Raspeto Kosovo: Što nam crkvu razoriše, pitaš? Sve, sve, ali šta im je crkva kriva?

Šta to sama sa sobom razgovaraš, starice srpska? Što sjediš sama na toj gomili kamenja?

Selo su ti, veliš, neprijatelji spalili, narod pobili, crkvu razorili. I ti si od cijelog sela ostala sama.

Sjediš na kamenju od razorenog oltara, jer ti je to kamenje sveto i drago. A razgovaraš sama sa sobom, jer nemaš s kim drugim.

Što nam crkvu razoriše, pitaš? Sve, sve, ali šta im je crkva kriva?

U toj crkvi ti si se krstila, u njoj vjenčala, u njoj pričešćivala, u njoj pokojnicima podušja davala.

Kako to da se dogodi – da ti nadživiš tu malu crkvu koja je naživjela mnoga vremena i pokoljenja? Zar su bolji i Bogu ugodniji oni koji nas ovako razoriše i upropastiše?

(episkop Nikolaj)