Razrešenja

Piše: Batrić Babović 

Razrešenja su kraj jedne epohe, epopeje i trijade. Bilo da je riječ o kineskoj, japanskoj, američkoj, britanskoj, ruskoj, hrvatskoj, srpskoj ili crnogorskoj imenici sa istim značenjem i duhovima piraterije proizvod je uvijek isti. Kad djelovi države postanu servis mafije, nakarade postaju nakaradnije a događaji crnji. Danas nimalo nije lako gledati televizijske ispovjesti i samosažaljenja nad epilogom jedne politike i njenog podjediničnog vremena. Sve to rade falange, tanani prsti i produžene ruke nikad rashodovanog udbaboljševizma. Svako pojedinačno od aktera radi to spolja drugačije, dok nutrina procesa ostaje ista i netaknuta kao i piramida moći.

Na sve ovo nasađen “demokratizovan” službaboljševički model izbora i njegovih konačnih rešenja i ishoda liči na zastor kojim se pokriva neraskrinkani mrak star koliko Oktobarska Revolucija i posledice nastale na dan svetog apostola Mateja prije 90 godina. Ciljevi ove specijalizovane akcije su jasni. Oni mogu sažeti informaciju u jednu riječ koja se zove relativizacija. Važno je učiniti nemjerljivim i nebitnim sve činjenice koje se tiču novih ljudi i putovanja ka novom dobu. Diskontinuitet mora da postane zabranjena imenica u neovisnom Montenegru. Ozbiljne činjenice postaju predmet teatra relativizacije i hibridnog teatra apsurda. Novine, televizije, portali, senzacionalisti, populisti, politički i drugi vokali rade na tome da se od lične sramote i privatne države stvore feudi, nova pozicioniranja i stare šeme sa novom motornom snagom i čistijim pogonskim gorivima za iste operacije koje su krasile minulo doba. To bi se slikovno i poetski moglo nazvati ” sve je isto samo njega nema ” i bio bi konačan ishod izvršne radnje po imenu tranzicija. Zato se u novim partijama nalaze stara lica, stariji biznismeni i najstariji savjetnici za politički uspjeh. Mrak iz devedesetih ne može da ispari zračkom ljeta 2020 godine, koga na svakom koraku iznevjeravaju kako učesnici tako i protivnici istorijskog preloma ka novom i boljem dobu za budućnost svih u Crnoj Gori. Piraterija izgleda mora da postane brend, a trijada Ilijada sa hiljadu Odiseja novog crnogorskog doba. Homer za opis neopisivog stanja i dalje je nepoznat. U Novu 2024. godinu Crna Gora kreće sa budžetom koji će biti pozajmljen i koji će iznositi 1 700- ti dio gubitaka privrede zemalja EU zbog rata u Ukrajini.

U Crnoj Gori se i dalje govori ono što je matrica organizacije u koju ulazimo decenijama, a ulazak nam inhibiraju brojevi 23 i 24 sa našim nikad usahlim niskim strastima. Dojučerašnjem vrhovniku ne smeta Beograd za komercijalne svrhe, nisu mrske ni referendumske ruske milijarde, kasniji emiratski biznisi i njihovi zakoni i poreski rajevi gdje se čuvaju kutije crnogorskog samorazaranja. Sve ovo što rade medijski koncerni i finansijske oligarhije ima cilj da sačuva sebe od nestajanja i mogućeg lustriranja. U to ime opstanaka i trajanja poneko će plaćati cehove bitisanja u vlasti prisustvom i odsustvom, govorom ili ćutanjem, pojavljivanjem ili nepojavljivanjem… Rešenje se ne nazire. Razrešenje nije rešenje. A Zapad samo ćuti i gleda… Očekuje nas onako kako nije lijepo pomisliti a ne opisati. Misli se na pentagramski a ne hrišćanski Zapad. Malo više o tome neki drugi put…