Skandal u Petnjici: Promocija filma o Osmanu Rastoderu – srpskom krvniku i saradniku fašista!

Radio Petnjica je obavijestio javnost da će u organizaciji Bošnjačkog kulturnog centra „Sandžak“, u četvrtak 21. jula, sa početkom u 21 čas, biti prikazan dokumentarni film “Osman ef. Rastoder – Oslobađanje od zaborava”.

Uz informaciju da je autor ovog filma Avdo Huseinović, dodali su da će ovaj uradak biti prikazan u Bošnjačkom kulturnom centru.

Ko voli – nek izvoli.

Premda je, sudeći po naslovu, cilj filma da Rastodera „oslobode od zaborava“, sa pravom možemo konstatovati da krv nevine srpske nejači, spaljena sela i nebrojeni zločini „efendije“ Osmana – ne daju da njegovo ime potone u zaborav. Vlastitim nedjelima, zauvijek se upisao u knjigu beščašća.

Palio srpska sela, sanjao Veliku Albaniju

Jedan od vođa kvislinške, zlikovačke Muslimanske milicije svakako je petnjički „gazija“ Osman Rastoder.

Rođen je 1882. godine u selu Radmanci. Potiče iz tadašnje imućne porodice, što mu je obezbijedilo i adekvatno školovanje. Tokom Prvog svjetskog rata njegova porodica je emigrirala u Istanbul, ali, za razliku od njih koji su nakon završetka rata ostali u Turskoj, Osman je odlučio da se vrati. Prvih nekoliko godina živio je i radio u Novom Pazaru, odakle se preselio sa svoje dvije žene u Petnjicu.

U predvečerje rata Osman je važio za jednog od najobrazovanijih i najuglednijih muslimana u svom kraju, ali i šire, što ga je preporučilo i za ratnog komandanta Gornjeg Bihora. Za vrijeme 13-julskog ustanka odred Osmana Rastodera je bio u službi Italijana koji su uz velike odmazde ugušili pobunu. Tom prilikom, prema pisanju istoričara Milutina Živkovića, Osman je zapalio srpska pravoslavna sela Goražde, Zagrađe, Tmušiće i Lješnike.

Rastoder se zalagao, ističe Živković u svojoj doktorskoj disertaciji o ratnim prilikama u Sandžaku do kapitulacije Italije, i za pripajanje Bihora, o onda i dijelova Starog Rasa do Lima – Velikoj Albaniji. Tim povodom je išao nekoliko puta u Peć i Tiranu. Tokom Drugog svjetskog rata otvoreno je sarađivao sa italijanskim okupatorom i kvinslinškim organima Velike Albanije.

Nakon oslobođenja, hodža Osman Rastoder je pobjegao na Kosovo, gdje se, sakrio kod zloglasne braće Drešević – Bilala i Delala iz Glogovika.

Oni su čuveni po zlodjelima, a među njima se ističe pohara manastira Sopoćani i divljačko mučenje igumanije koju su, prema određenim informacijama, nabili na kolac.

Iako su Dreševići ubrzo emigrirali za Tursku, Osman je odlučio da ostane u Jugoslaviji.

Vratio se u svoj rodni kraj gdje se krio kod rođaka, ali su mu komunističke vlasti brzo ušle u trag, nakon čega je ubijen početkom 1946. godine na planini Ladevac.

Svjedočenje Ibra Ličine: Sa Osmanom je mogao sarađivati samo onaj koji čini zla i misli kao Osman Rastoder

Svjedočanstvo Ibra Ličina na suđenju Ramu Rastoderu – prvom saradniku Osmana Rastodera, na slikovit način opisuju njegovo učešće u Drugom svjetskom ratu, ali i princip poslijeratnih komunističkih vlasti koje su sudile isključivo onim pripadnicima Milicije koji su se „okrvavili ruke“ nad partizanima, ostavljajući tako neprocesuiranim na hiljade ubijenih srpskih civila i na stotine spaljenih srpskih sela, o čemu smo i ranije pisali.

Naime, Ramo Rastoder iz Petnjice, od oca Afisa i majke Nemke – rođene Beganović, osuđen je najstrožijom kaznom – strijeljanjem.

Njemu je, prije svega, stavljeno na teret „što je, u mjesecu decembru 1941 godine, kao milicajac u službi okupatora, došao sa jednom grupom milicajaca, čiji je bio starešina u selu Crnišu, radi hvatanja i razoružavanja partizana, kojom je prilikom razoružao 7 ljudi i odnio 7 pušaka, tjerao i pucao nekoliko puta na Bulatovića Ljuba, kao partizana, u namjeri da ga ubije…“

Takođe, on se tereti da je „pokušao da ubije i tukao kundacima Leka Kuča i Bogavca Nova, kao partizane…“.

Optužen je što je, u sadejstvu sa Italijanima, došao sa jednom grupom Muslimanske milicije u selo Babine, uhapsio Milonju-Redža Kuča i predao ga Italijanima, koji su ga odveli u zarobljeništvo. Isto je uradio i u selu Azane kada je prebio, opljačkao i predao Italijanima Dragutina Vukovića. Takođe, zbog toga što je „naišao na jednog ranjenog partizana-komesara čete i istoga pritukao“ u selu Tucanjima.

U presudi, koju donosi predsjednik vijeća Jagoš Šćekić, Ramo je povezan sa Osmanom Rastoderom koji se, u tom trenutku nalazio u bjekstvu.

„Ramo (je) bio policajac odnosno vodnik milicije i kao takav zamjenik ozloglašenog krivca i narodnog neprijatelja Osmana Rastodera kojemu je – Osmanu optuženi Ramo bio desna ruka tj. s kojim je sarađivao u sva zla i neprijateljstva…„, stoji u presudi i dodaje se izjava svjedoka Ličine Ibra:

„… sa Osmanom Rastoderom mogao (je) sarađivati samo onaj koji čini zla i misli kao Osman Rastoder…“.

Rastoder – heroj „patriota“ iz Luksemburga

Dok je režim Mila Đukanovića, iz poznatih „fantomskih“ razloga, često „ispjevavao“ ode bošnjačkoj dijaspori i njihovom doprinosu stvaranju nezavisne – tj. „đukanovićevske“ Crne Gore, Bošnjačka kulturna zajednica u Luksemburgu širila je „čovjekoljublje“ na „zanimljiv“ način.

Naime, od 2013-te godine otvoreno su slavili „fašistu iz svog sokaka“ dodjeljivanjem nagrade „Mula Osman Hrastoder“.

Pročitajte još:

(DOKUMENTA) Tito zanemarivao zločine Muslimanske milicije nad srpskim narodom, sudili samo onima koji su ubijali komuniste: Slučaj Osmana Rastodera i Rama Rastodera!