Simbolika Uspenja i marijanski humanizam

Besjeda doc. dr Dušana Krcunovića u manastiru Savina na duhovnoj akademiji u čast Uspenja Presvete Bogorodice, u okviru novskog “ Trga od ćirilice“

Pravoslavno hrišćanstvo baštini marijansku civilizaciju koja je nastala u periodu vizantijskog carstva i u čijem sistemu duhovnih vrijednosti središnje mjesto zauzima Bogorodica.

Najbliže potvrde nam je to što nas u bilo kom pravoslavnom hramu prvo na ulazu „ugrabe“ oči ikone Bogorodice, ili to što se jedan sabor u Gorskom Vijencu – u kome narodno kolo pjeva o kosovskoj drami i njegovom junačkom amanetu – odigrao na praznik Male Gospojine koji je i slava Cetinjskog manastira… Napokon, Velika Gospojina je slava Manastira Savina. Sve su to poka-zatelji pripad¬nosti marijanskoj civilizaciji.

Praznik Uspenja nije standardna akademska tema koja bi bila vezana za posebno teološko učenje, već spada u onu vrstu tema za koje je rečeno da je o njima „teško govoriti, a još teže misliti“. O neizrecivoj tajni i slavi Uspenja svjedoče crkvena predanja i liturgijski slavoslovi u kojima se sagledava njegov svečovječanski smisao.

Slavu i tajnu tog velikog praznika na svoj način svjedoči ljepota Manastira Savina koji djeluje kao da je presađen iz svetogorskog „perivoja Presvete Bogorodice“ na ovo pitomo mjesto iz koga je izrastao u pravu marijansku luku spasa. Taj, možda lični utisak daje dodatnu intonaciju jedinstvenom mariološkom iskustvu koje se može dživjeti u savinskoj svetinji podignutoj u slavu Uspenja Bogorodice.

O samom značaju praznika Uspenja, ili Velike Gospojine, kojim se obilježava kraj zemaljskog života Bogorodice, govori to što se ova svetkovina označava i kao „Ljetnji Vaskrs“. Atmosfera tihe radosti koja obavija liturgijsko proslavljanje ovog praznika, jedini je primjeren način da se pristupi velikoj tajni Uspenja. Prebogata simbolika koja je vezana za Uspenje, jedini je način da se izrazi tajna ovog velikog praznika. Od tonaliteta doživljaja uspenjske tajne i od razumijevanja njegove simbolike, zavisi naše razumijevanje veličanstvene uloge Bogoro-dice u istoriji, od kojeg zavisi i naše samorazumijevanje.

Utoliko je za nas važna simbolika koja je sadržana već i u tome što nova crkvena godina počinje praznikom rođenja Presvete Bogorodice, a završava njenom smrću (Usnućem) i Uspenjem, kao poslednjim i najvećim praznikom u godini. Na taj način, crkvena godina liturgijski sažima preneporočni život Bogorodice, ali sažima i sveukupnost našeg života.

To znači da je priča o Bogorodici ujedno i priča o nama samima. Njena uloga u drami čovjekovog spasenja postala je svečovječanska norma, arhetip i najviše mjerilo ljudskog življenja.

Majka Božija je prvo ljudsko biće koje je dostiglo cilj koji je čovjeku postavljen Ovaploćenjem, zato što je ona jedina sačuvala integritet Božijeg lika u čovjeku. Uspenje je događaj koji to potvrđuje i ujedno projavljuje vaskrsenje i oboženje ljudske ličnosti. Cjeloviti preobražaj ljudske prirode predstavlja božanski ideal koji je Bogorodica prva i u potpunosti ostvarila. Njenim spokojnim Usnućem i Uspenjem čovjek je prešao prag između starog i novog, vremena i vječnosti, prolaznosti i neprolaznosti… Time je naznačen smisao praznika Uspenja: da je Božija zamisao o čovjeku dostižna i ostvariva. Ona koja je „šira od Nebesa“ je to pokazala na svom primjeru, držeći Riječ koju je Bog dao čovjeku, ovaplotivši svoju Riječ.

Budući da je Uspenje Bogorodice simbol najveće afirmacije čovještva, da je ono simbol obnavljanja ljepote čovjekove izvorne bogolikosti, dostojanstva i slobode koju ideja bogolikosti podrazumijeva, savremeni pravoslavni bogoslovi s punim pravom govore o „mariološkom humanizmu“.

U vremenu u kome neprekidno slušamo tirade o ljudskim pravima i slobodama, o emancipaciji i dostojanstvu, o ubrzanom razvoju i progresu, ideja mariološkog humanizma je aktuelna i poučna. Ta ideja je važna za one koji tragaju za vrijednosnom orijentacijom i osloncem u savremenom svijetu koji je širom otvorio vrata nihilizmu, i to u ime jednog izvitoperenog shvatanja slobode koje u sebi krije potencijal za destrukciju.

S tim u vezi, glasoviti bogoslov Aleksandar Šmeman uočio je da savremeni svijet vjeruje u dva polarno suprotstavljena shvatanja čovjeka. S jedne strane su nauke koje potenciraju čovjekovu uslovljenost, zavisnost i ograničenost prirodom i njenim zakonima. Time savremene nauke dovode u pitanje čovjekovu slobodu i sposobnost samoodređenja, ali istovremeno podstiču vjeru u svemoć tehnologije. S druge strane, živimo u jednoj čovjekocentričnoj kulturi koja je zasnovana na uzdizanju i apsolutizovanju čovjekovih sloboda i prava, uz istovremeno odbacivanje moralnih i duhovnih vrijednosti u kojima se iskazuju aspekti dostojanstva čovjekove bogolikosti.

Sva tragika ovih oprečnih i jednostranih shvatanja sastoji se u tome što čovjek sebe uznosi narativima o neograničenim pravima i slobodama, iako ostaje beznadežno zarobljen u svoju prirodu čija ograničenja ne može da prevaziđe. Njegovi individualni i kolektivni snovi o pravima i slobodama, o ispunjenju i sreći ostaju isprazni i besmisleni, tim prije što se u eri naučnotehnološkog razvoja „poprav-ljanje“ nedostataka čovjekove prirode povjerava biotehnologiji.

Antropološki eksperiment tzv. transhumanizma bi mogao da obistini frojdovskog shvatanja čovjeka kao „Boga sa protezma“.

Pravoslavni odgovor na apsurdni sukob između čovjekove uslovljenosti prirodom i čovjekovih zahtjeva za slobodom sadržan je u simbolici Uspenja. Prema riječima Kalistosa Vera, Bogorodica je „vrhunski primjer sinergije ili saradnje između božanske svrhe i ljudske slobode“. Za razliku od savremenog egocentričnog i individualističkog shvatanja slobode, marijanska ideja slobode je sinergijska, sadejstvena. Sloboda je relacioni pojam i podrazumijeva sposobnost susreta i odgovornosti za drugog, samoodricanje, saosjećajnost, brigu i žrtvu za drugog kao temeljima na kojima počivaju čovječnost i ljudska zajednica.

Uspenje kao kulminacija Bogorodičinog zemaljskog života i prelaz u vječni život simbolizuje i istinski smisao čovjekovog napretka. U duhu tradicionalne pravoslavne mariologije, jedino kretanje koje ima puni smisao ljudskog napretka jeste kretanje ljudske istorije od Eve do Bogo-rodice. Posmatrano iz perspektive Uspenja, savremeno shvatanje ljudskog napretka, koje je svedeno samo na ekonomsku i tehnološku dimenziju, krajnje je jednostrano i prije uliva jezu nego što obećava nešto dobro.

Mariološku ideju čovjekovog razvojnog kretanja koje vrhuni u Uspenju, kao krajnjoj instanci čovjekovog preobražaja, savremena civilizacija je zamijenila svojom sekularizovanom idejom „beskonačnog“ napretka, čiji simbol predstavlja figura leta iz helen¬kog mita o Ikaru. U romanu Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana Borislav Pekić je iskoristio figuru leta kao svoj glavni književni motiv kako bi kritički sagledao savremenu stvarnost.

Ambiciozni i prkosni pokušaji pobune i podviga glavnog junaka putem virtuoznih skokova, uzleta i uspenja, završavaju se bol¬nim padovima koji su ironično ocijenjeni kao „božanstveni“, kao „savršeno nesavršenstvo“. U cijeloj toj farsi, naš pisac ukazuje na nešto što je blisko hrišćanskoj ideji čovjeka. „Nesavršeno savršenstvo“ čovjekove prirode u koju je utisnut lik Božiji, pretpostaka je njegovog preobražavanja i usavršavanja. Ali, ukoliko se ta čovjeku prirođena težnja ka napredovanju sprovodi bez stvaralačkog učestvovanja u duhovnim vrijednostima i u skladu sa idealom čovjekove bogolikosti, uslijediće bolno saznanje o čovjekovom „savršenom nesavršenstvu“.

Koristeći arhetipsku figuru čovjekove želje za uzletom u slobodu iz zatočeništva u lavirintu tehnološkog svijeta, Pekić izlaže pesimistički pogled na arogantnu civilizaciju koja neumitno ide u sunovrat.
To je neminovnost odviše ljudskih planova, kalkulacija, strasti, borbi za vlast, nadmetanja, konfliknosti i nepopustljivosti, koji dominiraju u našem svijetu. Ali, iz panoramske perspektiva Uspenja i duhovnih vrijednosti marijanskog humanizma, vidi se ono pravo lice čovjeka kome je božanski plan spasenja namijenio jednu nezamislivo bolju sudbinu.

U to ime, neka je srećan slava i neka je na zdravlje i spasenje praznik Uspenja Presvete Bogorodice!

Pročitajte JOŠ:

Film Borisa Malagurskog “Crna Gora: Podeljena zemlja” stiže u gradove širom Evrope