Sjećanje

Vojislav Gledić

Iz daleka dođe nakon mnogo ljeta
Da kratko boravi u gradu mladosti;
Ulicama šeta
Žalosno zamrlim,
Jer na njima nema negdašnje radosti.

Ulice su puste čitavom dužinom,
Katkad se pojave sumorni šetači:
On razgleda kuće
Vlagom nagrizene
I želi da bude od sjećanja jači.

Nekada su tuda veselo gazilo
I nikada korzo nije bilo prazno:
U njegovoj duši
Javljaju se lica –
Što toplinom starom žive neprolazno.