Rakočević dijeli moralne lekcije, a godinama ćuti na javne afere svog oca

Dok poslanik Demokratske partije socijalista Nikola Rakočević ovih dana dijeli lekcije o moralu, političkom legitimitetu i državnom dostojanstvu, javnost s pravom postavlja pitanje: da li isti aršini važe za sve – uključujući i one koji su iznjedrili samog Rakočevića?

Naime, do danas nikada nije demantovana tvrdnja koju je iznio Veselin Mujović u emisiji “Slobodna zona” na TV Prva da je otac Nikole Rakočevića – Goran Sito Rakočević, bivši ministar kulture, ambasador i dugogodišnji saradnik Mila Đukanovića – uhvaćen devedesetih godina na graničnom prelazu Kula sa 500.000 njemačkih maraka u kešu. Prema istim navodima, Sito je bio involviran u šverc cigareta, pasoša i oružja, a tadašnje strukture državne bezbjednosti, na intervenciju njegovog brata Vlatka Rakočevića, uticale su da se on oslobodi odgovornosti.

Mujović je izjavio da je lično prisustvovao situaciji u kojoj je Vlatko Rakočević – tada visoki funkcioner Službe državne bezbjednosti – „prodao Hrvatu i Srbinu iz Mostara pištolj i pasoš“, te da je telefonskim putem sredio puštanje Sita nakon hapšenja na granici. Mujović je takođe tvrdio da je Vlatko rekao: „Zvao sam Duška Markovića, nisam mogao bez njegovog znanja to da napravim.“

O tim navodima javnost nikada nije dobila odgovor ni demanti. Štaviše, novi detalji su se pojavili u medijima. Prema pisanju portala Borba, Goran Sito Rakočević nalazi se na jednom od kompromitujućih video-snimaka koji dokumentuju privatne žurke i kontakte vrha DPS-a sa kontroverznim biznismenima. Navodi se da je bio redovan gost na skupovima kod Duška Kneževića, kao i da je više puta viđen u društvu Đukanovića i Branimira Gvozdenovića u Sent Tropeu. Izvor iz „Borbe“ ističe da se upravo Sito Rakočević smatra „jednim od najbližih i najodanijih saradnika Mila Đukanovića“.

Upravo iz tog ambijenta izašao je Nikola Rakočević, koji danas drugima prigovara političku nedostojnost, ali nikada nije odgovorio na pitanja o javnom ponašanju svog oca – čovjeka čija se uloga u mreži moći, šverca i kompromitacije godinama prelazila ćutanjem.

Postavlja se zato legitimno pitanje: da li je Rakočević taj koji ima politički i moralni autoritet da bilo kome dijeli lekcije?

Pogotovo u trenutku kada se arhitektura zla polako urušava, i nakon svih hapšenja i onih što slijede, DPS pokušava da skrene pažnju javnosti sa višedecenijske bahatosti koju su sprovodili njihovi kadrovi poput Milivoja Katnića, Vesne Medenice, Zorana Lazovića, Duška Golubovića.

U tom pravcu treba posmatrati i inicijativu za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, za koga je u emisiji „Drugačija radio veza“ Darka Šukovića, poslanik Rakočević izjavio da se navodno „grčevito borio da Crna Gora kao država ne postoji“, te da sada „radi sve da obezvrijedi sva krupna postignuća Crne Gore“.

Rakočević je naveo da su bila tri ključna motiva za postavljanje Mandića na čelo parlamenta: prvo, da se relativizuje njegova politika iz prošlosti; drugo, da se normalizuje; i treće, da ta politika ojača i pobijedi u Crnoj Gori. „Da bi spriječili to, mi se moramo sa tim obračunati“, kazao je.

On se u istoj izjavi poziva na zapadne standarde, navodeći da u demokratskim zemljama premijeri podnose ostavke i zbog pojavljivanja člana obezbjeđenja u alkoholisanom stanju. Ipak, istovremeno, Rakočević ne dovodi u pitanje politički legitimitet niti moralnu podobnost ljudi poput njegovog oca, za koga se godinama vezuju afere šverca, kriminalne veze i kompromitujući materijali.

„Što se tiče našeg očekivanja, ono nije veliko, ali to ne znači da naša odgovornost ne mora biti na nivou. Morali smo postaviti pitanje parlamentarnoj većini da li su stvarno uz Mandića, i ne očekujem da će se desiti da većina izglasa smjenu“, kazao je Rakočević.

Naglašava da je siguran da će stranke manjina podržati smjenu Mandića. „To ne bi bilo dovoljno. Dovoljno bi bilo kada bi PES podržao inicijativu“, zaključio je.

Ipak, prije nego što se lati obračuna s tuđim političkim i moralnim biografijama, možda bi Rakočeviću bilo bolje da javnosti ponudi bar jedan demanti ili objašnjenje – kako to da nikada nije komentarisao ono što stoji u javnom prostoru: fotografije, snimke i iskaze o sopstvenom ocu, rođaku i njegovim ulogama u javnom životu Crne Gore.