Rekonstrukcijom vlade došlo do prekompozicije moći vlasti: Moć premijera se umanjila, a povećana političkih partija

Piše: Jovo Pejović

Rekonstrukcijom Vlade došlo je do značajne prekompozicije moći vlasti u državi. Tako se moć Premijera značajno umanjila, a povećana je moć političkih partija koje čine većinu. Pozicija premjera sada je najvećim djelom u rukama partija većine i ona će umnogome zavisiti od toga koliko će Premijer uvažavati zahtjeve političkih partija. Pri tom je pozicija Predsjednika države poprilično marginalizovana bez uticaja na Vladu i Parlament i sve više liči na ulogu opozicije izvršnoj vlasti.

Sve ovo je rezultat prekompozicija članstva unutar političkih partija nakon 30. avgusta 2020. godine, što umnogome utiče i na promjenu kursa u najvećem broju partija. Veliki broj članova bivših partija na vlasti, da bi sačuvao stečene pozicije, brže bolje je pristupio partijama nove većine, a samim tim značajno počeo uticati na politiku tih partija, čime se postepeno ruše ideje i principi na kojima su partije zasnivale svoje programe i sve se podređuje uskostranačkim i ličnim interesima. Zato nikoga ne treba da iznenadi ako neke partije počnu gubiti svoj prepoznatljivi identitet onog trenutka kada njima ovladaju oni koji su došli iz drugih partija, ali i oni koji su mudro ćutali i čekali trenutak, da oni koji su osnivali partije ostanu u manjini, kako bi ojačali svoje pozicije u potrazi za ispunjenjem ličnih interesa.

U politici sam naučio da riječ i prijateljstvo ne znače ništa i da na njima ne treba graditi sud o političarima. Zato će u mnogim partijama neminovno doći do redefinisanja programa i redefinisanja odnosa kao što će se to sve češće dešavati i na nivou države. Koliko su lični interesi potisnuli u drugi plan sve one vrijednosti koje jedno društvo čini moralnim pokazaću na primjeru takozvanih političkih penzionera koji uprkos visokih penzija i dalje svoj politički angažman ostvaruju uz visoke naknade u odborima direktora, upravnim odborima, savjetničkim funkcijama u kabinetima visokih državnih funkcionera, ali i kroz apanaže u političkim partijama, pravdajući se da to čine u interesu građana i države.

Ciceron je još 168. godine prije Hrista zapisao:”Siromah radi, bogat iskorišćava prvog, vojnik brani obojicu, poreski obveznik plaća svu trojicu, lutalica odmara za četvoricu, pijanac pije za petoricu, bankar potkrada svu šestoricu, advokat zavađa svu sedmoricu, ljekar ubija svih osam, grobar pokopa svih devet, političar živi na račun svih deset. “ Ništa se nije promijenilo do danas. I dalje, što bi rekao Duško Radović, samo siromašni znaju da ima siromašnijih od njih – bogati samo vide bogatije od sebe, a ministri bez ikakvih predznanja prihvataju resore za koje nemaju stručne referense.

Partije bivše većine su odavno izgubile kredibilitet, a dodatno ga gube istupima njhovih poslanika, koji brane ono što se odbraniti ne može i koji imaju zadatak da do zadnjeg atoma snage brane bivšeg šefa režima. Šteta što su neke važne ličnosti raznim marifletucima uklonjene sa političke scene, što potvrđuje tezu da su na ovim prostorima najduže trajale lisice. Uostalom oni koji su podnijeli najveći teret promjena najmanje su koštali državu i partije, danas posmatraju kako neke anonimne ličnosti, ološ, i prodane duše ubiraju plodove njhove 30 godišnje borbe.