Rusko pismo Titu: „Govorite da četnici sarađuju sa fašistima, ali mi imamo drukčije informacije“
1 min read
Ako pogledamo istoriju čitavog regiona videćemo da je četnički pokret logičan nastavak nekadašnjih pokreta srpskih hajduka i junaka. Pa ipak je ovaj pokret u istorijskom smislu bio umnogome jedinstven. Na Balkanu je i inače uvek bila snažno izražena tradicija koja glasi otprilike ovako: čim zagusti – beži u šumu! I četnički pokret je u osnovi bio podstaknut upravo tom tradicijom. Četnici su, doduše, imali i ideološki orijentisane ljude, ali to su uglavnom bili oficiri koji su služili još u kraljevskoj vojsci – neko u Bosni, neko u generalnom štabu zajedno sa Dragoljubom Mihailovićem – i koji su ratovali u Prvom svetskom ratu ili u Balkanskim ratovima. Međutim, taj deo četnika „sa idejom” i istinskim ratnim iskustvom bio je krajnje disciplinovan i lojalan Dragoljubu Mihailoviću.
Prema ocenama savremenih istoričara koji se bave četničkim pokretom, takvi ljudi su u najboljem slučaju činili četvrtinu pokreta. Ostale tri četvrtine četnika nisu bili regularni odredi, nego oni koji su blagovremeno „otišli u šumu” i zatim se formalno izjašnjavali kao četnici i formalno se potčinjavali Draži Mihailoviću, ali su to u suštini bili samostalni šumski odredi. Oni su se krili po šumama blizu svojih sela i nikome nisu polagali račune.
Upravo oni su vršili većinu pogroma simpatizera komunista i upravo oni su, kasnije, za vreme socijalizma, najviše i dovođeni u vezu sa četničkim pokretom. Oni su ponekad dejstvovali i zajedno sa fašistima – Nemcima ili Bugarima.
Sačuvane su fotografije na kojima neki naoružani ljudi, navodno četnici, piju rakiju sa ustašama. Međutim, uopšte se ne može sa sigurnošću reći ko su ti ljudi. Nije bilo nikakvih znakova prepoznavanja, niti ih je moglo biti. Jedno je sigurno: ni zvanični ni „nezvanični” četnici nisu dolazili u sukob sa Crvenom armijom.
Crvenoarmejci su svuda dočekivani kao prijatelji i oslobodioci. U gradovima i selima su ih čekali natpisi: „Živeo genralisimus Staljin”, „Živeo kralj Petar”, „Živeo Draža Mihailović”. Dobro je poznat slučaj oslobođenja Kruševca. Njega su oslobađali četnici zajedno sa Crvenom armijom. Sačuvane su i fotografije na kojima četnički vojvoda Keserović i major Crvene armije Pronjin stoje zajedno na balkonu kruševačkog hotela „Pariz” i pozdravljaju vojnike – crvenoarmejce i četnike koji marširaju ispred njih.
Sve do oslobođenja Jugoslavije rukovodstvo Sovjetskog Saveza je sarađivalo i sa četnicima i sa partizanima. U arhivama su sačuvani dokumenti koji svedoče da je Tito sve do 1944. godine iz Sovjetskog Saveza dobijao pisma ovakve sadržine: „Vi govorite da četnici sarađuju sa fašistima, ali mi imamo drukčije informacije. Potrudite se da nađete sa njima zajednički jezik”. Titu i njegovim saradnicima pošlo je za rukom da konačno ubede Sovjetski Savez da četnici sarađuju sa fašistima tek kada su partizani po ulasku Crvene armije u zemlju uzurpirali ulogu posrednika u kontaktima sa sovjetskim vojnicima. Titovi sledbenici su učinili sve kako bi prikazali četnike u takvom svetlu, jer je u toku Drugog svetskog rata na teritoriji Srbije vođen i unutrašnji, građanski rat.
Četnički pokret je bio veoma popularan u narodu, između ostalog i zbog toga što su četnici bez odlaganja počeli da pružaju otpor okupatoru, dok su komunisti čekali 22. jun, kada je Sovjetski Savez stupio u rat sa Hitlerovom Nemačkom. A i posle 22. juna, i sve do kraja 1941. godine, četnici i partizani su izvodili zajedničke borbene operacije. Oko Dragoljuba Mihailovića je bilo dosta ljudi levičarskih shvatanja. Takav je, na primer, bio Živko Topalović, jedan od osnivača Komunističke partije Jugoslavije. Ili recimo, Dragiša Vasić, nacionalno orijentisani socijalista koji je bio oženjen sovjetskom državljankom i u više navrata je boravio u SSSR-u. O njemu se čak pisalo da je tobože bio major sovjetske obaveštajne službe, ali te činjenice nisu istorijski potvrđene. Takvi ljudi su mogli izgraditi „mostove prijateljstva“ između četnika i partizana. Drugim rečima, postojali su svi uslovi da četnici i partizani postignu dogovor, ali ni jedni ni drugi nisu bili za to zainteresovani.
Dvosmislena formulacija koju je usvojio sud prilikom rehabilitacije Draže Mihailovića pokreće mnoga pitanja, i u srpskoj javnosti se dosta diskutovalo o tome. Međutim, sam fakat rehabilitacije je pozitivan. Danas je za ruske političare i istoričare u vezi sa tim događajem najvažnije da se ne ponavljaju propagandističke izmišljotine i ideološki stereotipi koje je sovjetska nauka prenosila onako kako ih je sve do 90-ih godina dobijala iz Jugoslavije. Najvažnije je da se iz svesti čitavog društva izbriše stereotipna predstava po kojoj su četnici i ustaše jedno isto. Doduše, starija generacija balkanologa teško se može odreći takve teze. Treba, ipak, imati u vidu da najveći broj simpatizera Rusije istovremeno gaji simpatije i prema četnicima. Prema tome, ako Rusija podržava rehabilitaciju Draže Mihailovića, time ona ugrađuje još jedan kamen u temelje rusko-srpskog prijateljstva.
Autor: Nikita Bondarev
(rs.rbth.com)
Izvor: Jadovno/Vidovdan
U svemu ovome, uloga JVuO (“četnika“) je bila tragična. Oni su se (kao i Titovi komunisti) borili za isto: za obnovu Jugoslavije – s tim da se JVuO borila za obnovu legalne Kraljevine, dok su komunisti bili prevratnici i teroristi. Tragika JVuO (Srba) je bila baš u tome što su se, u suštini, borili i protiv sebe samih – jer je Jugoslavija u bilo kom obliku, od svog nastanka pa do kraja bila i ostala neprirodna tvorevina, u suštini nespojiva sa državnim interesom Srbije, a samim tim i svih Srba, bez obzira na kom delu Balkana oni živeli. Ovaj Bondarevljev članak je u suštini jedna postsovjetska mutljavina – pokušaj da se pod maskom “Rusije“ opere uloga SSSR-a u državnom prevratu i građanskom ratu u Jugoslaviji. Titovi partizani su tokom Drugog svetskog rata bili i ostali sovjetske marionete, a u Titovom štabu je bio predstavnik sovjetske vojnoobaveštajne službe Fjodor Mahin http://orenbkazak.narod.ru/Mahin.pdf ) , koga su sovjetski “Organi“ kratko vreme prvo držali u štabu JVuO, pa ga onda prebacili kod Tita kada su procenili da im je to oportuno. Taj Mahin je, inače, bio vrlo iskusna ptičica – tokom Građanskog rata u Rusiji (1918-1920) je menjao strane – što` no kažu, k` o Ciganin konje. Posle rata, “u izbeglištvu“ živeo u Francuskoj, pa poslat u Kraljevinu Jugoslaviju 1923 g., gde je – u Beogradu sve do svog prelaska “u šumu“, 1941 g., baveći se “publicistikom“ bio na stalnoj radio-vezi sa Moskvom. Posle tzv. “oslobođenja“ postao general Titove JNA, ali kad mu je prošao rok upotrebe, Tito ga je “umro“ i dao jednoj uličici u Beogradu njegovo ime (danas ni toga više nema). Takvih “Mahina“ je kod Tita, a i kod gen. D.Mihailovića Moskva imala više, i odlično znala kako ko diše. Zar neko misli da u daljoj sudbini gen. D.Mihailovića i JVuO Moskva nije imala ruke umešane do lakata?
… S druge strane, hoću da skrenem pažnju na rečenicu iz Bondarevog teksta koja pravilno situira i kvantifikuje najmanje “ jednu četvrtinu “ skoro odmetnutih “ četničkih “ odreda i četa od Vrhovne komande JVO!!!
One počesto znaju da potpuno neartikulusano preuzimaju pravdu u svoje ruke… One, duboko upletene u kolo osvjete i odmazde za srpske žrtve!
Veliki su i potpuno nezasluženi odijum navukle na JVO koji je stogo vojnički postupao u skladu sa pravilima ratovanja poštujući Ženevske konvencije! Koliko je mogao i bio u prilici, Otadžbinski pokret kao regularna vojna sila na terenu, preduzimao je zakonom predviđene mjere, čak je organizovao Prijeke ratne Sudove, sudio i izvodio pred streljački stroj počinioce ratnih zločina, kako se to malo zna i još uvijek taji!
Zato je naš najveći interes da se o tome istinito govori, argumentovano sudi i pokaže, dokaže da JVO nije isto što i Oslobodilačkih pokret komunista!!!
Da ih razlikuje mnogo šta, a suštinski, prije svega, odnos prema zločinu i žrtvi!!!
Između ostalog, baš to je ona krucijalna pozicija koja razlikuje dva antifašistička oslibodilačka pokreta, partizansko-komunistički i “ četnički „! Koji su oba, a to se vrlo namjerno prećutkuje i svjesno zabašuruje, dakle oba, jugoslovenskog karaktera!!!
Malo se zna da je u jednim trenutku zaštitni vod Komande JVO bio isključivo sastavljen od Muslimana, da je tokom rata na strani JVO pod oružjem ( kumulativno) bili više od 14.000 Muslimana, najmanje 2.000 do 3.000 Slovenaca …
… Teško je danas, poslijen vjekovnog ispiranja mozgova komunističkom ideologijom i propagandom, dovesti stvari u red, odškrinuti vrata istini!
Odveć teško, ako ne i nemoguće.
Stoput ponovljena laž, u međuvrjemenu, je postala istina.
Etablirana istina, gora od svake laži!
Ona “ istina “ koja je otrovala mozgove generacijama Komlena!
Koji ne samo da vjeruju u tu “ istinu “ , nego je nesustalo umnožavaju, bezumno šire i uljuljkuju u stvarnost današnjice i budućih dana obmane i laži! Ljudski vijek iza stvarnosti čiji su poslednji učjesnici već jednom nogom u grobu!
Samo je ta grozna LAŽ još uvjek živa!?
… Jednako i danas truje biće Srbinovo , daje maha i krila njegovim neprijateljima, i amo, i tamo!
Ta opskurno LAŽ, najveća je i nezamisliva šteta našem narodu.
Juče, danas, bojim se, i sjutra!!!
Čudo je ta, u međuvrjemenu, skoro istinita LAŽ!
Lažna istina!?
… Mjera naših jadnih života!
Milovan Djilas je pisao o saradnji Tita i Njemaca ,zato je politicki stradao.
Njemcima je smetala veza Cetnika i Britanaca i zbog toga je Tito bitku na Neretvi pretvorio u sukob cetnika i partizana a Njemci su po dogovoru pustili partizanske ranjenike preko Mosta na Neretvi ,nije to bio nikakav Titov trik nego dogovor.
Komanda Jugoslovenske Vojske u Otadzbini je bila u Londonu pod nadzorom Cercila a ne Hitlera u Berlinu.Podrzavan je i od Staljinana pocetku rata ali na kraju zbog komunisticke ideologije Tito tada kao Staljinov sardnik postaje favorizovan sa njegove strane.
Sarl de Gol je odlikovao Drazu Mihajlovica,takodje Ruzvet a posmrtno 1946 i Truman a 1988 i Regan. Valda su znali sta rade.
… Ne možeš ih pobrojati, Nikola!
Džaba tuda.
… Možda bi u budućnosti jedan ozbiljno organizovan Sabor svesrpskog pomirenja mogao da konačno stavi tačku na ovo pitanje! … Da zacjeli živu ranu.
Možda.
Ima dokumenata i to mnogo. Imamo zvanicno pismo Mihailovica u kojem od Hitlera trazi puske, imamo zvanicno pismo u kojem cetnici obavjestavaju naciste kako su organizovali zajednicke patrole u gradovima sa ustasama, imamo i pisma Mihailovica ustasama, imamo bezbroj slika cetnika sa nacistima, fasistima i ustasama, imamo bitke u kojima su ustase i cetnici ratovali rame uz rame sa nacistima i imamo cinjenicu da su na kraju rata zajedno kukavicki bjezali, s tim sto je Pavelic licno naredio da se ne uznemiravaju cetnici koji bjeze kao zecevi preko NDH. Rusi neka rehabilituju svoje zlocince i nacisticke sluge, neka se ostave tudjih.
Mada Rusima nisu cetnici toliko strani, ipak je Hitler do 22. juna 1941 bio najveci ruski saveznik.
Nijesi ti tojota, bolid si ti!
Jeli,ka više svi skupa mislite izaći iz šume-????
TEROR NAD SRPSKOM PRAVOSLAVNOM CRKVOM U CRNOJ GORI ZA VRIJEME I POSLE DRUGOG SVJETSKOG RATA
CRNOGORSKA GOLGOTA: Kako su komunisti razapinjali sveštenike i bacali u jame!
https://www.sedmica.me/crnogorska-golgota-kako-su-komunisti-razapinjali-svestenike/
ZLOČIN BEZ KAZNE: Komunisti 1944. u Pančevu strijeljali 72 pilota Kraljevine Jugoslavije
https://www.sedmica.me/zlocin-bez-kazne-kako-su-komunisti-strijeljali-72-pilota-kraljevine-jugoslavije/
Dr Živko Topalović nikako nije bio osnivač KPJ, a sa tim terorističkim idejama se razišao još 1919, već osnivač Socijalističke partije, koja je za razliku od KPJ bila legalna organizacija koja je učestvovala na izborima i imala poslanike. Isto tako, akademik Dragiša Vasić nikako nije nekakav socijalista, niti komunista, Bože sačuvaj. Komunisti često ljude narodnjačkih uverenja teže da utrpaju u levičare, a pogotovo kada nisu monarhisti. Vasić je bio republikanac po razočaranju, demokrata i narodnjak. Daleko od toga da je bio oženjen sovjetskom državljankom. Bio je oženjen belom Ruskinjom čija je porodica mnogo propatila pod Sovjetima, otac joj je ubijen odmah posle revolucije, a ona sa majkom izbegla preko Odese i našla dom i srpsko državljansvo, kao toliki beli Rusi, u Beogradu… U Sovjetskom Savezu je bio jednom, na poziv Saveza sovjetskih pisaca, a ono što je napisao i objavio toliko se nije dopalo levičarima i Sovjetima da je bilo dosta protesta, pa i ostrakizma./// Zajedničko delovanje jedinica JVuO i Ukrajinskog fronta, i u Kruševcu a posebno u istočnoj Srbiji, onemogućili su „partizani“. U Kruševcu hapšenjem čak i američkog oficira Kramera, posmatrača i predsetvnika u štabu JVuO, koga su isporučili u bugarski logor. Delegacija JVuO u istočnoj Srbiji koja se tamo našla po naređenju DM predata je komunistima koji su je odmah strljali… Ipak, lepe autorove reči melem su na ranu. Bile bi lekovite da se malo više potrudio da sazna činjenice, i, pohvala što nije i DM uvalio u levičarenje. Komunistima dok ne sazru i odrastu demokrate i čestiti ljudi često izgledaju kao levičari i kada to uistinu nisu.
Potpuno promasena tema. Nije pitanje da li su saradjivali sa fašistima… Ključna stvar je da nije isto izgubiti ili pobijediti u ratu. Kad izgubiš sve drugo je džaba!
Zoran D Knezevic
Zapadne sile i Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu.
Ova knjiga je izasla 1963 godine, kao magistraski rad koji je namjeravao da odbrani na Chicago Committee for International Relation,Kada je profesor pregledao knjigu rekao je Knezevicu da to moze biti samo doktorska desetacija sto se i deasilo.
Tako da sam ja to procitao u toj knjizi ,koja je dozivjela reprintno izdanje 2003 godine u 1000 primjeraka.To je najbolja knjiga do sada napisana o Drugom ratu kod nas,za men!
Naslov orginala je :
The Wetsrern Powers and Yugoslavija in the Second World war
https://www.kupindo.com/Istorija/17887445_Zoran-D-Knezev-Zapadne-sile-i-Jugoslavija-u-Drugom
… Još i hvala Rusiji koja ljubi srpsku istinu!!!
Ha …
Ne znam što o ovome misli poljopribredi proizvođač magle montenegrinske, Komljene???
Izvinjavam se zbog pitanja.
I sebi i vama, izvinjavam.
… Bilo je jače od mene!
Pre mesec dana pisao sam ovde ,polemisao sa Komlenom,nudio je milion evra ako neko dokaze da su cetnici ispalili bar jedan metak na Nemce.Dao sam link gde je mogao da vidi da su cetnici oslobodili mnogo gradova u Srbiji.Jos me nije isplatio 🙁
… (Ne)isplativo je ono!
Zaboga, Komljen.
Jebivjetar, onaj koji priča o čemu pojma nema!
Kalemar.
Kalemi pogrješno na neistinito.
Kako radi, tako mu i rađa!
… Ono da ti plati, nema zašto pas da ga ugrize.
Siromašno je ono.
U svakom pogledu, siromašno.
.. A sito, ono!?
fake news 😉