Rasizam ili dogovor

Piše: Dušan Slijepčević

„Britanska premijerka Tereza Mej pozvala je fudbalske vlasti da preduzmu snažnu akciju protiv Crne Gore nakon što su se igrači Engleske suočili s rasnim vrijeđanjem tokom kvalifikacijske utakmice Evropskog prvenstva“, javio je AP – a prenijela TVCG.

Pravo je čudo da je ovu informaciju, i to udarno, prenio naš javni servis? Valjda znaju da britanska ambasada pažljivo prati sve što se tiče njih i da je „najjeftinije“ pokazati novinarski profesionalizam u fudbalu.

Ovo je vjerovatno uvod u to da se neko u ime Vlade, ili predsjednik Đukanović, izvine Terezi Mej lično – mi smo majstori za izvinjavanja. Već par dana, međutim, sportska redakcija javnog servisa bagateliše incident, a pojedini urednici traže opravdanje za navijačko ponašenje u ponašanju engleskih reprezentativaca.

I zaista, onako albionski gordo jesu bili nekorektni i nepošteni, ali Englezi ne znaju za onu našu, narodnu: U zlu se ne daj, u dobru se ne ponesi. Za očekivati je da ubrzo budu privedeni navijači koji su se rugali neartikulisanim onomatopejama dijelu igrača Engleske. Očekujemo da ti navijači budu iz korpusa prosrpskih i proruskih elemenata kojima smeta sve bijelo i posebno crno kod nas, pa i Crna Gora, logično? Da ne govorimo koliko im smeta svaki negro muškarac širom svijeta i svaka negrina, a naročito Montenegro?

Otkud kod nas rasizam ostaje, ipak, nejasno samo neupućenima! Davno posijani nacionalizam i to po partijskoj liniji prije ili kasnije porodi frustracije i fobije svake vrste.

Koliko juče aktuelni ministar sporta Nikola Janović u multietničkoj Crnoj Gori pozvao je reprezentativca da „uzdižu crnogorsku naciju“. Navijačka grupa je izgleda poslušala najbolje što je umjela. Ministar je ovom izjavom zaronio u bazen partijskog patriotizma kao i mnogi prije njega.

Ministar može tražiti od nacionalnih Crnogoraca, mada je i to nepristojno, da uzdižu crnogorsku naciju, a od nacionalnih Srba, Albanaca, Bošnjaka ili Hrvata tražiti tako nešto je sramno i pomalo prijeteće. To je u stvari miješanje žalosne politike i nacionalizma u sport.

Ministru Janoviću je malo da naši sportisti, pa valjda onda i navijači državne reprezentacije, vole Crnu Goru, bore se i navijaju za nju, nego im još propisuje skoro svetu obavezu da uzdižu crnogorsku naciju?

E, uzdizanjem svoje nacije uz podstrekavanje od ministra završi se kao u ponedjeljak veče na tribinama Gradskog stadiona. Samo je nevjerovatno da u Montenegru ima ikoga kome smeta negro?

Mi u UCG ne bismo, na kraju, bili iznenađeni da je ovaj „ispad rasizma“ dogovoren sa navijačkom grupicom kako bi se sljedeći fudbalski duel sa „reprezentacijom Kosova“ odigrao pred praznim tribinama. Da su „rasisti“ dopustili vjerujemo da bi ta, sljedeća utakmica, tek obilovala svim i svačim jer navijači nisu baš prijatelji poput Haradinaja, predsjednika Đukanovića i Tačija – oni se ne razumiju u naprasno bratstvo i jedinstvo.