Ruski pisac: Ljudima je dosta da elita odlučuje umjesto njih
1 min read
Sergej Šargunov (Foto: Službeni glasnik)
Gost 64. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga, ruski pisac, novinar i poslanik Državne dume Sergej Šargunov predstavio je srpskim čitaocima knjigu „Album bez fotografija“, autobiografsko djelo koje je objavio „Službeni glasnik“. To je njegova prva knjiga na srpskom jeziku, koja je prethodno objavljena na francuskom i engleskom. „Službeni glasnik“, međutim, priprema i drugi naslov ovog autora — zbirku priča i eseja pod nazivom „Svoji“.
U Beogradu je prvi put, ali ističe da se sjeća da je kao student Moskovskog univerziteta išao ispred Ambasade SAD, zajedno sa drugim mladim ljudima, da protestuje protiv bombardovanja Beograda.
„Ti događaji će mi uvijek ostati u sećanju“, kaže Šargunov u razgovoru za Sputnjik.
Govoreći o važnosti kulture za jedan narod, on kaže da pisci i dalje imaju poseban status. „Kuda god da otputuješ, obraćaju ti se na poseban način, samo zato što si pisac, bukvalno kao da si sveštenik. Prilaze ti da se ispovijede, očekuju od tebe propovedi, očekuju proročanstva i čudesa. U stvari su mnogi ljudi dezorijentisani i voljeli bi da bolje razumiju književnost. Zbog toga ja pokušavam ljudima da približim književnost, pored ostalog, na televiziji. Naravno, internet je, takođe, važan izvor informacija, ali ja se trudim da kroz razne programe predstavim savremene pisce i njihove knjige. Putujem po zemlji, susrećem se sa ljudima. Važno je da se ljudima omogući da im budu dostupne dobre knjige i da više znaju o njima. Važno je kulturno prosvećivanje naroda.
Naravno, svi su skloni tome da na sav glas iskazuju brigu zbog invazije varvarizma, tako je u svakom društvu i u svako vrijeme. Uvijek postoji i sukob generacija. Ipak, drago mi je što se i u školskom i u univerzitetskom obrazovanju, kao i u tradiciji, smatra lijepim manirom da se zna nekoliko desetina pisaca i njihovih knjiga“, rekao je Šargunov.
Smatra da je varvarstvo posledica informacionog društva, globalne konkurencije… „Potrebno je izaći na kraj sa tim izazovima i suprotstaviti im se, prihvatiti ih i stupiti u bitku za ljudske umove i srca. Potrebno je razgovarati sa djecom. Nikada ne odbijam pozive da držim predavanja djeci u školama i trudim se da im sve to učinim zanimljivijim. Potrebno je to raditi tako da književnost ne bude dosadan predmet, kao što je to bilo ranije. Ne znam da li je tako bilo u Jugoslaviji. Kraće rečeno — ne vjerujem da svi kod nas čitaju knjige, pitanje je i kakvog su kvaliteta te knjige koje se čitaju u metrou, ali činjenica je da postoje impozantni odredi čitalaca, posebno u velikim gradovima“, ocijenio je.
Na pitanje o dometima revolucija da nešto promijene, ruski pisac ističe da se zalaže za to da se sve rešava mirnim putem, ali za tako nešto je,kako ističe, potrebno da razne sile, odnosno strane, čuju jedna drugu. „Tragizam je u tome što, uključujući i rusku istoriju 20. vijeka, niko nikoga ne čuje, u tome što su elite gluve za ljude i njihove nevolje, bol, vapaje. Nasuprot tome je radikalizam onih koji žele da se suprotstave vlasti žestokim metodama, nastupajući sa pozicija nihilizma. To je veoma opasno, a uvijek ga ima. Takva protivrečnost danas postoji i u Rusiji. Ja težim tome da na svaki mogući način pomognem većini koja vapi, a nema glas, jer ljudi imaju mnogo problema. Ja sam poslanik koji svaki dan na društvenim mrežama govori o tome kome treba pomoći, šta treba učiniti i šta je već učinjeno. Volio bih da nas bude više. Neko to zove praksom malih djela, ali iz tih malih djela se stvara novi mozaik stvarnosti, mozaik preobraženog života“ ističe Šargunov i dodaje:
„Mislim da nasilna metoda ne može da dovede ni do čega dobrog, ona može samo da pogorša situaciju, ali to ne znači da je potrebno miriti se sa korupcijom, zlom, zatvaranjem škola ili bolnica, oduzimanjem djece siromašnim porodicama. Tamo gdje postoji nepravda, potrebno je suprotstaviti se, ali je potpuno očigledno da nasilna metoda donosi propast.
Razumuhem težnju ljudi za promhenama, jasno je da se kod njih nakuplja nezadovoljstvo, ali tu važnu ulogu ima i medijska propaganda. Ne može se stvoriti idealan poredak. Ponekad takve promhene vode ka demokratizaciji, a ponekad dodatnom pogoršanju situacije, tragediji. Sa nadom gledam u današnje ukrajinsko rukovodstvo. Nadam se da će imati dovoljno mudrosti da se suprotstavi partiji rata i da je istisne“, kaže pisac.
On ocjeljuje da ekstremisti dolaze na vlast zbog populizma. Ljudi su, ističe, umorni od političke korektnosti, od toga što postoje elite koje sve rešavaju umjesto njih. To je egzistencijalno očajanje i toga je uvijek bilo. Građanski rat u Rusiji je primjer za to. U nekom trenutku, kada prethodni format propadne, pošto nisu odnjegovane normalne institucije, na smjenu tome dolazi neko ko djeluje kao da je spreman da se uhvati u koštac sa problemima. Onaj koji nudi grublje, upečatljivije i prostije recepte, taj postaje idol javnosti.
Govoreći o patriotizmu on ističe: „Ja smatram da su ljubav prema slobodi i ljubav prema svojoj zemlji normalan spoj. Smatram da je to znak civilizovanosti — braniti interese svoje države, biti za ruske ljude, za ruski jezik, štiti sunarodnike, razumjeti šta su interesi naše zemlje, razumjeti da ona treba da bude nezavisna, da ima saveznika. Nadam se da je Srbija među tim saveznicima. Pritom, treba se zalagati i za poštovanje slobode, slobode govora, savjesti, kretanja, biti human, na kraju krajeva, zalagati se protiv laži i nasilja.
Šargunov se osvrnuo i na ulogu Rusije u savremenom svijetu. On kaže da želi da vjeruje da je Rusija postala jača u poređenju sa vremenom kada je kao student protestovao protiv bombardovanja Beograda. „Želim da vjerujem da danas tako nešto ne može da se ponovi. Želim da Rusija ne bude jaka samo spolja, nego da se sama zemlja razvija iznutra. Dešava se mnogo toga dobrog, nužnog i važnog, ali postoje i problemi o kojima ja govorim iskreno i trudim se da ih riješim na svom nivou, radeći to maksimalno nezavisno“, zaključuje ruski pisac.
