Relaksirana javnost

Gdje vi vidite problem, drugovi i drugarice? Pa zar mladi i perspektivni političar, Rakočević bješe li Nikola, cjelokupnu situaciju naplavljenu aferama, nije lijepo (konstruktivno) objasnio kao još jedan u nizu opozicionih pokušaja da oklevetaju prvog čovjeka države a time i istu destabilizuju?

U čemu – dodaje – neće uspjeti, jer to pokušavaju unazad (uzalud) trideset godina, što je očajni čin luzerstva – zaključuje. I sjeda.

Leka Ćaki Miodrag, rekonstruišući sopstveni stav, zaključio da je bio u zabludi, jer je pošto poto – kako ispovijedi pred licem javnosti – želio vjerovati da u DPS-u, ipak, ima zdravog tkiva, čistog obraza i patriotskog srca!

Međutim, pobrojani organi jedne duboko oboljele anatomije, uglas dreknuše: na strani smo njega prvoga! Jer, bez njega smo – „organi bez tijela.“

Žižek Između redova, Crnogorska struja u opoziciji, lijevo-zeleni, jadikuju kako im je kidnapovana Crna nam Gora, koja jeste nezavisna, ali od svega onoga što bi trebalo da je čini državom.

Pa ipak, sjećanje nam govori da se prvo nastojala izboksovati suverenost (ko je sve nije pravio, na dobro je ispala), tek onda sve ono za šta se danas borimo, nakon dvanaest godina, sa Ulice.

A šta je to, dakle?… Slobodan rad institucija, jednako pravo za sve,  demokratizacija jednog sistema ogrezlog u korupciju i kriminal.

Jel to ište ovo društvo na zalasku? Zar to nije preduslov da bismo uopšte kako tako pratili trendove 21. vijeka, koji izronivši iz mračnog i popriličnog traumatičnog 20. vijeka, dolazi kao obećanje, tehnološka dobra vijest…

Ali, da nije malo mnogo, kad smo već nezavisni, da još pride budemo i slobodni! Ima li još među nama dobrovoljnih utopista koji vjeruju u taj ideal? U tu Platonovu Državu, na čijem čelu stoluje mudrost, podignuta na duhu dijaloga, koji razrađuje tehniku razlike.

(Tu nije kraj, odloži ga stroga Draginja, ustajući, uzimajući riječ, te referišući o
opštim mjestima, manipulišući slikom cjeline, bla-bla, budući da joj je suprug
inkognito prisustvovao sjednici, morala je vješto balansirati, – jer je u paklenom
paradoksu! – razblaživati blijedu, mlaku, i neubjedljivu (kao) kritiku. Tad utulih tv.)

Piše: Sibin

Pročitajte još:

Izvještaj iz Visbadena: Italijani izvršioci ubistva Duška Jovanovića, Đukanovići nalogodavci?