Savković: Sirotinjo, i Bogu si teška

Piše: Željka Savković

Nevjerovatan je odnos bivšeg premijera, sadašnjeg predsjednika Crne Gore, g-dina Mila Đukanovića, i sadašnjeg premijera, g-dina Duška Markovića, prema 90% crnogorske sirotinje.

Da li je moguće da u Crnoj Gori gdje svako malo vidimo kako nečije noge vire iz kontejnera, ova gospoda tako širokogrudo dijele kredite sa minimalnim ratama, možemo čak reći i bespovratne, ako se uzmu u obzir primanja istih koji su ih dobijali i stanove.

Da li je normalno da ministarka rada i socijalnog staranja, gospođa Zorica Kovačević, dobije kredit od 40 000 evra, poslije saučesništva u spremanju prevare vijeka nad 22 051 majkom korisnicom naknade, već u 2017. godini. Poznato je da je ministarka postala direktorica KCCG, a zatim je unaprijeđena i sada zauzima funkciju predsjednice opštine Danilovgrad.

Na mjestu direktora KCCG zamijenio je doktor Jevto Eraković koji je dobio stan od 90 kvadrata. Da li su se ova gospoda ikada zapitala, zašto zdravstveni radnici rade bez procjene rizika radnog mjesta od postanka KCCG, a znajuči da su i te kako sa mjesta na kojima su se nalazili mogli to da spriječe. Da li znaju da bi po riječima bivšeg direktora KCCG dr Milana Mijovića, na pregovorima sa Sindikalnom organizacijom KCCG na čijem čelu je bio dr Vladimir Pavićević, cijena procjene za 600 radnih mjesta koštala „po nižoj tenderskoj ponudi 24 000 evra a po većoj 48 000 evra“.

To je upravo visina jednog kredita a mnogo manje od cijene stana od 90 kvadrata. I dok penzioneri, radnici, nezaposleni, grcaju u kreditima do guše koje su morali podizati da bi mogli da žive i prežive, njihove pare su se dijelile povlaštenima.

Da li je moguće da bivši i sadašnji premijeri, svakodnevno nas ubjeđujući sa malih ekrana kako u Crnoj Gori teče med i mlijeko, upravo ovim činom otvaraju oči svim onim apstinentima koji više nemaju vjere ni u koga, šta je upravo njihovo tajno oružje u rukama svih ovih godina i zašto ćute oni koji bi upravo trebali da se bore za njih. Ne dragi apstinenti! To su upravo glavni pioni naših doživotnih premijera i predsjednika koji su sve vrijeme mislili samo na sebe i nikog drugog.

Zašto bi se neko iskreno brinuo za pacijenta bolesnog od karcinoma zašto mu nije dodijeljena pomoć koja mu po zakonu pripada?

Zašto bi se neko brinuo o tome zašto samohrani roditelji moraju da se muče sa nekom pomoći od 67 eura?

Zašto bi se neko iskreno brinuo zašto nezaposleni mora dok radi na crno i da ćuti kao zaliven da nebi ostao i bez kakvog takvog zaposlenja?

Zašto bi se neko brinuo zašto penzioneri izdržavaju svoje članove porodice?

Zašto bi, ako on može da živi kao bubreg u loju, da bude doživotni poltron ove vlasti, i da ga je baš briga za sve viši broj noga koje vire iz kontejnera, pogotovo u ranim jutarnjim časovima?!

Dokle će biti tako? Sve dokle svi koji ovih dana gledamo ove spiskove, koje nam upravo pokazuju ispred oči oni koji misle da su svemoćni i da čitava crnogorska sirotinja nema snage da im se odupre.

DA LI JE IMA?