, kada su masovni mediji razvijeniji nego ikada ranije i kada su metodi manipulacije i upravljanja društvom doživjeli svoj istorijski vrhunac, takođe bivamo svjedoci hajki samo suptilnijih i metodološki umjerenijih.
Naime, dok se nekad napadalo i na sam život protivnika i njegovih struktura, danas se igra na narativ, na ideju, diskurs koji određena osoba ili grupacija reprezentuje. Tako zapravo javnost postaje polje sukobljenih narativa koji bivaju sve više udaljeni od same realnosti života i vrijednosti prosječnog čovjeka. Torsten Veblen je slične procese na Zapadu nazvao „trijumfom imbecilnih institucija nad realnim životom i kulturom“. Ja bih dodao da pored tog trijumfa imamo jedan aprioran trijumf, a to je triumf globalističkih NVO elita nad institucijama jedne države, ili u slučaju današnje Evrope skupa država.

Takvi procesi koji se odvijaju na nivou cijele evropske civilizacije, a možda i šire nisu mimoišli ni crnogorsku javnost i Crnu Goru kao državu. Naravno, ovjde prije svega mislim na hajku koja se vodi protiv gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića.

U toj hajci prednjače građanistički krugovi i ultracrnogorski čiji su reprezenti Draginja Vuksanović i slični. Naročito je zanimljiva kampanja koju vodi krug građanskih medija, prije svega koncern Vijesti, koji zbog svog anti-DPS stava privlači dobar dio srpskog i prosrpskog stanovništva, pa samim tim biva još opasniji. U razumijevanju te hajke na Marka Kovačevića i svih njenih političkih reperkusija ozbiljno nam pomaže kolumna Željka Ivanovića „Demokrate i Ura – smokvin list DF-a“.

Zato je bitno da upravo taj tekst koji sadrži mnoštvo spornih teza, a koje su zapravo u pozadini cijele hajke, do kraja ogolimo, raskrijemo i pokažemo na njegove suptilne prevare kao metod političke manipulacije.
Prva stvar koju Ivanović navodi jeste zapravo sporna pjesma koju je Kovačević pjevao pa kaže: „Ili kad Marko i Jole, odnosno Kovačević i Vučurović, objašnjavaju građanima Podgorice, Nikšića, Danilovgrada, kao i današnje Crne Gore, da stih “leleču Turci, kukaju bule” pjevaju u slavu naših hrabrih predaka kojih se oni, nakon 150 godina, svako malo sjete“.

Dakle sporan je jedan dio teksta koji se navodi. Ali se ne pominje da je sama pjesma pjevana na privatnom slavlju na kome je između mnoštva ostalih bio i Kovačević i da su na snimku svi prisutni na nogama i pjevaju istu. To pokazuje da su osjećanja vezana za slobodarske tradicije i dalje jaka u kolektivnom identitetu crnogorskih građana, bar onih koji se do kraja nisu odrekli i sebe i tog identiteta.

Druga stvar, ako su sporni ti stihovi, kako onda opravdati Njegoša? Kako opravdati kralja Nikolu kada u pjesmi Onam’ onamo kaže „s ognjišta milog bježi mi kugo zajam ti moram vraćati već“. Kako opravdati cjelokupnu narodnu poeziju koja je satkana u krvavoj borbi za oslobođenje od otomanske imperije? Nema odgovora na ta pitanja, jer će apostoli građanizma, onda možda doći do zaključka da je cjelokupna crnogorska istorija i tradicija mrziteljska i najkasnije genocidna. Pa nije li to jedan dah iste one hajke koja je Njegoša htjela proglasiti genocidnim i zabranjivati po crnogorskim školama. Jedina razlika je u tome što je Njegoševa vrijednost neupitna pa se nije uputno s njom zavađati, a naravno gradonačelnik Nikšića je legitimna meta i njemu se ne smije oprostiti što njeguje tradicije Vučijeg dola.

Kako je cjelokupna kolumna zapravo poruka URI i Demokratama Ivanović nastavlja: „Ako je Demokratama i Uri nezamislivo da glasaju sa korumpiranim DPS-om za skraćenje mandata Skupštini koja odavno u raznoraznim blokadama, zašto im onda bar toliko, a trebalo bi više, nije otežano disanje u koalicionom zagrljaju sa Markom Kovačevićem i njegovim svjetonazorom.“ Pored toga što je nakon dugo vremena ipak priznao da mu srcu bliži DPS, ovdje je ipak ključna riječ svjetonazor. I tu se vraćamo na ono rečeno na početku da cilj današnje hajke nije ličnpost nego ideja i narativ, a u ovom slučaju to je onaj koji ne apsolutizuje pozicije i vrijednosti NATO-a u Crnoj Gori.

Da bi objasnio o kakvom se svjetonazoru radi on kaže „Recimo, ako je Marku Kovačeviću matična država Srbija, a srpska elita, politička i intelektualna, davno je prihvatila strategiju kazne, po mogućnosti i istrebljenja braće po krvi koja su iz ovih ili onih razloga, tijekom otomanske okupacije, iz pravoslavlja prešla u islam – zašto takvu očito pogrešnu politiku i svjetonazor širiti Podgoricom, Nikšićem, Danilovgradom i današnjom Crnom Gorom. Zar nije mudriji pristup komšija iz Albanije?! Tamo i danas, kao i prije 100 godina, kada je i tamo izvojevana sloboda od Turaka, živi (okvirno) 60 odsto muslimana, 25 odsto katolika i 15 odsto pravoslavaca, ali su nacionalno svi oni Albanci i ne prijete jedni drugima!“

Dakle po njemu je srpska elita, a pošto elita vodi narod, time i narod u Srbiji suštinski genocidan prema muslimanskom življu. Pa kako onda u Sandžaku (Raškoj oblasti) živi toliki broj Bošnjaka. Otkud to u sred Srbije takva jedna muslimanska nacionalna manjina sa zavidnim nivoom manjinskih prava garantovanih zakonom. Treba poći u instituciju Zaštitnika građana u kojoj sam radio mjesec dana da se vidi kako ti ljudi tamo ozbiljno rade sa lokalnim zajednicama na poboljšanju statusa i prava svih nacionalnih manjina, pa tako i bošnjačke. Dakle Ivanović svjesno prenebregava istinu o Srbiji kao državi.

Zatim, ni u drugom dijelu citata mu istina nije ništa bliža. Naime on govori o Albaniji i tobožnjem etničkom skladu koji tamo postoji. Ja bih ga ovim putem posavjetovao da pogleda reportažu o Srbima i Crnogorcima koji danas žive na sjeveru Albanije. Ta reportaža rađena je u okviru emisije „Kvadratura kruga“ na RTS-u i jasno pokazuje kakvi su se asimilatorski procesi odvijali prema srpskom narodu, koji su išli do te mjere da se zabranjuju srpska imena i prezimena, a da ne govorim o školama i crkvama.

Krajnja ideja svog pisanja kolumniste Vijesti je predstaviti Srbiju, a time i sve one koji se sa njom identifikuju u Crnoj Gori, kao zaostale, primitivne, najkasnije genocidne. Naravno, kako to postići nego metodima laži, manipulacije i podvale naučenim od Ivanovićevih mentora sa Zapada.

Takođe, indikativan je i momenat u kome se sve ovo dešava. Posebno je čudno što se posjeta parlamenentu Srbije iz decembra aktivira, a ujedno i instrumentalizuje tek sada. I tu dolazimo do onoga što je praktična primjena cijele ove hajke, a to je zapravo odavno zadati zadatak iz „ambasada Kvinte“ – izolacija Demokratskog fronta kao autentično srpske koalicije iz sistema vlasti. Sav ovaj negatorski i manipulatorski narativ prema Srbiji i prema srpskoj zajednici u Crnoj Gori, suštinski jeste jedan instrument za segregaciju srpskog naroda, koja se prvenstveno provodi na političkoj ravni. Jer ako u sistemu upravljanja nema srpskih predstavnika onda će se vrlo lako, korak po korak provoditi eksperimentalni procesi preumljenja Crne Gore u građanističku i „gej frendli“ anti-Srbiju.

Najnoviji navodi Milana Kneževića o sastanku Spajića i Abazovića sa američkom ambasadorkom samo idu u prilog navedenim tezama. Takođe u isto vrijeme se dešava otopljavanje odnosa između URE i Demokrata, donedavno krvnih neprijatelja. Indikativna stvar je i to što Željko Ivanović u svemu tome piše još jednu kolumnu u kojoj potpuno otvoreno agituje za koaliciju centra (Demokrate, URA, Evropa sad). Kada sliku pogledamo sa distance vidjećemo političare na terenu, NVO i medijski sektor i američku ambasadu. Nije li to sveto trojstvo narandžastih revolucija širom evrope?

Zato je važno da se u ovim neizvjesnim vremenima sve što je srpsko širom regiona sabira i snaži oko neupitnih vrijednosti i interesa našeg naroda i da ne nasjedamo na podvale građanizma, globalizma i ostalih pošasti modernosti. Naravno, da i pored toga ostanemo normalni i kooperativni partneri svima koji hoće da sarađuju i grade region na bazi međusobnog poštovanja, tolerancije i razumijevanja.