Sjajan sportista odbija državnu stipendiju

Piše: Jovan Lakićević

U danima dok duša našeg budućeg svetitelja,  visokopreosvećenog Mitropolita  Amfilohija, obilazi njemu drage krajeve i ljude, čekajući da je Gospod u svoj zagrljaj primi, prilika je da se podsjetimo kakvog smo  bogotražitelja, a potom bogoslužitelja, počesto ne znajući, među nama imali.

Probuđeni vjernici, zahvaljujući njemu,  u njegovoj zavičajnoj Crnoj Gori, uglavnom znaju onu istinitu anegdotu sa nama drage  planine Bjelasice ( zahvaljujući ocu Joilu –  budućem srpskom Tavoru), kada je mladi (H) Risto Ćirov Radović, na Petrov dan,  u nadmetanju sa crnogorskim momcima u skoku u dalj preskočio, „za ukop“ svim  takmičarima. Tada mu je crnogorski predsjednik Blažo Jovanović, koji je „volio da se povremeno  druži s narodom“, poslije kraćeg razgovora, ponudio državnu stipendiju na fakultetu koji sam izabere

„Predsjeniče, ja sam već izabrao“–  bio je odgovor Rista Ćirovoga. Mislio je na Bogosloviju i Bogoslovski fakultet, i to je rekao Blažu.

Ono što je ružniji dio ove priče, jeste da mu Blažo takav odgovor nikad nije oprostio. Na regrutaciji koja je potom uslijedila, za osvetu neposlušnom Ristu određene su – tri godine mornarice! Sticajem srećnih okolnosti, te tri godine, kako je osvetnički planirano, nijesu izgubljene.  A čovjeka koji mu je to odrezao „po direktivi“ s najvišeg mjesta, Amfilohije će, na onaj svijet, ispratiti kao svog najrođenijeg! Takav je bio naš Đedo.

U ovoj prilici sjećam se razgovora  sa blaženopočivšim, mitropolitom  zagrebačkim, Jovanom, kod igumana Filareta, u Zemunu.  On je kao vojnik  služio vojsku  u najtegobnijem  rodu – inžinjeriji, na najtežoj dionici Jadranske magistrale, kroz Platije, pa ispod naše Crkvine, odakle ga je njegov kolega s Fakulteta Risto vodio na Bjelasicu, kod majke Mileve, u Potoke, da se povremeno okrijepi.

Tako su, manje više, prolazili svi teolozi koji nijesu bili spremni da služe Brozu, nego Bogu.

Ali, da se vratim sportskom početku ove priče, skoku momačkome.  Pitao sam  Amfilohija (tada se već bio zamonašio)  koliki mu je bio najduži skog s mjesta.  Rekao mi je:“Tri  metra i 2o santimetara“, ali je i dodao – „toliko su skakali i moj najstariji brat Veljko i otac Ćiro. Ali Vučica (takođe stariji brat) je odvajao. On je skočio  tri metra i 35 santimetara.“ (To mi je bilo poznato, jer sam i sam, kao junoša, više puta učestvovao u neravnopravnoj utakmici s Vučkom).

Kada sam u nekoj prilici kasnije pitao moga  sportskog kolegu Nenada Stekića, tada predsjednika SD C. Zvezda, evropskog rekordera u skoku u dalj (8,45 cm), koliko je u vrijeme  obaranja rekorda skakao s mjesta, rekao mi je: „Tri metra i 15 santimetara… A što me to pitaš?“ „Ništa, samo da ti kažem – da  si tada svratio kod nas na Bjelasicu, Vučje, ili u moračku portu, samo bi se obrukao! Preskočila bi ti tri sina Ćirova, na čelu sa njihovim ocem, Ćirom Blaginim Radovićem…“

Risto je, kako se kaže u našim krajevima, bio brz kao munja. Ali i dosta vješt u baratanju  fudbalom.  Kad bi i svog studentskog doma kod Patrijaršije, svratio do mene i Momira Vojvodića, u „Dom lordova“, „14 decembar“, (Matija to pominje uzgred u filmu „Dostojan“) ja bi ih, kao sportsmen, s dosta napora nagovorio da odemo na fudbal do Košutnjaka.  Za takve rabote uvijek je bilo dovoljno društva. Vojvodić se, kao osvjedočeni antisportista (jednom je u Morači, preskačući neki jaz s motkom, polomio ruku!) uvijek jagmio da bude u ekipi sa Ristom i samnom, jer je znao da će biti u društvu sigurnih  pobjednika.

Momir, naravno,  nije znao za moj i Ristov dogovor, da ga držimo podalje od našeg gola, oko centra,  jer je  gledao samo, ako potrefi, da što jače šutne loptu ne vodeći mnogo računa na koju će stranu otići, tako da je predstavljo veću opasnost za našeg, nego za protivničkog golmana…

Znam da bi o ovim i drugim zgodama naš Momo  umio s mnogo više duha  i ljepše da posvjedoči, ali ni njega među nama nema već nekoliko godina. Mitropolit mi je, više  puta,  rekao  glasom punim tuge: “Momir mi mnogo nedostaje…“

Evo prilike za ponovno, nebesno druženje…

Pročitajte JOŠ:

Đed