Slijepa svetiteljka kojoj je Gospod pokazao svijet

Piše: Milan Gajović

Sveta Matrona (Matronuška) Moskovska Svemoćna (Matrona Dmitrijevna Nikonova,1881-1952) je velika ruska, srpska i svepravoslavna svetiteljka. Ona ukazanjima umoljava da njen sveti lik prizivamo i da joj se molitveno obraćamo imenom Matronuška. A naši sveti, srpsko – ruski, oci ukazuju da Rusija i ruski narod još dovoljno ne shvataju koliko je Blažena Matronuška duhovno blago i kolika je njena blagodatna energija  Božija koju prosijava. Ona je najviše vaznesena duša u jatu srpsko -ruskih arhanđela. Zbog usrdnog, podvižničkog života, Gospod je obdario čudesnim darom iscjeljenja, bogoviđenja budućnosti i „čitanja“ grešnih misli nesavršenih duša na zemnome šaru. Njen život je još jedna potvrda da, što je duša Bliža Bogu, to je veći iskušenik u podnebesju zemaljskom. Zato sveti oci umoljavaju da se njenom svetom imenu doda i atribut Svemoćna.

Takođe, naši sveti oci ukazateljno savjetuju da se u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, kao i u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, u bogoslužbenim radnjama, a prije svega u liturgijskom čteniju (čitanju) i pojanju, više pominje i molitveno priziva Sveta Matronuška, i da se u  eparhijama njihovim izgradi više svetilišta njoj posvećenih.

Usled siromaštva, Matronini roditelji, odlučili su da je, odmah po rođenju, daju u sirotište, u susjedno selo. Sirotišta (prihvatilišta) su bila mjesta u kojima su djeca, o kojima roditelji nijesu mogli da se staraju, podizana i vaspitavana i trošku države i dobrovoljnim prilozima.

Međutim, Matronina majka je usnila san, u kojem joj se, još nerođena kćerka, javila u obliku bijele ptice sa ljudskim likom i zatvorenim očima. Ptica je sjedjela na majčinoj desnoj ruci. I, roditelji su odustali od odvajanja djevojčice od porodice svoje.

Matrona, ne samo da se rodila slijepa, nego i bez očiju, odnosno očnih jabučica. Očne duplje su joj bile stalno zatvorene očnim kapcima, kao kod bijele ptice koja se njenoj majci ukazala u snu. Ali, Gospod je obdario duhovnim vidom da vidi ono „što drugi ne vide“ (Njegoš).Na krštenju, kad je sveštenik spustio djevojčicu u vodu, prisutni su vidjeli da se nad njom pojavio stub oblačaste energije.

Već, u njenom uzrastu od sedam do osam godina, Gospod je Blaženoj otkrio dar bogoviđenja i icjeljiteljstva. Vidljive su joj bile grešne ljudske pomisli, a na daljinu je „čitala“ i njihove grešne riječi i djela. Objašnjavala je da ne može da promijeni čovjekovu sudbinu, ali da može, usrdnom molitvom, pomoći da se negativne posledice ublaže. Činila je vodu svetom vodicom, a ikone čudotvornim. Gdje god je ona bila, bila je služba Božja i neprestana molitva za druge ljude. Žrtvovanje ovozemaljsko prihvatala je mirno i s radošću, kao zadatak Božji.

U svojoj sedamnaestoj godini izgubila je moć hodanja, a druge nepokretne je podizala na noge. „Ko vjeruje, taj liječi; ko vjeruje, biće izliječen“, govorila je. Znala je, da bi se izliječila bolest, treba duhovno  liječiti bolesnika. 

Matrona se, u svom uzrastu od četrnaest godina, srela sa Svetim Jovanom Kronštatskim (1829-1909), velikim ruskim svetiteljem i duhovnim piscem. Tom prilikom, po predanju, svetitelj je kazao:

„Matronuška, hodi k meni. Evo, ide moja smjena – osmi stub Rusije!…“

Njena  dobrotvorka  Zinaida  Vladimirovna  Ždanova je jednom  kazala Blaženoj:

„Kako mi je žao, matuška, što vi ne možete da vidite ljepotu svijeta…“

Matronuška je odgovorila:

„ Gospod mi je  otvorio oči i pokazao mi svijet i Svoju tvorevinu. I Sunašce sam vidjela…“

Ždanova je opisala i jedan događaj koji slikovito opisuje Božji dar Blažene Matronuške:

„Matuška je bila potpuno nepismena, a sve je znala. Godine 1946. trebalo je da branim diplomski rad…na Arhitektonskom institutu u Moskvi…Tatuška (Matronuška) je govorila:

-Poći ćemo zajedno u Italiju, u Francusku, u Rim da pogledamo zdanja velikih majstora…

I počela je da mi nabraja ulice, zdanja…:

-Evo palate Piti, evo drugog dvorca sa arkadama, uradi i ti kao što je tamo, tri niža etaža, zdanja sa visokim zidom i dvije arkade na ulazu…

…izašla sam pred Komisiju. Pogledali su moj projekat i rekli:

-…Odlično izgleda, odbranili ste ga !“

Godine 1925. Blažena se preselila u Moskvu, za koju je govorila da je „sveti grad, srce Rusije“ i  gdje je živjela do konca svoga zemnoga života. Za nju više nije bilo mjesta u roditeljskom domu, jer su njena braća postali komunistički (boljševički) aktivisti. Od tada se stalno selila, bez ličnih dokumenata i bez osnovnih uslova za ovozemaljski život. Prostorije u kojima je stanovala bile su ispunjene ikonama i kandilima.

Uoči Drugog svjetskog rata, Sveta Matronuška je predskazala početak Velikog otadžbinskog rata u kojem će Rusija, i pored velikih žrtva, pobijediti.

Svetiteljka se upokojila u Gospodu 2. maja 1952. godine, tako da je taj datum sveti dan posvećen Blaženoj. Ona se tada nije preselila u Carstvo Nebesko, jer je u njemu bila i za svo vrijeme  privremenog boravka na Zemlji. Njene svete mošti nalaze se u Pokrovskom ženskom manastiru u Moskvi.

U himni svetiteljskoj – troparu  Matroni se, između ostalog, kaže:

„…Izbjeglica pak i stranac na Zemlji bješe, sad u predjelima Nebesnim Prestolu Božjem predstoji i moli se za duše naše.“

Slava Tebi, i hvala, Sveta Mati Matronuško, nebeska zaštitnice i srpskoga naroda!

Pročitajte JOŠ:

Mitropolit Ilarion: Crkva ima pravo da daje moralne ocene događajima iz prošlosti i budućnosti