Ruska duhovna priča: Duša se čisti kao bašta
Foto: Vidovdan
Bio je lijep, sunčan dan i starac je kopao baštu želeći da posadi nekoliko strukova paradajza. Prolazio je tuda neki čovjek, pa upita starca:
– Šta radite, oče?
– Evo, ispovjedam moju bašticu.
– Kako to – začudi se prolaznik – Zar i bašta treba da se ispovjeda? To prvi put čujem.
– Treba, naravno da treba – odgovori starac. – Ja sam uvjeren da ako dobro očistim zemljište od kamenčića, trnja i korova, da će povrće kad izraste biti lijepo i zdravo. Da će taj paradajz biti jedar i crven kao jabuka. U suprotnom, ako ne ispovjedim baštu, to jest ako je ne očistim, onda će ona rađati male, žute smežurane plodove.
Čovjek nastavi svojim putem. Starčeve riječi ga natjeraše da se zamisli o svojoj duši, o kamečićima i korovu koji se u njoj nakupio.
Pročitajte još:
Trg od ćirilice: Promocija Sabranih djela mitropolita Amfilohija
Dusa je, nasa duhovna basta. Ciste misli, toplo srce i razborit cin, uslovi su da uvijek blista.
Placem. Zivim u dobu duhovnog korova.