Slava i vječna hvala Stepi Stepanoviću i svim herojima Cerske bitke

Piše: Radko Garčević
Cerska bitka je bila prva bitka tj vojni sukob vođen između Austrougarske monarhije i Kraljevine Srbije avgusta 1914. godine oko planine Cer .
Znajući da je austrougarska vojska brojnija i bolje naoružana, srpska vojska je pretežno bila rapoređena u unutrašnjosti države, čekajući da se jasno ukažu potezi neprijatelja kako bi lakše preorjentisala jedinice na potrebna poprišta. Vrhovna komanda srpske vojske želela je da “kupi“ što više vremena kako bi se jače srpske snage prebacile na poprište borbe.
Zadatak zadržavanja neprijatelja imala je Treća armija. Pa iako je bila najmaloljudnija srpska armija, protivnik je tek nakon četiri dana žestoke i krvave borbe uspio da pređe Drinu. I dok se austrougarska vojska bližila, general Stepa Stepanović je uveliko počeo pregrupisavanje srpske vojske. Uočivši značaj Cera za izvođenje cjelokupne akcije, general Stepanović naređuje Kombinovanoj diviziji da još u noći između 15. i 16. avgusta ovlada vrhom Kosanin grad. Ali tu je srpsku vojsku čekalo još jedno iznenađenje. Djelovi austrougraske 21. divizije su već bili tu. U olujnoj i mračnoj noći, oči u oči sa autrougarskim vojnicima Cerska bitka je mogla da počne.
Mnogi od zatečenih vojnika su bili na počinku i iznenađeni posetom srpske vojske, pa nije bilo teško odbraniti teritoriju. Međutim, vrlo brzo se razvila ljuta i ogorčena borba sukcesivnim pristizanjem vojske sa obje strane. U žaru noćne bitke kod Tekeriša, otpočela je jedna od najslavnijih pobjeda srpske vojske, a do jutra austrougraska vojska je bila primorana na povlačenje.

Mir nije trajao dugo. Već sutradan, 16. avgusta bitka za osvajanje Cera se rasplamsala svom žestinom. U sudaru lijeve kolone srpske Konjčke divizije i ijleve kolone autsrougarske 21. divizije na sjevernim padinama Cera, ova udarna neprijateljska jedinica biva u potpunosti razbijena i onesposobljena za dalju borbu. U toku 17. i 18. avgusta danonoćna bitka između cerske udarne grupe i austrougraske 9. divizije se nastavlja. 19. avgusta srpska vojska je konačno slomila otpor lijevog krila neprijateljeve Pete armije, ovladavši grebenom Cera i prinudivši i ovu diviziju na povlačenje. Tog i sledećeg dana austrougarskoj vojsci jedino je preostalo da se povuče preko Drine.
Završnim borbama od 21. do 24. avgusta kada je oslobođen Šabac i proteran i poslednji austrougarski vojnik iz Srbije, okončana je Cerska operacija potpunim neuspehom austrougarske vojske.
Pobjedom u Cerskoj bitki, srpska vojska je pokazala ne samo iskustvo i veštinu, već i ogromnu hrabrost i odvažnost prema domovini. Činjenica da je to bila prva saveznička pobjeda nad Centralnim silama u Velikom ratu, bitno je ojačala moral naše i savezničke vojske, podigla ugled Srbiji i dala joj snagu za bitke koje su tek bile pred njom.
*U izveštaju o porazu austrougarske vojske, austrijski novinar Ervin Kiš je napisao: “Armija je potučena i nalazi se u bezobzirnom, divljem i paničnom bjekstvu. Jedna potučena vojska, ne, jedna razbijena rulja, jurila je u bezumnom strahu prema granici. Sjajni su momci ovi Srbi, oni znaju da brane svoju zemlju”!

Slava herojima sa Cera i sa Krusa,a ti ne avetinjaj ovdje.Srbija je majka ka i Crna Gora.
vjecna slava i hvala vitezu zivku remikovicu i svim vitezovima koji odnijese krunsku pobjedu u bici na krusima 22.09.1796.godine….crna gora je nasa majka….kome je majka srbija neka srbija u srbiji…
Pobjede srpske vojske na Ceru i Krusima…