Sa srpskim na moru

Finalmente. Navode bokeljolozi da je dva i po vijeka po odlasku Nemanjića admiral Kotorske mornarice i dalje uzvikivao: „Živio papa, živio car, živio dužd!“, tim redom, pri podizanju zastave…

O kakvom se caru radi, zainteresovao se mletački providur, i saznao da se radi o Dušanu, za vrijeme čije je vladavine unutar srpske države, Kotor uznapredovao mimo gradova.

Providur je, finalmente, naredio da se tradicija obustavi.

*

Pomorački jezik. Pomorac priča svim jezicima svijeta.

Što je duže na moru, sve ga teže razumiju ukućani.

Ne samo zbog svih jezika koje baštini u ustima. Već i zato što se navigavajući, deboto promijenio.

*

Ribe, ribe! Viču vjekovima ribari duž vijugave obalne linije Boke Kotorske.

Jutrom, posebno: dok ulov još poskakuje u kašetama i zijeva škrgama.

To izvikivanje zvuči ovako: RIBERIBEEE!…

*

Peškarija. Peškarija je ime za riblji dio primorske pijace.

Bajkovit bi bio ovaj (uslovno posni) izbor od 12 najkvalitetnijih zalivskih vrsta: zubatac krunaš, brancin, pagar, orada, marmora, gof, pešešpada, lica, raža, golub, gruj, špar.

Ali se nikad na nekoj zalivskoj peškariji, da se pamti, nije dogodio u ponudi rečeni praćakavi katalog…

*

Užanca. Užanca je – u prevodu s nulte nadmorske – nešto uzmeđu običaja i navike.

Užanca je da se riba s gradela, u tanjiru pokapa limunovim sokom. Koja kap da se iscijedi i u vino.

Užanca je da se starijemu umjesto čiko kaže dondo.

*

Najmanji civilizacijski imenitelj. Nerado ljudi sa strane hoće sa Bokeljima o politici. Posebno kad namirišu ćirilični stav, znan po sintagmi i kao Serbian mentality.

Ali poslije pola sata dobrog engleskog, ili kafe, ili čašice, ili ćevapa… uvijek pošteno priznaju: da je i kod njih brat-bratu isto. Politika više ne može da riješi probleme.

Nego ih samo umnožava. Nord, vest, ist, sud.

*

More na srpskom. Nikad mora nije bilo previše u knjigama na srpskom.

Ruku na srce, mora je malo i u moru svjetske književnosti.

Dvaput daje ko ne traži da ga prije prevedemo.