Sjećanje: „Moj drug Paja“
Jedan beogradski novinar, koji stanuje blizu Patrijaršije, često je u džepu jakne svoga sina nalazio bombone. Znajući da mu ih nije kupio, zabrinuo se i pitao sina odakle mu. Mališan je odgovorio: „Dao mi moj drug Paja.
Posle nekog vremena ocu je već to postalo čudno, jer nije mogao da se seti nijednog druga svoga sina po imenu Paja, pa je upitao: „Koji ti je to drug?“
Dečak je ko iz topa odgovorio: „Pa naš patrijarh. Kad god prolazi pored parkića u kom se mi igramo, on kupi bombone pa nam podeli. A mi ga volimo jer nam je drugar, pa ga zovemo Paja.“
Jednom drugom prilikom, u zimsko doba, deca su se igrala u blizini Patrijaršije. Bio je izuzetno hladan i vetrovit dan, a patrijarh je prolazeći tuda decu pozvao da se sklone od košave i uđu u Patrijaršiju na sokić. Sva deca pojurila su za patrijarhom, samo se jedan zadržao na stepeništu ispred vrata.
Patrijarh ga je upitao zašto ne ulazi, a dečak je rekao: „Ja ne mogu, nisam kršten.“
Patrijarh mu je na to odgovorio: „Samo ti uđi, sinko. To su novotarije da se deca krste kad se rode. Nekada su se momci krstili pred vojsku, kad su zreli i znaju šta žele. Ako i ti to budeš hteo kad odrasteš, evo, ja ću te krstiti. A sad uđi slobodno“. Dečak je ozaren i oslobođen stida ušao sa svojim drugovima.
Najveća ličnost od Svetog Save do danas! Srećni smo što smo bili savremenici takvom čovjeku.
Srbi su sa njime dobili poruku od samog Gospoda da ih nije ostavio ni u najtežim momentima stradanja. Kada se sva sila Novog svjetskog poretka okomila da nas satre i uništi, On nam je na čelo stavio najboljeg da se moli za nas, da nas tješi i usmjerava kroz mračne staze teškog vremena. Veliki je Gospod, kao što je veliki i naš dobri Patrijarh!
Dobri naš roditelj i pastir. I sada me grije njegov pogled sa fotografije, aove riječi me osnažuju u ovom opštem rasulu. Vječnaja pamjat svjatejšem ocu!