S nama je Bog!

Završni čin „urnebesne tragedije“ i bezumlja kojeg sprovodi neronska milogorska vladavina, se sprema da izvrši završni udar na srpski narod u frankeštajnskom protektoratu – “crvenom montenegru“, otimajući crkve i crkvenu imovinu od sopstvenog naroda i s time u trajnom negiranju srpstva i pravoslavlja želi ustoličiti svoju etnofiletističku bezbožnu ideologiju idolopokloničke novocrnogorštine. U današnjoj Crnoj Gori želi da se zatre sve što ima prefiks srpsko po modelu na nekadašnji etnocid u NDH.

Adski pečat se nadvio da ovjeri đavolju kreaciju zvanu – „montenegro“, i pored teritorijalne kapitulacije, teži da odvede narod u krvoproliće, a mnoge ljudske duše u duhovno mrtvilo ,,vo vjeki vjekov“. Ali ona autentična Crna Gora, odavno nije bila ovako samouvjerena kao što je to danas, spremno iščekujući da se suprostavi progresivnom zlu u konačnom obračunu. Neće ovaj osramoćeni bastion srpstva pokrenuti na otpor i bespoštednu borbu licemjerni dezintegracioni politički motivi. Ovu osveštanu zemlju su vladike predvodile u svete ratove, dok joj je narod bio ,,branič Crkve i plemena“, a ne trbuholjubivi Minhauzeni željni nedostojnih ciljeva u antitradicionalnom poretku. Hipokrizične političke borbe u postkomunizmu, udaljene od svetosavskog i kosovskog Zavjeta, su je samo još više rastakale u jednom od najtežih perioda njene istorije, one su bile glavni krivac njene inertnosti, defetizma i srpske atomizacije.

Ovdje sve što valja i što je od Gospoda blagosloveno, i u čemu bujaju golfske struje, pokreću se tektonske sile i ključaju vulkani, se prićešćuje i prisajedinjuje Hristu u drijevnim Hramovima Božijim, u tim Zadužbinama naših svetih predaka koji su svoje mučeničke mošti ugradili u njihove ognjenje oltare. Narod ovaj dobro zna, da dok god njih ima nije i ne može biti izgubljen u ovom prolaznom vremenu gdje se sve sabira iz perspektive budućeg Carstva Božijeg (Eshatona). Ali to dobro znaju i mrske sile zla koje nagone svoje neznavene i puke izvršioce na sramno Judino nedjelo, pa žele da čupaju narodu njegovu žilu kucavicu, otimajući njegove svetinje i rušeći Crkvu Božiju. Pa neka čine što brže to što su naumili, i neka znaju da uzavrelim krvotocima ovog naroda  Hristova krv struji, i u ovom slučaju neće ga opstruisati nijedna politička intriga, crna rupa u njihovom bezakonju ili kontinuitet apatije koji putem lažne demokratije i iluzije izrežiranih „slobodnih izbora“ ostvaruje sve ono što ne bi ni u najsurovijem ratu u pseudomirnodopiji.

Sada kada ste se ustrijemili na svetinje Božije da ih otimate, znajte da ste nasrnuli na nešto vrijednije i od vaših i od naših života. Ova “akcija“ otimanja našeg jedinog preostalog duhovnog bedema, nije ni slična sa svim vašim minulim sramnim izdajama i otimačinama, počevši od separatističke majske tragedije u kojoj je istinska Crna Gora kapitulirala, i u kojoj je nasilno otvoren prostor za sav nadolazeći duhovni teror nad pravoslavnim srpskim narodom u Crnoj Gori. On je nakon pokradenog referenduma uslijedio i diktatorski kriminalni režim Mila Đukanovića ga bezdušno izvršava, da bi se pokazao u što odanijem slugeranjstvu evroatlantističkim okupatorima. Ovdje je tačka ključanja ili narodski rečeno “kap koja je prelila čašu“, i to stanje samo materijalističkom, ugašenom oku djeluje pasivno, jer ono ne uviđa u narodnom bitiju spremnost na zavjetnu žrtvu, koja božanskim kauzalitetom već određuje Hristovu pobjedu. Vaša plitka logika ne može da shvati da je sila ljudska gomile praha i krhotina, a uzdanje u nju – bezumlje.

Kako je govorio veliki ruski knez sveti Aleksandar Nevski ,,Bog nije u sili nego u pravdi“, i sa kime je Bog nema te sile koja ga može pokoriti ako sam ne odstupi i otpadne od Njega. Ovo je za sluge zla samo svršetak paklenog plana koji su naumili, dok je za hrišćane novi početak i ,,gorka čaša koja ih ne može mimoići“. Stalno je iskušenje Crkvi koja ,,mora biti progonjenja“ jer Hristova Crkva hodočasti ka Vaskrsenju i nepropadljivošću, i zato joj predstoje uspinjanja na Golgotu i stradanja kao njenom Velikom Arhijereju Vaskrslom Isusu Hristu.

Pravoslavlje u Crnoj Gori je kičma na kojoj se održalo srpsko tradicionalno biće. Neprijatelj infiltriran od strane domaćih izdajnika, neće se smiriti dok ne slomi kičmu onom malom rusofilskom narodu koji je svakoj imperijalističkoj težnji da ga pokori, pokatoliči ili poturči, viteški odoljevao. Oni neće stati dok ne potčine našu zemlju s time što će je potpuno preorjentisati na svoj orjentir.

Mamon – religija SAD, želi da potčini svojoj religiji tržišta sve zemlje koje su pod njenom okupacijom. Njeni marionetski, instalirani sateliti u liku separatnih i rusofobnih liberalno-demokratskih režima, sve to maskiraju riječima o “pravima, slobodi i jednakosti“ za sve osim za onu samosvojstvenu Istinu bez koje je ta zemlja nepostojeća utopija. Ateističko potčinjavanje suštastvu našeg nacionalnog bića – Orijentira – Pravoslavlja, pod teror mamonske okupacione zone, značila bi trajna “inverzija“  u korist bezbožnog “osvajača“. Ateistička vjera uzdignuta na nivo državne religije želi da ukloni svaku prepreku koja bi ugrozila njegov kult, a to je prljavi Novac. Međutim, ni najgenijalniji zli um ne može da predvidi snagu duha, i nema te sile kojoj bi on odolio, koliko god se ta sila činila moćna. Imamo za to bezbroj primjera, kada je u pitanju odbrana vjere, narod i pojedinci pružaju nezamislive otpore pred bezbožnim dželatima. Pogledajmo samo istoriju naše mučeničke Srpske Pravoslavne Crkve koja je rado išla na lomače, nezamisliva stradanja i mučilišta a nije pogazila svoju vjeru, niti ustupila svoje svetinje bezbožnom neprijatelju.

Poslije svih razaranja i haosa koji je naš narod pretrpio, on je bio svjestan kojim potencijalom raspolaže dok ima slobodan svoj duhovni centar. Dosadašnje „demokratske reforme“, razdori, sramno priznavanje Kosova, satiranje srpskog jezika i svako krajnje anticrnogorsko djelovanje u natovskom Montenegru, nisu ipak uništili skelet srpskog naroda. Hramovi ponosno stoje, vjera je živa i naša tradicija se i dalje baštini, usađujući u potomstvu nerazorivu suštinu njegovog identiteta. To je ono najbitnije, ,,a meso će vremenom izrasti“. Danas stojimo pred glavnom borbom u ime našeg Otačastva, da sačuvamo našu kičmu i naše gole kosti – a baš nas sada u njih gađaju naši iskonski neprijatelji.