Raković za K1: Tzv. Kosovo će u Unesku ponovo doživeti poraz
1 min read
Aleksandar Raković
Srpski istoričar dr Aleksandar Raković kazao je za Televiju K1 da će takozvano Kosovo na glasanju za prijem u Unesko ponovo biti poraženo kao i 2015. ukoliko bude nove inicijative za prijem te kvazidržave. No, da li će do inicijative doći zavisi od toga hoće li će Amerikanci uključiti Albance na on ili ih isključiti na of.
Raković je dalje govorio o tome kako je srpska diplomatija uspešno delovala od 2013. do 2015. kako bi se onemogućio prijem albanske administracije u Prištini u tu organizaciju, jer bi prijemom u Unesko albanski separatisti pripisali sebi nadležnost nad Pećkom Patrijaršijom, Visokim Dečanima, Gračanicom i Bogorodicom Ljeviškom. Istovremeno, a i posle toga, diplomatija Republike Srbije uspešno je ubedila niz država da povuku priznanje tzv. Kosova.
S tim u vezi, Raković je kazao kako je važnu ulogu u tim naporima imao i ambasador Darko Tanasković čiji su jasni argumenti tada bili važni za Vatikan da ne pođe ni putem priznanja secesije takozvanog Kosova ali ni podršci da albanska paradržava bude primljena u Unesko. To je dovelo do toga da većina zemalja s rimokatoličkom većinom ne podrži prijem tzv. Kosova u Unesko, a da uzdržane budu čak i zemlje poput Poljske koje su priznale jednostrano proglašenu secesiju albanskih separatista.
Raković je pojasnio kako je imao privilegiju da bude koordinator državno-verske delegacije Republike Srbije koja je 2013. u Džakarti podnela neporecive činjenice i dovele do dodatne podrške Republike Indonezije, kao najveće muslimanske zemlje, teritorijalnom integritetu Republike Srbije na Kosovu i Metohiji. Pritom, Raković je još rekao kako je imao veliku čast da predsedava državno-verskom konferencijom Srbije i Indonezije 2015. u Beogradu, baš u istom momentu kada je u Parizu glasano za prijem tzv. Kosova u Unesko. Upravo na konferenciji u Palati federacije u Beogradu, Republika Indonezija je osnažila svoju odluku da u Parizu glasa protiv prijema tzv. Kosova u Unesko. Time je Indonezija dala jedan od odlučujućih glasova za pobedu Srbije, koji nam tada nažalost nije stigao od Grčke na čijem je čelu bio Cipras jer je bila uzdržana dok su Crna Gora i Makedonija glasale za prijem tzv. Kosova i preotimanje srpskih svetinja.
Kada je reč o našim susedima i odnosu prema mogućem preotimanju srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji danas, Raković je rekao da ne zna kako bi glasala Krivokapićeva vlast ali da se nada da bi makar bila uzdržana jer, ako pratimo sled odluka te vlasti, nije za očekivati da glasaju za Republiku Srbiju. Raković je podsetio da je Republika Srbija dala ključnu podršku Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori da joj Đukanovićev režim ne preotme svetinje i da bi bilo logično da Krivokapićeva vlast uzvrati bratskom podrškom Republici Srbiji da sačuva srpske svetinje na Kosovu i Metohiji.
Na kraju, Raković je zaključio da, usled delovanja srpske diplomatije, tzv. Kosovo ima manje podrške za prijem u Unesko nego 2015. i da misli kako do nove inicijative neće ni doći. Time će i nadalje biti zaustavljene namere albanskih separatista da na najvažnijim forumima prikazuju srpske svetinje na Kosovu i Metohiji kao albansku baštinu.
Kako se na češkom kaže „Magistra Vitae“?
#
https://i.pinimg.com/236x/e9/f7/b9/e9f7b92ee123f89d668e700897909b29–self-destruction-reading-club.jpg
Joan Miro, „The Vegetable Garden with Donkey“, 1918.
https://uploads3.wikiart.org/images/joan-miro/the-vegetable-garden-with-donkey.jpg
češki film o Kosmetu
https://www.youtube.com/watch?v=UWzf8Rke3p4
Rako mi upropasti dan .A bilo suncano i toplo !
Svaka čast Rakoviću, bavi se malo više Kosovom i Metohijom a malo manje Crnom Gorom. Znaju Srbi u Crnoj Gori što oće i što im je činiti mnogo bolje negoli ti. Siguran sam u to jer sa strane ( Republika Srpska) se stvari malo bolje vide. Svojim dosadašnjim neprestanim komentarisanjem i bavljenjem Crnom Gorom možeš samo izazvati kontraefekat čak i kod onih koji su te cijenili jer niko ne voli nametanje iz daleka mi Srbi iz Republike Srpske to dobro znamo. A o ovomu što se Kosova i Metohije tiče ( Kosovo i Metohija je pravi i pun naziv a ne Kosovo) kapa dolje.
Zna i on da Srbi ne vole da im neko „soli pamet“ ali on se obraca medjunarodnim cenzorima, ma kako to izgledalo.
Pa svi smo mi ovde Srbi, valjda se znamo.
Pa i mi ovde komentarisemo, mozda to nekoga odbija, ali sta cemo, ko nece da bude naŠ ne mora, moze slobodno da bude tudji.
Prosla su vremena kada su nam drzali najlon kesu na glavi kao mafijasi, sada mozemo slobodno da disemo, nema potrebe da brinemo.
Nekada smo istoriju ucili kroz narodne guslarske pjesme.A sada kad pjesama nema, knjige vise ne citamo, Istoriju pise svako od slucaja do slucaja.Nije davno bilo Kosovo je bilo stpsko a Metohija crnogorska. Posle drugog svjetskog rata Kosovu su poceli masovno naseljavati emigranti sad su se toliko naselili da im se tesko staje na put.Od pravoslavnog mjesta prave sto prave nazalost. Ni svijet nas nece odbraniti ako se sami ne odbranimo.Cuvajmo svoje a postujmo tudje ako umijemo
Zašto Raković priča da je Perović sklonjen kad je on i dalje u Matici srpskoj i sve koordinira u hramu vezano za godišnjicu mitropolita na Srbin info?
9 puta je vlast tj DPS slao zahtjev da se u Vasingtonu prizna crnogorski jezik i 8 puta je odbijano uz jasan odgovor da je to dio srpskog jezika. Onda je lobirano uz saglasnost Beograda(Vucic je tada na vlast) onda deveti put se prihvate pa neka mi neko odgovori zasto Srbija ni jednom nije ulozila zalbu jer da je jednom to uradila nikad cg jezik ne bi dobio medjunarodni kod.
Kad ti to kažeš, tačno me strah da se nešto ne okrene naopako.
Slavu slavi srpski knez Lazare
U Kruševcu mjestu skrovitome.
Svu gospodu za sofru sjedao,
Svu gospodu i gospodičiće:
S desne strane starog Jug-Bogdana,
I do njega devet Jugovića;
A s lijeve Vuka Brankovića,
I ostalu svu gospodu redom:
U zastavu vojvodu Miloša,
I do njega dv’je srpske vojvode:
Jedno mi je Kosančić Ivane,
A drugo je Toplica Milane.
Car uzima zlatan pehar vina,
Pa govori svoj gospodi srpskoj:
“Kome ć’ ovu čašu nazdraviti?
Ako ću je napit’ po starješstvu,
Napiću je starom Jug-Bogdanu;
Ako ću je napit’ po gospodstvu,
Napiću je Vuku Brankoviću;
Ako ću je napit’ po milosti,
Napiću je mojim devet šura,
Devet šura, devet Jugovića;
Ako ću je napit’ po ljepoti,
Napiću je Kosančić-Ivanu;
Ako ću je napit’ po visini,
Napiću je Toplici Milanu;
Ako ću je napit’ po junaštvu,
Napiću je vojvodi Milošu.
– Ta nikom je drugom napit’ neću,
Već u zdravlje Miloš-Obilića!
Zdrav, Milošu, vjero i nevjero!
Prva vjero, potonja nevjero!
Sjutra ćeš me izdat’ na Kosovu,
I odbjeći turskom car-Muratu!
Zdrav mi budi, i zdravicu popoj,
Vino popij a na čast ti pehar!”
Skoči Miloš na noge lagane,
Pak se klanja do zemljice crne:
“Hvala tebe, slavni knez-Lazare,
Hvala tebe na tvojoj zdravici,
Na zdravici i na daru tvome:
Al’ ne hvala na takvoj besjedi!
Jer, tako me vjera ne ubila!
Ja nevjera nikad bio nisam,
Nit’ sam bio niti ću kad biti,
Nego sjutra mislim u Kosovu
Za hrišćansku vjeru poginuti;
Nevjera ti sjedi uz koljeno,
Ispod skuta pije hladno vino!
“- A prokleti Vuče Brankoviću!
Sjutra jeste lijep Vidov danak,
Viđećemo u polju Kosovu
Ko je vjera, ko li je nevjera!
A tako mi Boga velikoga,
Ja ću otić’ sjutra u Kosovo
I zaklaću turskog car-Murata,
I staću mu nogom pod gr’oce;
Ako li mi Bog i sreća dade,
Te se zdravo u Kruševac vratim,
Uhvatiću Vuka Brankovića,
Vezaću ga uz to bojno koplje,
Kao žena kuđelj’ uz preslicu,
Nosiću ga u polje Kosovo!”