Samo oskrnavljeno groblje svjedoči da su Srbi živjeli u Crnom Vrhu
Selo Crni Vrh, nadomak Peći, prije rata naseljavali su isključivo Srbi. Danas o njihovom životu u ovom selu svjedoči samo pravoslavno groblje sa porušenim spomenicima, obraslo u korov, prenosi RTV KiM.
U ovom mjestu je do 1999. godine bilo oko 50 srpskih kuća. Živjelo se od poljoprivrede i stočarstva, a mnogi mještani su radili u državnim firmama u Peći – gradu na Bistrici koji je od sela udaljen svega tri kilometra.
Danas nema ni jednog traga da su srpske kuće prije dvadeset godina bile tu, porušene su do temelja. Porušena je i osnovna škola „Boris Vukmirović“ koju su pohađali učenici do četvrtog razreda, nastavljajući potom školovanje u Peći.
Sa sobom nosili i svoje mrtve
Jedini svjedok da su u Crnom Vrhu živjeli Srbi je pravoslavno groblje.
„Svi nadgrobni spomenici su porušeni a pojedini meštani su posmrtne ostatke svojih najmilijih preneli u centralnu Srbiju gde danas žive“, kazao je za RTV KiM bivši stanovnik ovog sela Milisav Živaljević.
On oskrnavljeno i u korov obraslo groblje, na kojem su mu sahranjeni djed, majka, brat i sedmogodišnji sin, obilazi dva puta mjesečno.
I dalje se nadam povratku
Kaže da se života u selu često prisjeća.
„Pre rata se živelo super. Problemi su počeli 1981. godine. Počela su presretanja, sačekuše. Morali smo da pratimo decu do škole, napuštali smo posao zbog toga“, prisjeća se Milisav.
On ipak nije odustao od ideje da se vrati u svoji rodni kraj. Ta želja mu se naizgled ostvarila 2009. godine, kada je UNHCR obećao izgradnju kuća svim porodicama koje žele da se vrate.
Sa još oko 30 svojih komšija bio je smješten u kolektivni centar u Belom Polju. Tu su do 2011. godine čekali da kuće budu izgrađene. Iz nepoznatih razloga završeno je samo pet koje su kasnije prodate.
„Mi smo hteli da postavimo šatore ovde kod škole i da budemo tu dok ne naprave kuće. Međutim, nisu hteli“, objašnjava Živaljević, koji i dalje ne gubi nadu u povratak.
„Vratio bih se i sam. Samo kada bi bilo primirja i da mogu mirno da zaspim“, kaže on.
Ovo vam je ta zapadna demokratija koja podržava ove zlikovce i teroriste.Naravno i naša vlast koja ih prizna za državu.
Da neće i ona povampirena ustašica Ljubiša iz Budve da oskrnavi grob Stjepana Mitrova Ljubiše zbog njegovog srbovanja, moramo paziti ili lujke u ludnicu!
To je vama vaša borba dala-nesuđenog generalisimusa kasapina i grobara sa Dedinja-„za spas srpstva i kosova“? I bogu mi sve ispunjeno..Srpstvo i Srbi spašeni- presekavanjem sa Kosova u Srbiju-a Kosovo oslobođeno(takođe spašeno?) do Srba i predato vlasnicima-čije bekice(ovce) toga i planina-ka što je Kosovu Čakor do iznad jezera-bihorskog kraja..? Točno poslije105 godina od prvog oslobodilačkog balkanskog rata…u boj,u boj za Bihor svoj…“prosto ka fadžola(pasulj)“ ?!
Jednom smo otole pošli vitezovi na bijelijem konjima, visoko u Planinu otišli da otud svijetlimo u vijekove!
Kako smo otišli, tako smo se i vratili, vitezovi!
Oružani, sručili ozgo iz Planine u centar Peći, na kapije našijeh lavri, pod zidine Visokijeh Dečana i Pećke Patrijaršije!
Opet ćemo mi.
Isto tako.
Pa onda neće biti dobro, kao i što i nije bilo!
… Neće biti onome što je na tuđoj zemlji grado, i danas to isto radi, na tuđem zida kuću!