Sedmak Čobanin sa suverenistima na Trgu nezavisnosti…!?

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

To malo jada, što je još (pre)ostalo, od suverenista, patriota, komita i ostalog političkog drps ovaca pestokupleraj otpada, ipak, ima pravo, uz poniznost njemu svakako, da zahtijeva od njihovog trodecenijski političkog čobanina da, ovu četvrtu po redu godinu opozicionu, izađu zajedno na njihov „Trg nezavisnosti“ i tako više nego (pre)polovljeni „jedinstveno i složno“ (do)čekaju Novu 2024. Godinu!

Tamo bi oni, svekoliko ih je, pokriveni raznoraznim zastavama, a hvatajući se mraka odnosno manje osvijetljenog prostora, mogli da pokažu svu svoju ličnu i političku hrabrost, snagu i brojnost, koja im je preostala od kako ih je njihov „Sedmak Čobanin“ ostavio onako kao pse lutalice i sirotane obezglavljene da, zabluđeno kao ovčice, tumaraju po slijepim uličicama gradskih predgrađa, seoskim sokacima i odavno napuštenim industrijskim objektima širom njihovoga „mnogo ljubljenog“ i za eure kupljenog NATO-ovskog, ne(o)zavisnog i ekološkog Monten(ij)egra.

Možda će se „Sedmak Čobanin“, za nastupajuću godinu, ovoga puta ležerno i skromno, baš kao „dendi“ obući i patike na svoje noge navući, pripremiti se i smilovati na sve njih, jer nijesu tako brojni, iako se drže ara pa poluglasno i lagano, odugovlačeći kazuju, stavljajući mu do znanja i nas građane ubjeđujući: „imaaaa naaaas, kod kućeeee smooooooo“!?

Moralo bi mu se ražaliti, makar jednom, pa da konačno podlegne empatijama, koje u njegovom političkom rakursu nijesu bile prisutne ni za one koji su mu bili omiljeni savjetnici, politički saveznici, brojne prišipetlje, nadničari i slijepi poslušnici, veliki i zlatni sponzori, donatori i redovni mjesečni sakupljači i donosioci obaveznog „desetka – prireza“ odnosno harača! Tako nekako ili slično bijaše za vladavine Turaka!

Novac su sakupljali na gomile od brojnih nelegalnih poslova, koje su godinama obavljali uz njegovo prećutno ili klimoglavo odobravanje po noćnim klubovima, na trajektima i turbo gliserima. Kontejneri sa cigaretama tovareni su na nebrojene šlepere koji su imali službenu policijsku pratnju i, naravno, od toga je odvajan harač – „desetak“ za glavnoga gazdu odnosno „Sedmaka Čobanina“! A jahte i brodovi sa „bananama“ uplovljavali su u Barsku „sigurnu i mirnu luku“ sasvim bezbjedno i skladišteni u magacine sa posebnom dozvolom za razvrstavanje robe, jer je u njima bilo „bijelog praha“ odnosno droge – kokaina, kako bi potrošači „lakše“ konzumirali (ne)sazrele banane!

Ihaaa, tada su „Sedmak Čobanin“ i njegovo brojno stado drps ovaca baš živjeli na visokoj nozi! Mnogo dobro se živjelo, putovalo, baškarilo i ludovalo po najluksuznijim svjetskim ljetovalištima i odmaralištima! Njima nije nedostajalo novaca za organizovanje brojnih žurki po noćnim klubovima u kojima se dilovala droga, a politički vođa i „državnik evropskog kova, Milo nego ko“ je putovao što tajno, „svoga privatnog biznisa radi“, i što javno – „službeno od izuzetne državne važnosti“, samo njemu poznato! Naravno, sve o državnome trošku sa brojnom svojom domaćom svitom i sekjuriti službom, išlo se širom svijeta počevši od Podgorice, preko Pariza, (…) Mijamija pa ćer’ do Dubaija! Da li je „Sedmak Čobanin“ zboravio na „službenu obavezu uz obećanje“ da će podnijeti izvještaj o službenom putovanju do Pariza od posebne – izuzetne važnosti za državu Crnu Goru ili je postao baš toliko dementan, iako njegove starosne godine nijesu u takvom stadijumu?

Utajivači „ubranoga“ novca, kao obaveznog mjesečnog harača, od cigareta i(li) „bIjeloga praha visoke čistoće i kakvoće“, kao i oni zaboravni da svome gazdi predaju pripadajući plijen, skupo su tu životnu igru „zaboravnosti“ plaćali, najčešće svojom glavom odnosno golim životom! Tada je broj neriješenih ubistava vrtoglavo rastao širom „kasabe od male evropske države“, zvane „balkanska Kolumbija“ odnosno Gore Crne ili njihovoga „mnogo ljubljenog“ Montin(ij)egra!

Ti mladi životi bili su žrtve sopstvene želje za lakom zaradom i strogih pravila kod određenih klanova (Kavački, Škaljarski) odnosno danas vidimo da je to bio unutrašnji sukob organizovan na visokom državnom nivou između sudskih i policijskih bezbjedonosnih službi i pojedinaca u njima, koji su imali svoja posebna zaduženja i(li) ovlašćenja od strane nadležnih resora, kontrolišući sve i svakoga u ime njihovoga mafijaškog kuma – vođe, pa se cjelokupni tranzit cigareta i bijelog praha – droge i ostale tražene robe, koja se iz Crne Gore transportovala u određene destinacije, odvijao uz njegov lični amin odnosno klimoglav!

To, sve rečeno, najviše govori i bjelodano se potvrđuje u „Skaj prepisci“, koju od skoro čitamo kao nekada obaveznu školsku lektiru, a ujedno je i surova stvarnost koja nam služi i za zabavu u dokolici! Skaj prepiska odnosno transkripti iz te aplikacije prijete da postanu obavezno ali, nažalost, i zabavno štivo, iz kojega se saznaje odnosno potvrđuje sve ono o čemu se po Crnoj Gori i susjedstvu uveliko šuškalo, govorilo i čak znano upiralo prstom na nosioce i organizatore tih kriminalnih grupa i njihovih radnji – poslova u ne(o)zavisnoj i NATO-vskoj, ekološkoj, reformskoj, demokratskoj i (p)ravnoj državi sa ekonomski najbrže rastućim koeficijentom odnosno profitom! A, ipak, sa više od dvije trećine stanovništva u siromaštvu, dakle, na ivici egzistencije i sa državnim dugom od skoro pet milijardi eura BDP-ia u Crnoj Gori pred sami politički pad i nevoljni odlazak u opoziciju!

Prevozeći „bijeli prah“ pomiješan sa bananama i dodatno sa brojnim tovarima cigareta neki pojedinci imali su obavezu da na mjesečnom nivou ponizno prinesu svome „Sedmaku Čobaninu“ ili „dvometrici“, uzoru Nokovom, harač u znosu od 300 hiljada eura u jednome komadu i od jednoga posla, a sve slaveći unaprijed uspješno (pod)kupljene izborne pobjede na lokalnom i(li) republičkom nivou!

Naravno, na „Trgu nezavisnosti“ njihovom političkom sabiralištu, pod barjacima tamno-zelene i svijetlo-crvene boje na čelu sa štavljenim i već ovoštalim bivšim „liberalima“ a sada ex liderima GI „21. maj“ sjatile bi se sve pristalice, nadničari i simpatizeri političke partije drps ovaca!

Odatle bi oni poslali ne tako glasnu već više (pod)muklu nemuštim jezikom is(p)isanu (po)ruku ukupnoj javnosti crnogorskoj i onoj u regionu, kao i onoj još dalje u dijaspori da ih ima kao opozicionara još taman toliko koliko ih je bilo na početku njihovog odvajanja odnosno cijepanja ili makar približno koliko ih sada „imaaa nas domaaaa“, pa makar bili za trpezom kad „Čobanin“ (po)zove! Ujedno, poslali bi u polutihom tonu poruku Evropskoj Uniji da ostaju dosljedni kontinuitetu svoje političke ideologije, doktrine i ujedno vještini sprovođenja stečaja u nekadašnjim državnim preduzečima da sve što su tokom, za njih uspješno spovedene, tranzicije (p)opljačkali ostaje u njihovom vlasništvu sklonjeno po 50 miliona maraka tadašnjih odnosno sakriveno na razna imena i bankovne račune njihovih kumova, prijatelja i rođaka po raznoraznim lokacijama i bankama širom Evrope, SAD-a, Bliskog i Dalekog istoka i, bogme, azijskim destinacijama.

Ovoga puta, njihov „Sedmak Čobanin“, ne bi bio u ulozi premijera ili predsjednika države, kao mnogo godina unazad odnosno pune tri decenije, da obavi važne državničke poslove! A čak ni kao „počasni predsjednik“, što je odavno bio rezervisao ako kojim slučajem, kao što je skoro doživio politički debakl, ne uspije u trećem mandatu dohvatiti se predsjedničke fotelje, da koristi avionski prevoz službeno do Pariza, a zatim „privatno“ skokne u Miami i ostane nepune dvije nedelje! Taman bi mu toliko bilo potrebno da predahne od ne tako brojnih državničkih i partijskih obaveza koliko zbog straha da se kojim slučajem opet ne nađe u još nekim „Panama papirima“ ili nešto poput transkipta iz „Skay prepiske“, pa već onako relaksirano mogao bi da se protegne pješice kao bivši državnik, koji je još u solidnoj kondiciji, i domigolji se do „Trga nezavisnosti“!

Tu bi održao svoj posljednji (ot)pozdravni govor, koji je mnogo puta kao papagaj ponavljao, jer pominje opasnu, opaku i zlonamjernu „ugroženost“ države Crne Gore za njenu „obnovljenu državnost“, koja je kupljena na referendumu 21. maja 2006. godine! Opsesivno opsednut „opasnošću“ koju samo on i njegovi suverenisti u snovima vide da mu je privatni feud odnosno njegova „država zvana Montin(ij)egro ugrožena“ do gotovo nestanka od spoljnih neprijatelja, prije svega države Srbije i unutrašnjih „srpskih neprijatelja“ u Crnoj Gori, koji hoće da je predaju „bratskoj Srbiji“!

On bi tada imao šansu da povede patriotsko-komitsko kolo koje bi u njihova srca raspalilo plam da zajednički pođu u šume i spremno dočekaju svoje neprijatelje! Četiri godine oni zajednički hrabre sebe i spremaju se za odlazak u šume, ali nikako da (p)okrenu svoga predvodnika „Sedmaka Čobanina“, jer još im nije vrijema, iako oni iz „GI 21. maj“ na sva zvona udaraju sa pozivom „u šume, sprem’te se“!

Da li bi sada „Sedmak cobanin“ na „Trgu nezavisnosti“ smogao hrabrosti da zaigra monten(ij)egrinski oro, kao veliko i brojno drps ovaca kolo, i stao na čelu kao „sedmak predvodnik sa čaktarom“ pa onako bahato i zajapureno, kao nekada što je znao kliknuti, svom snagom jurnuo i poslao snažnu poruku svome prepolovljenome političkom stadu drps ovaca da neće odustati od zadate riječi i da će „ako treba i iz šume“ braniti svoju ne(o)zavisnu Crnu Goru i njenu ugroženu državnost, nadasve braniće svoj feud i opljačkano od naroda blago?

Da li će „Sedmak Čobanin“ samo još ovaj i posljedni put biti zajedno sa svojima političkim pristalicama i požmirepima na zajedničkom dočeku Nove Godine ili će ih ostaviti kao mnogo puta da sami (p)lutajući sebi biraju svoj politički put?

Bez obzira na sve, ipak, u obavezi je ličnoj, moralnoj i državničkoj, nadasve da poslije isteklog roka važenja od nekolike godine sada smogne snage i ličnog ugleda i časti pa konačno podnose izveštaj sa navedenog poluslužbenog puta Podgorica – Pariz – Majami, tur – retur, mada je on to tako obećao više izgovora radi, a ne njegovog ličnog i političkog ugleda i posebno državničke (ne)ozbiljnosti! A Novu 2024. Godinu možda će čekati bez njih suverenista i ne na „Trgu nezavisnosti“ već daleko od svih i moguće u izbjeglištvu!?

Podgorica, nedelja, 10. decembar 2023. godine