Ruski ambasador u Crnoj Gori za IN4S: Rusko-crnogorski odnosi doživljavaju oštru krizu (I dio)

Aleksandar Petrovič Lukašik zvanično je stupio na dužnost ambasadora Ruske Federacije u Crnoj Gori 9. juna 2025. godine, predajući akreditivna pisma predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću. Rođen 1959. godine, Lukašik je diplomirao na prestižnom Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose, a u diplomatskoj službi je od 1989. Tokom karijere obavljao je niz važnih funkcija u Ministarstvu vanjskih poslova Rusije, a od 2016. do 2022. godine bio je otpravnik poslova Ruske Federacije u Ukrajini. Lukašik posjeduje najviši diplomatski čin izvanrednog i opunomoćenog izaslanika prve klase, govori engleski, francuski i poljski jezik, i nosilac je više odlikovanja, među kojima su Predsjednička povelja (2019) i Orden časti (2024).

Gospodine Ambasadore, prošlo je nešto više od dva mjeseca od Vašeg dolaska u Crnu Goru. Možete li podijeliti svoje prve utiske o zemlji?

Ne mislim da se moja percepcija Crne Gore mnogo razlikuje od emocija koje bilo koji stranac doživljava kada se upozna s njenim prirodnim ljepotama, slikovitim pejzažima, prostranim parkovima, azurnim morem, čistim jezerima, veličanstvenim planinama, bogatom biološkom raznovrsnošću, toplom klimom. Ovo je prelijepa zemlja koja izaziva divljenje i privlači ljude s cijelog evropskog kontinenta i šire. Zemlja je poznata po svojoj bogatoj istoriji, vjekovnim tradicijama, lokalnom koloritu i folkloru svojstvenom samo njoj.

Divna crnogorska kuhinja je jedinstvena. Njena posebnost je u harmoničnoj kombinaciji balkanskog i mediteranskog pristupa u pripremi različitih kulinarskih delikatesa, u kojima čak i prefinjen gurman može potpuno uživati.

Ali najveće bogatstvo Crne Gore su njeni ljudi, sa snažnim karakterom i izraženim osjećajem za mjeru, sposobnošću da cijene i umnožavaju dostignuća svojih predaka, čuvaju istorijsko pamćenje. I naravno, ne može se ne primijetiti njihova otvorenost, dobrodušnost i gostoprimstvo. S mnogim ljudima koje sam ovdje upoznao uspio sam uspostaviti konstruktivan dijalog i osjetiti radost ličnog druženja.

Želio bih istaći i istorijsku, kulturnu i duhovnu bliskost crnogorskog i ruskog naroda, koja je uvijek služila kao osnova dobrih prijateljskih odnosa između naših zemalja. Istorija je zabilježila mnoge događaje koji potvrđuju da su naše zemlje uvijek težile jedna drugoj i pronalazile dodirne tačke i zajednički izlaz iz najtežih situacija. Dobro je poznata težnja Rusije da pruži iskrenu pomoć Crnoj Gori u sticanju njenog nacionalnog identiteta i zaštiti slobode, da brani svoju vjeru i nezavisnost i kreće se izabranim putem.

U velikoj mjeri zahvaljujući stavu Rusije na Berlinskom kongresu 1878. godine, Crnogorci su postigli priznanje svog suvereniteta i statusa 27. nezavisne države svijeta. Rusija je doprinijela njenom ekonomskom razvoju, dodjeljujući značajna sredstva u tu svrhu. Takođe se sjećamo dinastičkih veza između naših zemalja.

Zajednička borba protiv nacističke Njemačke je takođe dobro poznata, kao i pomoć Moskve balkanskim narodima u oslobađanju njihovih teritorija od fašističke okupacije.

Ukratko, sve ukazuje na to da naši odnosi imaju duboke i vremenom provjerene tradicije.

– Jeste li imali priliku da posjetite i druge gradove van Podgorice?

Jesam. Nedavno sam posjetio Herceg Novi, gdje je u istoimenom muzeju otkrivena bista poznatog ruskog pisca Mihaila Bulgakova, koji je popularan i među mještanima i među turistima. Djela pisca su prevedena na mnoge strane jezike. Psihologizam i mistična komponenta izazivaju posebno interesovanje prema njegovom stvaralaštvu.

– Kako ocjenjujete trenutno stanje rusko-crnogorskih odnosa?

Nažalost, događaji posljednjeg perioda ne daju razloga za poseban optimizam. Hibridni rat koji zapadne zemlje vode protiv Rusije dobija na zamahu. Države balkanskog regiona nisu ostale po strani, našavši se pod snažnim pritiskom spolja. Moskva mora konstatovati da Crna Gora u ovim uslovima nije izdržala probu vremena i da se pridružila konfrontacionoj politici kolektivnog Zapada. Rukovodstvo ove zemlje preferira da otvoreno prati politiku zapadnih prijestonica, pridružujući se njihovim koracima usmjerenim na prekid veza s Rusijom, uključujući i uvođenje sankcija.

Predstavnici Crne Gore na međunarodnim platformama podržavaju antiruske nacrte dokumenata koje predlažu zapadnjaci i pridružuju se inicijativama koje vode ka daljem pojačanju napetosti. Ovo se odnosi, na primjer, na niz rezolucija UN, preplavljenih neosnovanim kritikama prema Rusiji, ili odluka donesenih u okviru Savjeta Evrope. Posebno su skandalozne takve „egzotične“ ideje kao što je pozivanje Rusije na odgovornost u okviru „specijalnog tribunala“ ili stvaranje „registra štete“ radi iznošenja nategnutih zahtjeva protiv Moskve. Njihovo ostvarenje je u suprotnosti s opštepriznatim principima i normama međunarodnog prava i doprinosi daljoj eskalaciji.

Istovremeno, crnogorska strana glasa protiv ruskog nacrta rezolucije Generalne skupštine UN „Borba protiv glorifikacije nacizma, neonacizma i drugih praksi koje doprinose podsticanju savremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodne netolerancije“.

Crna Gora je postala članica NATO-a, organizacije koja ima cilj da nanese strateški poraz Rusiji. Trenutno se aktivno približava članstvu u Evropskoj uniji, koja sve više jača svoju vojnu komponentu i obezbjeđuje sebi funkciju dodatka NATO-u.

Kao rezultat toga, rusko-crnogorski odnosi doživljavaju oštru krizu. Saradnja je ograničena u gotovo svim oblastima, trgovinski promet je pao na granične vrijednosti, aktivnost u investicionoj sferi je skoro nestala. Praktično nema poslovnih projekata. Vazdušni saobraćaj je prekinut. Svake godine se smanjuje broj turista iz Ruske Federacije. Rusi koji idu na odmor sve više daju prednost drugim turističkim destinacijama umjesto Crne Gore. Čini se da negativne posljedice u ovom slučaju osjećaju, prije svega, sami Crnogorci, jer prihodi od turističkog sektora se smanjuju, pri tome da je Rusija i dalje na drugom mjestu u Crnoj Gori po broju stranaca koji dolaze ovdje kao turisti. Da vas podsjetim: turizam i dalje čini 30% budžetskog prihoda zemlje, od čega 25% dolazi od Rusa.

Ova linija crnogorskih vlasti, po mom osjećanju, ne nailazi na razumijevanje većine Crnogoraca koji teže održavanju prijateljskih odnosa s Rusijom. Mnogi od njih o tome otvoreno govore. Čini se da nisu sve političke snage u zemlji saglasne s ovim spoljnopolitičkim kursom. Oni odbacuju lažna pozivanja na nepovoljnu geopolitičku situaciju i skreću pažnju na to da posvećenost Podgorice evropskim integracijama ne mora imati negativan uticaj na odnose s Moskvom. Oni ukazuju na niz oblasti u saradnji koje se u ovoj fazi mogu razvijati nesmetano, bez pozivanja na ideološki uticaj. U vezi s tim pominju sasvim realno obnavljanje vazdušnog saobraćaja, što bi olakšalo kontakte među ljudima. Ovdje se radi o čisto humanitarnom sektoru koji ni na koji način nije povezan s politikom i s ekonomske tačke gledišta sasvim je u skladu s interesima Podgorice. Ne možemo zanemariti potencijal u oblasti privatnog preduzetništva. U Crnoj Gori trenutno živi nekoliko desetina hiljada Rusa koji doprinose razvoju crnogorske ekonomije. Njihova aktivnost je posebno primjetna u oblasti telekomunikacija, kao i pružanju različitih vrsta usluga – to uključuje usluge auto-servisa, ugostiteljstvo i građevinsku industriju.

U tom kontekstu, predložio bih nadležnim crnogorskim organima da ozbiljno razmotre postojeće neiskorišćene mogućnosti u pogledu unapređenja saradnje s Rusijom.

Ne mislim da će slijepa usmjerenost kandidata iz balkanskih zemalja na pridruživanje EU donijeti rezultate koje očekuju. Čini se da je Brisel sada više zauzet rješavanjem sopstvenih problema, uključujući krizne pojave u ekonomiji, migracije i pogoršanje bezbjednosne situacije. Agenda proširenja je očigledno na periferiji njene pažnje. A još je teže zamisliti da će briselski zvaničnici biti spremni da pristanu na značajne novčane subvencije za nove države EU ako se one zaista pridruže njenim redovima.