Rezolucij(e)a o zločinima genocida

Piše: Perivoje Popović

Nezaobilazni „Leksikon stranih reči i izraza“ znamenitog M. Vujaklije („Prosveta, Beograd, 1980, str. 788) tumači da je “rezolucija ( lat. /franc.) pismeni zaključak, odluka, rešenje ( na kraju neke skupštine u kome se iznosi raspoloženje i mišljenje učesnika i formulišu zahtevi ) odlučnost, rešenost“. Istu definiciju prenose i savremena elektronska tumačenja s time što se dodaje da taj akt ima neobavezujuću formu i najčešće je izraz političke volje i u nekim slučajevima političkog nasilja relativne moći ili većine u datom momentu i nema obvezujuću izriku.
Za pojam genocid ( Isto, str. 169 ) uvaženi leksikograf na osnovu grčke i latinske leksike, kratko kže da je u pitanju „ubijanje, uništavanje naroda ili plemena.“ I ništa više.
Međutim, aktuelne elektronske leksikografske jedinice pojmom genocid bave se mnogo opširnije i često kontraverzno i, što je opšte poznato, nepouzdano . Dozvoljavamo sebi da ovdje damo suštinsku odrednicu koja, čini se, ponajviše odgovara neposrednim zbivanjima i dilemama pokrenutim u Skupštini ( Zašto se ne imenuje kao narodna – pitanje je i sad ?! ) Crne Gore :
„RAZRJEŠENJA I PROBLEMI DEFINICIJE (genocida ; zbog autentičnosti koristimo latinicu; sh. Wikipediia.org/wiki Genocid )
– Da bi se neka radnja podvela pod pojam genocida , nije dovoljno utvrditi da se radnja ( recimo ubojstvo, pa i masovno ) dogodilo. Definicija uključuje POSTAJANJE SPECIFIČNE NAMJERE ( MENS REA ; podvukao, P.P.) da se uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili rasna skupina.
– To znači čak iako je izvršen masovni pokolj stanovnika koji pripadaju nekoj skupini, ali to je učinjeno kao čin „običnog“ političkog terora, TO PRAVNO NIJE GENOCID … ( podvukao , P.P.)
Dakle, ako ja koji mrzim komšiju Nikolu, mogu li i Svetoga Nikolu ( Slava mu i Milost ) da jednostavno kao „fan“ jedne politike proglasim za genocidnog zločinca – pravno, vidimo – ne. Politički teror , e o tome je, izgleda riječ i u novom, nadali smo se slobodarskom i slobodoumnom sazivu Crnogorske skupštine – to joj je zvaničan naziv, a htio bih da napišem „skupine“ , no ne dozvoljava mi nada u Boga i lijepo porodično vaspitanje, moram da branim drugoga od sebe.
Grupa još neosvješćenih poslanika, idolopoklonika Vođe i njegovih miliona, pokrenula je upravo ovih Vaskršnjih i Sveto Vasilijevih dana raspravu o donošenju rezolucije o Srebrenici.
Kao vojnik ( potom i oficir) u rezervi pod zakletvom domovini S(F)RJ, koji do građanskog rata u Bosni i nije čuo za to mjesto, kao savremenik i aktivni posmatrač nesrećnih ratnih zbivanja, opet nijesam čuo, nijesam vidio, nijesam ni pročitao da je bilo koji običan građanin Crne Gore na bilo koji način učestvovao u događajima vezanim za Srebrenicu, koje gornja definicija prepoznaje kao veliki ratni zločin, ali još uvijek se u svemu ne prepoznaje ono što je suština međunarodnog prava – mora postajati dokazana namjera.
E, da li Vođa i njemu bliski interesni kooperanti imaju kakve direktne ili sl. veze, to Skupština prvenstveno treba da raspravlja i da dalji postupak vode nadležni organi države Crne Gore, kada se ili ako se jednom pravno valjano i pravedno konstituišu…skorašnja vijest uliva izvjesnu nadu !?

Sve rečeno je već manje-više poznata retorika i spekulativa, dozvolimo da sad slijedi suština, a to je GENOCID, ante portas.

Kako zločin genocida ne zastarijeva počnimo, dakle, od nas samih, tu negdje od početka moderne sekularne države Crne Gore:

– Je li Velika Pohara Kuča od strane knjaza Danila i velikog vojvode Mirka, jula 1856, genocid – ubijana su i djeca u kolijevci ?

– Je li pokolj u Velici genocid – ubijana su djeca u majčinim naručju, na sisi matere svoje ?

– Je li pokolj u Dolima Pivskim genocid – sama se u krvničku vatru bacila 17-godišnja djevojka Jaglika Adžić, prrepodobna Jaglika Pivska; poubijali su joj svu familiju, najmlađi brat Dušan, imao je samo 2 (dvije) godine.

– Je li, je li , pa da li je … genocid ?

Zašto Skupština Crne Gore to i još, još toga, a ima, ima, naveli smo stvarno najstrašnije, zašto bar to ne ne raspravi i osudi pa da onda idemo dalje:

– Da li je Jasenovac – genocid ?
– Da li je Jastrebarsko – genocid ?

Da ovdje malo zastanemo da ne otvaramo teške bratske rane iz bratoubilačkog Drugog svjetskog rata – ih, koliko li je samo tu pitanja, odavde do vječnosti !?

– Da li je „Bljesak“ – genocid ?
– Da li je „Oluja“ nepokajani zločin vijeka – GENOCID ? DA LI CRNOGORSKI OFICIR TREBA, ČAK I AKO MORA, DA BUDE NA PROSLAVI GENOCIDA – NE , SERDAR JANKO BI PRIJE PUCAO U SEBE.

– Da li je u Bratunačkom i Zvorničkom kraju bilo genocida – ko je monstruozno usmrtio maloga Stojana ? Kažu da je zločinac bez primjera u zlu – ELFETA VESELI !Žena – majka !? Kako joj strašno zvuči prezime kad se čita i piše na srpskom jeziku !!!

– Da li je Srebrenica TEŽAK ZLOČIN – JESTE, u znak odmazde pokušan je masakr nad premijerom Srbije koji je s najvećim poštovanjem došao da se pomoli u ime svih Srba nad strašnim mezarjem, pred Bogom i Alahom,a.s.

Neka pravedan, nepristrasan i pravičan sud kaže je li bio GENOCID , definicija koju smo na početku teksta naveli –pravno je jasna. Nema saznanja da je ubijen nijedan nemoćni starac, dijete ispod 16 godina ( tada počinje regrutacija budućih vojnika), djevojka, žena, patnik, bolesnik. Ubijeno je mnogo ljudi, mnogo je ako je i samo jedan, ali strahote građanskog rata , neće biti ublažene ako i dok se ne sazna prava, a ne politička istina.

REZOLUCIJA U SKUPŠTINI CRNE GORE JE ISTO TOLIKO VRIJEDNA I NUŽNA KAO I SANKCIJE RUSKOJ FEDERACIJI, KAO I TVRDA GRANICA PREMA SRBIJI, A ŠIROM OTVORENA PREMA ALBANIJI I KOSOVU*.

Na Dan SVetoga Vasilije Ostroškoga Čudotvorca, 2021.G.G
Perivoje Popović