Samo u Donjoj Gradini zvjerski je pobijeno 700 hiljada Srba!

Piše: Jovan Lakićević

U besramnoj licitaciji o žrtvama jasenovačkih logora ( a bilo ih je desetak), dostupni su nam jedino podaci o zvjerski pobijenim Srbima u Donjoj Gradini , logoru na srpskoj obali Save, preko puta Jasenovca.
Poslednja državna Komisija, koja se bavoila žrtvama Jasenovca, na čijem je čelu bio akademik, forenzničar dr Srboljub Živanović, nepobitno je utvrdila 1964. godine da je tamo u desetak rovova, dužine 80, a širine i dubine po 10 metara, „sahranjeno“ – 700 hiljada monstruozno umorenih Srba! Među njima je živo zakopano i nekoliko hiljada djece i žena!
Kada su članovi Komisije, koju je u međuvremenu napustilo dvoje Hrvata, užasnuti nalazima, htjeli da nastave istraživanja u samom Jasenovcu, stigla je naredba s državnog vrha – da se istraživanje odmah prekida, a doktoru Živanoviću je savjetovano da „čim prije“ napusti zemlju. Vratio se u Beograd nakon pedesetogodišnjeg prisilnog izgnanstva, ali je o nalazima u Donjoj Gradini malo i nerado govorio. Plašeći se, naravno, za ličnu bezbjednost.
Upokojio se profesor Živanović prije godinu dana u Londonu, ali se, koliko mi je poznato, ni Beograd, ni Banjaluka nijesu pretrgli u namjeri da dođu do njegove istorijske zaostavštine!
Poznato mi je da je dr Živanović ustanovio naknadno da je u logorima Jasenovca lišeno života, na najrazličitije monstruozne načine (bilo ih je čak 57!) oko milion i 130 hiljada Srba!
Tek nedavno sam saznao da su pored onog logora za djecu u Jastrebarskom ( jedinstvenog u svijetu! u kome je umoreno 40 hiljada srpske djece, postojala još dva takva logora! Poznato mi je da je nakon ustaško-njemačke akcije na Kozari, u kojoj je kao major učestvovao kasniji čelnik UN, Kurt Valdhajm, u jasenovačkim logorima pobijeno 70 hiljada Kozarčana, među kojima i 21 hiljada djece! Njihova imena, prikupio je, uopšte ne znam kako, pregalac Dragoje Lukić, čijoj sam promociji knjignj, prije 45 godina prisustvovao!
Nije nepoznato da je Dijana Budisavljević spasla iz ovih dječjih logora 12 hiljada srpske djece, ali se malo, ili, tačnije nimalo ne zna o njihovoj daljoj sudbini. Sve su prilike da su ona u hrvatskim porodicama pokatoličena, kako bi se jednog dana od njih napravili – janičari!
Takođe sam , tek nedavno saznao, da je pored crkve u Glini, zajedno sa crkvom u njoj spaljeno 300 do 400 srpskih vjernika, mahom žena i djece, u više spaljenih crkava širom Banije, Korduna i Like, a i Bosne ponosne, taj satanistički ritual ponovljen!
Nemam iluzija da će ikad tačan broj ustaških žrtava na negdašnjem području Hrvatske banovine biti utvrđen. Hrvatski i muslimanski zlikovci u slijepoj mržnji, karakterističnoj za konvertite, u svojim bezumnim zločinačkim nepočinstvima, istrijebili su od Srba čitava područja, a uz kuće i crkve spaljivane su, planski, i matične knjige rođenja… Preživjelih svjedoka gotovo da nigdje nije bilo!
Negdje sedamdesetih godina upoznao sam, kao novinar Politikine kuće, dr Milana Bulajića, poznatog internacionalnog stručnjaka za genocid, i pregaoca koji je pokušao da koliko-toliko otkrije bar dio istine o Jasenovcu. Požalio mi se da u tome nema ama baš nikakvu pomoć države. Srećom, ostalo je nešto njegovih zapisa i knjiga. Nije nepoznato ko je tih godina, a i sve vrijeme od „oslobođenja“, rukovodio Jugoslavijom!
Ne bih ovoga puta o tome kako su predstavnici Trećeg rajha iz Zagreba i Beograda izjavili još početkom 44. godine, kako je u Jasenovcu stradalo oko 700 hiljada Srba, Cigana i Jevreja, ali je zanimljivo da je ta brojka ostala u opticaju, čak i u državnoj verziji, sve do ovih dana!
Sada konačno i oficijelno znamo, po izvještaju Državne komisije iz 1964. godine, da je samo u Donjoj Gradini, u kojoj se upravo obilježava proboj potonjih jasenovačkih logoraša-mučenika, u četiri ratne godine, na najstrašnije načine umoreno, da ponovim još jedared – 700 hiljada naših sunarodnika!
I, najzad, ako se odgovarajući državni organi u Beogradu i Banjaluci ne postaraju da prikupe zaostavštinu iz Londona akademika Srboljuba Živanovića, biće uzaludna i ova priča, kao i više prethodnih… .