Rektor najstarijeg univerziteta u Rusiji: Njegoš zaslužuje spomenik u Sankt Peterburgu
1 min read
Foto: Igor Damjanović
„Planiramo da proširimo prostor za postavljanje skulptura između zdanja gde uče naši istoričari i filozofi. Kada ovaj prostor bude rekonstruisan i spreman za postavljanje skulptura, spreman sam da vaš predlog predstavim pred savetom i lično podržim inicijativu da tako značajna ličnost za istoriju naših naroda kao što je Njegoš dobije spomen-obeležje na našem univerzitetu“, rekao je u razgovoru za Politiku rektor Sanktpeterburškog državnog univerziteta, Nikolaj Kropačev.

Sanktpeterburški državni univerzitet (SPBGU) najstarija je visokoškolska ustanova u Rusiji i ove godine obeležava tri veka od svog osnivanja. Mnogi umetnici i naučnici svetskog glasa bili su povezani sa ovim univerzitetom, uključujući i velikog hemičara Dmitrija Mendeljejeva, tvorca periodnog sistema elemenata.
Predusretljivi rektor Nikolaj Kropačev, koji se na čelu SPBGU nalazi poslednjih 16 godina, sreće nas u svom kabinetu koji je u vreme Carske Rusije pripadao ministru inostranih poslova. Razgovor je vodio novinar i ratni reporter portala IN4S, Igor Damjanović, a počinjeo je pored kamina za koga Korpačev tvrdi da je carski ministar baš tu primao svoje goste iz inostranstva.
Kako zapadne sankcije utiču na međunarodnu saradnju i vaš univerzitet uopšte?
Ne mislim da su protiv nas uvedene sankcije, već kao pravnik mogu slobodno da kažem, protivpravne restriktivne mere. Sankcije, koje se smatraju zakonitim, može nametati samo Savet bezbednosti UN. Stoga, mogu na vaše pitanje odgovoriti samo tako da smo izloženi protivzakonitim restriktivnim merama, koje van svake sumnje utiču i na naš univerzitet.
Najteže je što ove restriktivne mere dovode do prekida međuljudskih odnosa. Mnogi prijatelji univerziteta danas nam govore da oni ne mogu doći kod nas u posetu kao ranije, ne mogu objaviti zajednički naučni rad, doći ne proslavu, prijateljima na svadbu, a to bi želeli. Moj otac je bio kao dobrovoljac Crvene armije zarobljen i zatočen u koncentracionom logoru. Tamo su mu na živo, bez narkoze testerom odrezali i nogu. Majka je bila borac i jedna od retkih preživelih iz njene jedinice. Baba i deda su preživeli blokadu Lenjingrada tako što su bili prinuđeni da za grejanje nalože porodičnu biblioteku od više hiljada knjiga.
Ja to ne mogu da zaboravim, ali mi to nikada nije smetalo da ovaj univerzitet otvorim za saradnju sa kolegama iz Nemačke. Imali smo tamo mnogo partnera, kao i svugde u svetu. Recimo, član Saveta obrazovnih programa nemačke filologije kod nas je ranije bio nemački ambasador. Danas isti Nemci sebi daju za pravo da nas ponovo kao nekada uče kako da živimo. Po mom mišljenju, ovo je neprihvatljivo. Stoga, u svim slučajevima kada urednici stranih stučnih časopisa, rukovodioci stranih naučnih i obrazovnih organizacija donose nezakonite odluke u vezi sa univerzitetom i njegovim zaposlenima, držimo se jasnog pravnog stava i štitimo svoje interese.
Raskol među nama i našim partnerima je tragedija za nauku i svet uopšte. Univerziteti i naučni centri treba da budu otvoreni i povezani. Bojim se da je svetskom progresu neophodno jedinstvo nauke, koje se sada ruši. Nauka treba kolektivno da dejstvuje i to što se sada olako ruši bojim se da se neće obnoviti za mnogo, mnogo godina.
Već šest godina zaredom SPBGU je najpopularniji univerzitet u Rusiji među stranim državljanima. Svake godine raste broj ljudi koji žele da studiraju na našem univerzitetu. Prošle godine na 1.000 budžetskih mesta prijavilo se 21.000 stranih državljana iz više od 140 zemalja, dakle 21 na jedno mesto. Za strane državljane imamo i mesta za samofinansiranje i tamo je kandidata iz više od 80 zemalja pet puta više nego što možemo da primimo.
Linija fronta je udaljena više od hiljadu kilometara od Sankt Peterburga, ali bez obzira na to, kako ratna dešavanja utiču na aktivnosti vašeg univerziteta?
Sa našeg univerziteta na front su otišli neki studenti i profesori, skuplja se aktivno pomoć, a nedavno sam sa kolegama razmatrao kako se sa pozicija nauke i istraživanja može pomoći. Naša univerzitetska klinika besplatno leči sve koji su služili u zoni Specijalne vojne operacije, lečimo i njihove porodice. Takođe, lekari sa naše klinike upućeni su u zonu gde se ratuje i aktivno pomažemo više zdravstvenih ustanova tamo. Usvojen je na organima univerziteta i moj predlog da se deca onih koji ratuju mogu besplatno školovati na fakultetima našeg univerziteta.
Nažalost, poginuo je naš student fakulteta za istoriju. Zvao se Fjodor Solomonov, molio je da mu odobrimo akademski odmor i prijavio se dobrovoljno u vojnu službu. Fjodor je dao herojski primer ostalim studentima kako se brani otadžbina.
S kakvim još izazovima se vaš univerzitet susreće u ovo turbulentno vreme?
Tokom poslednje dve i po godine česti su hakerski napadi na univerzitetski sajt, posebno u vreme ispita i prijema novih studenata. Ima i poteškoća sa zamenom određene opreme. Pokušavamo da oprema za naučna istraživanja sada bude što je više moguće od domaćih proizvođača i iz onih zemalja koje nam nisu uvele sankcije. Mogu da kažem da ta nova oprema sigurno nije slabija od prethodne.
U novonastalim okolnostima stvaranja multipolarnog sveta naš univerzitet takođe pokušava da da svoj doprinos. Recimo razradili smo novi sistem međunarodnih arbitražnih sudova za članice BRIKS-a, koji je mnogo jeftiniji od onoga što sada postoji. Posebno smo ponosni na sistem međunarodnih plaćanja DSMS, koji su razvili naši saradnici. On predstavlja efektivnu i bezbednu alternativu SVIFT-u i verujem da će u najskorije vreme određene države početi da ga koriste. Mi smo trenutno zaokupljeni onim što je aktuelno i važno, kako da pomognemo Rusiji u ovim teškim momentima.
Kako se trenutna složena međunarodna situacija odrazila na broj studenata iz Srbije na vašem univerzitetu i da li se on promenio u odnosu na školsku 2021?
Za poslednje dve godine svedoci smo da u vašoj zemlji raste interes za naše obrazovne programe. Od 18 srpskih studenata koji trenutno studiraju na našem univerzitetu, četvoro se upisalo 2022, a sedmoro 2023. U narednu školsku godinu upisali smo još sedmoro srpskih studenata na osnovu stipendija i moguće je da ovaj broj bude još veći ukoliko se neko od vaših sunarodnika prijavi na samofinansiranje. Proces upisa samofinansirajućih nije još završen.
Da li za Srbiju i neke druge zemlje koje ne beže od saradnje sa Rusijom možda pripremate neke posebne povlastice?
Naš univerzitet nudi posebne programe finansijske podrške, stipendije za strane studente i druge beneficije, uključujući i za studente iz Srbije. Univerzitet takođe pruža pomoći, na primer, zdravstveno osiguranje i još mnogo toga. Pored toga, imamo niz dodatnih stipendija za akademski uspeh, sportske, volonterske, projektne i druge aktivnosti.
Danas mnogi smatraju da studentima iz država kolektivnog Zapada treba oduzeti mogućnost da se upišu na ruske univerzitete. Uopšte se ne slažem sa ovim. Nema neprijateljskih nacija, postoje neprijateljski lideri država. Ljudi u zapadnim zemljama se često ne slažu sa onim što kažu njihovi nacionalni lideri. Verujem da beneficije i stipendije treba zaraditi na osnovu znanja, napornog rada i posvećenosti, a ne zbog zemlje iz koje dolazite.
U parku vašeg univerziteta nalazi se više spomen-obeležja državnicima i kulturnim radnicima iz celog sveta. Nisam primetio nijednog Srbina. Da li bi možda pesnik i vladika Petar Drugi Petrović Njegoš, koji je 1824. rukopoložen za episkopa u Sankt Peterburgu, mogao da dobije slično obeležje?
Sve odluke o postavljanju spomenika i manjih obeležja donosi Naučni savet univerziteta. U dvorištu zgrade u kojoj se nalaze filološki i fakultet istočnih studija su spomenici mnogim istaknutim ličnostima. Međutim, nedavno smo odlučili da prestanemo sa postavljanjem novih spomenika u ovom univerzitetskom parku, jer ih je zaista previše. Ipak, planiramo da proširimo prostor za postavljanje skulptura između zdanja gde uče naši istoričari i filozofi. Kada ovaj prostor bude rekonstruisan i spreman za postavljanje skulptura, spreman sam da vaš predlog predstavim pred savetom i lično podržim inicijativu da tako značajna ličnost za istoriju naših naroda kao što je Njegoš dobije spomen-obeležje na našem univerzitetu.
Nije mi jasno da se njegos jos uvijek tretira kao veliki pisac i mislilac iako je istina da je on falsifikator kome su
drugi pisali a on se lazno predstaljao da su njegova djela. Bolje bi bilo svima da se ovo ispita sto porije nego da se nastavi velicanje njegosa cincara ili fanariota. Razmisljam posto su i u rusiji cincari i fanariotì mocni da ONI SIGURNO I DALJE NASTAVLJAJU DA FORSIRAJU OVE FALSIFIKATE laznog njegosa
A jel bilo reči o tome zašto je Aleksandar | ukinuo pomoć CG baš kad je ova napala Osmanlije na Grahovu?