Remetić: Očuvanje srpskog jezika i pisma – zajednička briga struke i države

Dobitnik povelje Matice srpske za njegovanje srpske jezičke kulture za 2020. godinu lingvista Slobodan Remetić izjavio je Srni da za očuvanje srpskog jezika i pisma moraju stalno i zajednički da brinu „najpozvaniji i najprozvaniji“, odnosno stručni ljudi i odgovarajuće državne institucije.

– Više od dvije decenije postoji Nacrt zakona o upotrebi jezika i pisma. To još ne ulazi u proceduru ovdje, a nisam siguran da su više odmakli u tome i u Republici Srpskoj. Nisam zadovoljan brigom države posljednjih decenija – rekao je Remetić, koji je akademik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.

On je naveo da su srpski jezik i pismo ranije bili u „pitonskom zagrljaju“ i da je bilo okolnosti na koje se nije moglo uticati, ali da je sada odgovornost na srpskim lingvistima i institucijama.

– Našli smo se u zagrljaju sa ljudima druge kulture, sa Hrvatima, sa ljudima druge prošlosti i interesa. Sada kada smo ostali sami, mogli bismo više da uradimo da zaštitimo svoj jezik i nacionalno pismo. Srpsko pismo je ćirilica, ona je naše izvorno pismo – naglasio je Remetić.

Remetić je ukazao da se mora shvatiti da je jezik jedan od stubova, kamena temeljaca nacionalnog identiteta i kontinuiteta svakog naroda, pa i srpskog, a da je ono što se desilo sa srpskim jezikom „raritet u planetarnm razmerama“.

– Preimenovanjem jezika, koji je za potrebe srpskog naroda i srpske kulture polovinom 19. veka kodifikvao samouki Tršićanin /Vuk Karadžić/, došlo se do nekih takozvanih jezika. Danas između Bugarske i Slovenije i za strance postoji jedan lingvistički – srpski i više političkih jezika. Zna se kako je do toga došlo – rekao je Remetić.

Remetić je ponovio da jezik kao jedan od stubova nacionalnog identiteta traži odgovarajuću pažnju koju, za sada, nema i naglasio da će kao dijaktolog nastaviti da predano istražuje narodne govore i onih područja na kojima više, nažalost, ne žive Srbi.

– Dijalekti su neiscrpna riznica podataka koji osvetljavaju prošlost, kulturu, dakle, socijalne odnose. Na osnovu dobrog rečnika dijalektičkog, može da se rekonstruiše materijalna u duhovna kultura – istakao je Remetić.

U osvrtu na nagradu koji mu je dodijelila Matica Srpska, Remetić je rekao da dobiti nagradu od najstarije kuturne i naučne institucije kod Srba nije mala stvar.

– Matica Srpska je na nacionalnom nivou nekako prva da kaže i najpoznatija po tome, po svom odnosu i opredjeljenju da brine i o srpskom jeziku i o srpskom identitetu, dakle srpskom biću i pitanjima srpskim vitalnim od Pešte do Čarne Gore, kako je rečeno kada je osnovana 1826. godine – rekao je Remetić.

Povelja Matice srpske za njegovanje srpske jezičke kulture za 2020. godinu dodijeljena je juče akademiku Slobodanu Remetiću, Radovanu Belom Markoviću i Kolarčevoj zadužbini, a posthumno akademiku Miloradu Radovanoviću.

Remetiću je Povelja pripala za njegovanje srpske jezičke kulture i ukupni doprinos srpskoj lingvističkoj nauci.

(RTRS)